Prsten - zaveštanje poslednjeg templara

23.02.08

Roman "Prsten - zavještanje posljednjeg templara" španskog pisca Horhea Molista je izuzetno zanimljiva povijest o istoriji templara, ukrštena sa savremenim dešavanjima. Kristina, njujorški advokat, junakinja ovog romana, za svoj dvadeset sedmi rođendan na poklon dobija dva prstena: vjerenički i drugi tajanstveni, starinski od nepoznatog pošiljaoca. Ona prihvata oba, ne znajući da su nespojivi. Prsten s crvenim rubinom vodi je u pustolovinu koja će je naučiti životu, ljubavi i smrti, dati joj nezaboravan nauk što će joj zauvijek izmijeniti sudbinu i pogled na svijet. Molistov roman "Prsten" (izdanje "Lagune", prevod Aleksandre Mačkić), po zapletu, preokretima i humoru mnogi porede sa djelima Den Brauna.
Horhe Molist (Barselona, 1951) iako po obrazovanju inženjer, strastveni je proučavalac istorije. Njegov prvi roman "Zidine Jerihona" bavi se epopejom katara, a sljedeći, "Znamenje" za osnov ima junaštvo španskih misionara u Sjevernoj Americi. Molist živi u Madridu, gdje radi kao inženjer.
O tome kako su ga privukli vitezovi templara, i kako je nastao roman "Prsten" koji je do sada već preveden na 25 jezika, Horhe Molist za "Vijesti" komentariše:- Ne razlikujem se puno od mojih čitalaca, pa su i mene privukli templari zbog legende. Ali, kada sam ih pomno proučio otkrio sam puno pretjerivanja, laži i čiste spekulacije, bez realne osnove oni su uzeti kao dokazane činjenice. Istinska priča o templarima je dovoljno fascinantna, te nije bilo potrebe za izmišljanjem. Istorijski dio mog romana je onakav kakav se u zbilji i dogodio. Najveći izazov pri pisanju "Prstena" je bilo postizanje izmiješanog zapleta, onog koji se desio u sadašnjosti, sa onim u prošlosti, a da se održi pažnja i interes čitaoca.
Karakteri, takođe iziskuju veliku kreativnost, pogotovu što je roman pisan u prvom licu. A glavna junakinja koja kazuje događaje je mlada žena, a ja nijesam ništa od toga, niti mlad, niti žena. Ali, rezultat je bio veoma, veoma ubjedljiv. Naravno, imao sam prijateljice koje su mi pomogle.

Zašto je istorija templara i dalje obavijena velom tajni?
- Ja vjerujem da su legende i tajnost, sagrađene oko templara rasle sa spekulacijama njihovih obožavalaca. Volim da poredim templare sa Merilin Monro, Džejmsom Dinom i Titanikom. Svi su oni nestali odjednom, na tragičan način, baš onda kada su bili u vrhu svoje ljepote, moći i slave; i svi su oni sada legende. Neke stvari su se desile sa templarima, oni su bili veoma moćni, imućni, očarali su ljude u trenu, preko noći, što bi se reklo, barem u Francuskoj, gdje ih je nepošteno zarobio i mučio kralj lažov i izdajica.

Opisali ste mnoge aspekte života templara. Ali, često se postavlja pitanje ko su zapravo bili templari? Kakva je bila njihova vjera?
- Templari su bili katolički sveštenici, koji su pored normalih crkvenih vrlina, neporočnosti, siromaštva i poslušnosti, imali velike zadatke: da se oružjem bore protiv nevjernika, kako bi Svetu zemlju držali bezbjednu za katoličke hodočasnike.
Njihova vjera je bila strogo katolička, ali ima dosta spekulacija o odstupanjima u njihovoj doktrini. Tačno je da su tokom dugog boravka dospjeli u kontakt sa muslimanima i sa drugim religijama u Svetoj zemlji, pa se činilo da postaju tolerantniji od katoličkih bigota koji bi putovali u Svetu zemlju samo da ubijaju nevjernike, i često su imali običaj da uspostave miran dijalog sa članovima drugih religija kako bi obezbijedili pristup hodočasnicima. Ali, to ne znači da su oni imali odstupanja od istinske religije, naprotiv, da su slijedili pravu religiju bili bi nasilni fundamentalisti. Oni su bili mudri. Oni su znali koliko su bili jaki njihovi oponenti i znali su da je dobar dogovor bolji od dobrog rata. Kada je francuski kralj na prepad ukrao njihovo blago, oni su bili okrivljeni za sve vrste religioznih i seksualnih devijacija, ali ja smatram da je to bila laž, a u prilog tome govori činjenica da su na kraju različitih procesa, mnogo godina pošto su već bili ugašeni, templari progašeni nevinim.

