Glas javnosti
13.09.1999.
"Pesme, poeme i eseji" Ane Ahmatove
Vi ste ona prava
"Paideia" je u prevodu, izboru i sa propratnim komentarima Miodraga Sibinovića objavila knjigu "Pesme, poeme i eseje" Ane Ahmatove, pesnikinje koju mnogi smatraju jednim od najvećih ruskih, evropskih i svetskih pesnika 20. veka, i kojoj je Aleksandar Blok pročitavši njenu poemu "Kraj samog mora", uz mnoge zamerke, napisao i rečenicu"Ali, sve su to sitnice, poema je ona prava, i Vi ste ona prava".
Prve pesme Ane Ahmatove prevedene su dvadesetih godina, a prevodili su je Stanislav Vinaver, M. Pešić, D. Maksimović, R. Zogović, S. Raičković, D. Kiš, Lav Zaharov, Z. Kocić... Prva knjiga pesama "Veče" Ane Ahmatove, štampana je u martu 1912. godine. Dve godine kasnije, objavljena je njena druga zbirka pesama "Brojanice", zatim "Belo jato", "Bokvica" "Anno domini", "Ševar" , "Nepar"...
U sadržaj koji je priredio Miodrag Sibinović je uvrstio i neke pesme koje nisu bile objavljene u knjigama, poput pesme "Život se ovaj može napustiti lako" koja u vreme kada je napisana nije mogla biti objavljena u Rusiji, i objavljena je tek 1989. godine u moskovskom "Rekvijemu" Među pesmama, poemama, esejima koje u ovoj knjizi mogu pročitati je i tekst o Modiljaniju sa kojim se Ana Ahmatova družila.
O.Đ.
01.01.00
Pobjeda
21.02.2002.
Svijest o apsurdu zivota
Ana Ahmatova:Pesme, Poeme, eseji, "Paidena", Beograd, (prevod: Miodrag Sibinovic)
Ana Ahmatova je, prema ocjenama poznavalaca knjizevnosti, jedan od najvecih ruskih, evropskih i svjetskih pjesnika 20 vijeka. NJena velicina je zasnovana na sposobnosti da, od same pojave na knjizevnoj sceni u drugoj deceniji naseg vijeka, u vrijeme kad su na ruskom nebu sijale zvijezde takvih stvaralaca kao sto su Aleksandar Blok, Vladimir Majakovski, Velimir Hlebnjikov, Nikolaj Gumiljov, Osip Mandeljstam, Boris Pasternak, Marina Cvetajeva, Sergej Jesenjin i mnogi drugi, zapjeva osobenim glasom rasnog pjesnika koji je odmah nasao svoje odane citaoce.
Knjiga "Pesme, poeme i eseji" u prevodu i sa izvanrednim predgovorom Miodraga Sibinovica, omogucuje citaocima ne samo da upoznaju djelo ove cudesne poetese, vec i da proniknu u njenu licnost siroku, intuitivnu i blagu.
Knjiga sadrzi pjesme iz Aninih zbirki: "Vece", "Brojanice", "Belo jato", "Bokvica", "Ano Domini" "Sevar" i iz zbornika "Sedma knjiga", zatim pjesme iz njenih rukopisa i skica, poeme i eseje. Godine 1965. Ana Ahmatova pise: "Nisam prestajala da pisem pjesme. One su za mene - moja veza sa vremenom, sa novim zivotom moga naroda. Kad sam ih pisala zivela sam onim ritmovima koji su odjekivali u herojskoj istoriji moje zemlje. Srecna sam sto sam zivela ovih godina i sto sam videla dogadjaje kojima nigde nema ravnih".
Kao i Puskin postala je narodni pjesnik, a kao i vecina pravih pjesnika, kao i vecina zena - pjesnika umrla je usamljena: "Ti ces i tako doci - zasto sada ne bi? Da cekam, tesko mi je mnogo, stalno Pogasila sam svetla, otvorila tebi/ Vrata toliko divnoj, jednostavnoj./ Prometni se u ono kakva zelis doci,/ Uleti poput neke otrovne granate/ Il" djuletom, kao bandit sred mrkle noci, / Il poput tifusa groznice nepoznate./ Il kao prica koju ispredas iz glave/ Sto do banalnosti mi deluje vec jadno/ - Svejedno mi je./ Jenisej se vije,/ I plavi sjaj s voljenog oka, koji sija/ Samrtni uzas skriva." ("Smrti")
Ana Ahmatova, suverena kraljica ruskog pjesnistva o vremenu koje joj se na "vjetrometini (20. vijeka" nekako goluzdravim cini") je svoju pjesmu i zivot naroda iz koga je ponikla i kome je pored ogromnih nedaca koje je dozivjela i prozivjela, bila odana svom dusom stvorila je autenticno pjesnicko djelo kao cjelovito i neraskidivo povezano osjecanje umjetnosti i osjecanje zivota.
Sva lirska djela Ane Ahmatove sacinjavaju knjigu koja se s pravom moze nazvati knjigom Postanja, knjigom koja u sebi nosi sve osobine anticke tragedije: covjek kao zrtva vremena, a nadasve dramu ljubavi koja prolazi u svijest o apsurdu zivota, u prostor samotnog izgnanstva; u iscekivanju sna o onom zivotu za kojim se traga od prvih ispisanih stihova da do kraja zivota: "Ti si sa mnom opet, opet nesanice!/ Ukoceni lik ti prepoznajem/ Lepotice, sta je otpadnice?/ Zar ti lose pesme pevam, dajem?/ Prozori su belo zastrveni,/ Plavetnilo struji polumrakom.../ Jesmo l" udaljenim glasom utesni?/ Sta je meni s tobom tako lako?" (Nesanica). Pjesnistvo one koja je svojim glasom dosegla zvijezdane prostore glasom koji je dolazio iz najtamnije dubine njenog bica i njenog vremena, one od koje su se odricali, koju su proganjali, mucili, ostavljali - postalo je dio svjetskog pjesnistva, a njeno ime Ana Ahmatova, sinonim vrhunskog pjesnika.
Milica Kralj
