24.11.03 Dnevnik - Novine i časopisi
Reč istina
Jovan Dunđin: "Prisjaj i prisen"
Novosadski pesnik Jovan Dunđin (Futog, 1925) neguje, u najvećem broju stihova, lirsku ispovest i neku vrstu poetskog dnevnika. On je tihi pobunjenik, moralista, ali i nepretenciozni mislilac, koji duh vremena i sveta pre/ispituje i prema njemu se autentično postavlja. Ako je u prethodnim zbirkama to najčešće bio šifrovani jezik u kome se ispisivala lična i kolektivna drama komunističkih čistki i Golog otoka, u novoj zbirci Dunđin prelazi na univerzalne i stalne teme svekolike poezije.
Iz prisjaja i priseni, što će reći iz odbleska koji stiže u slabo osvetljeno mesto, Dunđin sumira svoje bogate nalaze, vidike i večne upitanosti. On piše da bi bolje razumeo i onda kada istoriju ne opasuju žice nego visoki zidovi. Zidovi su mesta čeonog sudara sa životom, a njih je isuviše za kratki ljudski vek. To nisu samo reperne tačke nego i momenti prosvetljenja.
- Svet je noć – reći će Dunđin pletući svoj srmeni vez, ničim više iznenađen, ali ni zanesen. Stvari koje su prošle, gde su one sada - pitao se jedan drugi naš tihi pesnik ravnice i sumnje, Mileta Jakšić. Tu jaku intimističku crtu poezije Jovan Dunđin čuva kao najveću vrednost i poetički kredo, jer je pasionirani posmatrač iskosa koga boli banalnost svakodnevnog i necivilizovanog.
Kritički akcenti, koji su sastavni deo ovih stihova, ponajviše su došli do izražaja u dve duže pesme, gotovo poeme - «On» i «Odaziv». U šest, odnosno dvadeset pevanja, na izvoru čiste misli, Dunđin će reći gorku i tešku reč kojoj ni tiha intonacija ne smeta da odjekne i takne svaku osetljiviju dušu. A njoj i o njoj peva Jovan Dunđin, tihi pesnik gromkih istina.
M. Živanović