Šta nam možete reći o ezoterijskom sloju Vašeg romana?
- On se temelji na vjerovanjima koja su o prstenju imali katolici tokom srednjeg vijeka, o alhemičarskoj moći kamenja, uglavnom rubina i vrsti vidovitosti, nazvanoj "psihometrija", što je bilo i dokumentovano u različitim kulturama. Ta psihometrijska vidovitost je ono što dozvoljava osobi sa takvim moćima da osjeti prošle doživljaje ljudi sa kojima je u kontaktu uz pomoć datog predmeta. U mom romanu taj predmet je prsten. Ja sam objavio i nekoliko tekstova u španskim istorijskim magazinima o tim dokumentovanim "ezoterijskim činjenicama" i taj tekst možete pronaći na mom veb sajtu. Na španskom je jeziku, ali uskoro će biti i preveden na engleski.

Kristinin rubinski prsten u Vašem romanu zaista djeluje prelijepo i impozantno. Da li Vas je neki stvarni komad nakita inspirisao za priču o premošćavanju vremena?
- Da, jeste. Na početku romana možete pročitati kako je francuski kralj Filip IV, izvršitelj kazne nad templarima, optužio papu Bonifacija VIII da ima rubinski prsten u kome je zatočen demon. To je istorijska činjenica i nije samo on jedini optuživao tog papu. Kardinal Pjetro Kolina, je tvrdio kako je čuo da je papa razgovarao sa demonom njegovog prstena. On je mogao ponekad da uzme glas djeteta, odraslog ili starog čovjeka. Prsten je u mom romanu vremenska mašina uz pomoć koje se istorijske ličnosti povezuju sa sadašnjim. Postoji puno literature o predmetima i objektima sa sposobnošću da zadrže osjećaje i slike prošlosti, a ljudi sa posebnim darom vidovitosti mogu to i iskusiti.

Ovaj roman obrađuje dio istorije templara. Da li Vi imate sopstveni stav o templarskom blagu, da li je ono otkriveno ili ne?
- Sudbina templara je bila različita u zavisnosti od zemlje gdje su se nalazili. U Francuskoj, njih su iznenadili i kralj ih je izdao, u isti dan i u određeni sat svi templari u cijeloj zemlji su napadnuti. Nije bilo vremena za bjekstvo. Na drugim mjestima, kao što je Portugal, kralj je stao u njihovu zaštitu, oni su samo promijenili svoje ime i nastavili su da održavaju svoje posjede. U Kastilji, koja je danas dio Španije, oni su predati kralju bez ikakvih borbi. Oni su mogli nešto skriti. Ali definitivno u dijelu Španije, koja je tada bila posebno kraljevstvo, gdje se i dešava radnja mog romana (Katalonija - Aragon) oni su znali da se nešto zbiva i bili su spremni na to. Pa, da su imali vremena da pripreme dvorce za otpor tokom godinu dana opsade kralja, pa zar nijesu mogli za to vrijeme da sakriju svoja blaga da su znali da ga kralj traži? Naravno da jesu. A, postoje i dokumenti koji pokazuju razočarenje kralja Džejmsa II, kada je opkolio templarski dvorac on skoro ništa vrijedno nje u njemu pronašao. Nije mi poznato da li je bilo kakvo blago templara otkriveno, ali veoma je moguće. Ja bih se naježio kada bih posjedovao tu mapu.

Može li se reći da je "Prsten" roman i o katoličkoj crkvi?
- Ne, to nije roman o katoličkoj crkvi. To je knjiga o ljudima, a desilo se da su neki od njih katolički sveštenici ili monasi, ali oni su u ulozi sebe samih. To je i knjiga o nekim ljudima koji su koristili templarske legende kako bi izgradili moderne sekte, koje imaju vrlo malo istog sa katoličkom crkvom. Čak što više, katolička crkva ih uopšte ne podnosi.

