15.06.04 Blic
Igrači
Zorica Janakova: “Otvaranje“
Iako sa naznačenim tokom fabule - pokušaji zbližavanja dvoje sredovečnih, dok ih i prošlost i deca, pa i karakteri razdvajaju - ovaj roman je, u osnovi, pesnički sročen traktat (zbog čega je u podnaslovu određen kao „poetski priručnik“) čiji junaci mogu biti bilo koji muškarac i žena. Biografski detalji ih samo prividno individualizuju: seoska detinjstva, fakultetsko obrazovanje, frojdovski problemi sa seksualnošću, brakovi kao mučna rutina i roditeljstvo kao preveliko iskušenje, najčešći su obrazac naravi i sudbine u današnjoj Srbiji. „I bez jada ojađeni“, oni svaki razgovor nehotično pretvaraju u odbijanje ne samo upoznavanja i predavanja, već i komunikacije same. Zbog toga se i telesna ljubav, kao očekivani vrhunac intimnosti, pretvara u svoju suprotnost, u gadan dokaz da su stranci čije je zbližavanje nemoguće, ali su ipak pristali na igru klišea prihvatanja i odbijanja od kojih su oboje odavno umorni.
Boreći se protiv „reči ispražnjenih do prostakluka“, autorka bira leksiku i sintaksu koji su nam poznati od Crnjanskog, Laze Kostića, pa i Belog Markovića (česta upotreba aorista, inverzija i nepredvidive interpunkcije). Međutim, iako probrani sa pesničkim ciljem (romantični priziv vrednosti starih, dobrih vremena), arhaizmi ne priliče ovoj urbanoj i aktuelnoj priči, a težnja da se svakodnevica predstavi neobičnom samo pomoću jezika deskripcije ponekad približava stil banalnosti i kiču. Izražavanje kroz mrežu aluzija i citata (od „Knjige propovednikove“ do Vaska Pope) potvrđuju autorovu erudiciju, a obrazovanog čitaoca diraju u srce.
Vesna Trijić