Da li Vaš roman "Prsten" ruši stereotipe o mračnom srednjem vijeku?
- Nije cio srednji vijek bio mračan. I oni su uživali u sunčanim danima, kao što to i mi činimo, u datim periodima imali su kulturnu renesansu prije renesanse, na primjer u doba trubadura i velikih dama učtive ljubavi. Moj roman "Skrivena kraljica", govori o tome.

Kako Vi objašnjavate veliku popularnost istorijskih trilera danas?
- Mislim da su ljudima u vrijeme promjena potrebna uputstva i prirodan put ka iznalaženju vodiča; tako je bilo puno puta u našoj prošlosti ili u istoriji čovječanstva. Mi ostavljamo za sobom doba promjena i nesigurni smo, naročito u zapadnom svijetu, gdje mnogi ljudi dovode u pitanje tradicionalnu religiju. Ali duhovnost je potrebna i mnogi ljudi su sada u potrazi za srednjovjekovnom duhovnošću.

A šta se dešava uopšteno sa savremenom španskom književnošću?
- Španski roman je danas izgubio strah od riječi "bestseler", što je ranije bilo poput uvrede ili rugla. Sve je više i više autora koji pišu za čitaoce, a ne za zatvoreni krug prijatelja intelektualaca koje pokušavaju da impresioniraju, kako je to uglavnom bilo u prošlosti.

Kako ste vi počeli da pišete?
- Još kao dijete, volio sam da pišem. Ali, moj život i ekonomske potrebe su me odvele drugačijim pravcima. Ali, jednog dana sam shvatio da je nešto veoma važno nedostajalo u mome životu, te sam tako napisao prvi red mog prvog romana, bio je prvi januar 1996. godine, poput nekakve novogodišnje odlučnosti i poslije mnogo godina nepisanja. I zaista sam imao puno sreće.

Prije toga ste imali uspješnu karijeru u sasvim različitoj branši?
- Moja porodica nije imala namjeru da se ja posvetim pisanju. Pa sam bio ubijeđen kako treba da potražim neki posao sa solidnom finansijskom bazom. Završio sam studije u Španiji, postao inženjer, potom radio u nuklearnom pogonu, da bih shvatio da nijesam srećan. Onda sam završio postdiplomske studije i zaposlio se u prestižnoj američkoj kompaniji, da bih poslije nekoliko godina našao posao u još većoj američkoj kompaniji. I tu mi je bilo lijepo, ali osjećao sam da nijesam u potpunosti srećan. Potom je došla 1996. godina, kada sam počeo sa pisanjem. "Prsten" je moj treći roman, postigao je ogroman uspjeh u Španiji i u 25 zemalja, u kojima je potom preveden i objavljen.

Rođeni ste u Barseloni. Vaš rodni grad je zaista opisan divno u knjizi. Da li je to subjektivni osjećaj grada ili stvarno viđenje?
- Mnogi smatraju da je Barselona jedan od najprivlačnijih gradova svijeta. Ja sam živio u mnogim različitim gradovima svjeta, ali uvijek sam osjećao slatku nostalgiju za Barselonom. Nadam se da su i čitaoci osjetili taj šarm Barselone, da su bili u mogućnosti da je sagledaju kroz moju imaginaciju svjetla i sjenki, misterija njenih srednjovjekovnih građevina, eksploziju kreativnosti nekih ljudi iz XIX vijeka, te da uživaju u mediteranskim vibracijama, ljudima, ulicama i mjestima. Ukratko, pozvao bih moje čitaoce da otkriju magični duh, skriven u tom gradu, pun svjetlosti koja se proteže između zelenih planina i plavog mora.

TVORCI KREDITNOG PISMA

Horhe Molist u romanu "Prsten" iznosi niz veoma interseantnih podataka vezanih za templare i alhemiju. Templari su, kako navodi Molist, bili najveća ekonomska sila svog vremena, oni su izmislili kreditno pismo, pretvorivši se u finansijsku organizaciju koja je čuvala čak i blaga kraljeva i odobravali su im pozajmice kad bi ovima, uvijek spremnim da troše na raskoš i ratove više nego što su imali, novac zatrebao. Sav taj ekonomski napor uložen je da bi se održalo hrišćanstvo na Istoku; izgradili su veličanstvenu flotu koja je prevozila konje oružje, ratnike i novac preko Sredozemlja, upošljavali na hiljade turkmena, muslimanskih najamnika koji su se borili protiv ljudi svoje vjere, sagradili velika utvrđenja.

Vujica OGNJENOVIĆ