Odlično je baviti se kriminalom

roman nezaštićenog svedoka

Izdavač: L.O.M.

vo jedne knjige koja me i nasmijala i šokirala i učinila pomalo ljubomornim. Čovjek s ultrahemingvejskom biografijom (boksač, redar, galerist i mnogo toga još...) napisao je lijepu, snažnu i moćnu priču koja uzima i ono malo daha što ga je još ostalo u našim plućima. (Ivica Prte

njača, Globus)

Zbirka priča Odlično je baviti se kriminalom (priče nezaštićenog svjedoka) Nenada Stipanića čim je počnete čitati otet će vas iz omiljene fotelje i ubaciti u zagušljivi gepek, provozati krivinama hrvatskih 90-ih godina prošlog stoljeća i izručiti sretne – jer ste preživjeli i jer ste se pri tom još i smijali – i promijenjene u svakidašnjicu u kojoj ćete, odjednom prodorniji, vidjeti repove i čuti eksplozije 90-ih.

Stipanićev nezaštićeni pripovjedač stalno pleše na rubu i tupom zubu zakona, bavi se kamatarenjem, reketarenjem, utjerama, ali “ne radi drogu i oružje“, u nuždi izigrava i detektiva i profesionalno zaštitari – čuva Papu i rock-zvijezde – još k tomu romantično voli svoju malu... Kreće se, dakle, u milieu koji smatra da je jedina ulaznica za ovozemaljski raj – politika ili gangsteraj, legalizacija ilegalnog, prevođenje podzemlja u elitu. Priče nastale u tom milieu kolateralni su proizvod rata, visoke politike i niskih strasti, svega onoga što bismo mogli nazvati cro-teskni realizam i podzemna nadgradnja. Stipanićeve priče udaraju direkt u pleksus, ostavljaju bez zraka i izazivaju intenzivnu mučninu, a onda bujicama vitaliteta, optimizma i stanovite zanesene i zanosne naivnosti crnjak života, razočarenje i umor nadvladavaju uz humor. A ima u njima i seksa.

Ostali naslovi koji sadrže ključne reči: Hrvatska književnost
Ostali naslovi iz oblasti: Romani

2009; latinica; 21 cm; 139 str.; 978-86-7958-017-7;

Kroz blatne devedesete, i dalje

Odlično je baviti se kriminalom Nenada Stipanića

„Mislio sam da moram biti debil da do tridesete ne postanem bogat i slavan“, počinje svoju ispovest glavni junak romana „Odlično je baviti se kriminalom“, sedamnaestogodišnji bokser iz provincije koji je upravo dobio svoj prvi veliki meč u Zagrebu. Uskoro saznajemo da je 1990. godina, a već naredne će mnoge priče, a tako i ova, krenuti sasvim drugim tokom. Pisac je Nenad Stipanić, novo ime na hrvatskoj književnoj sceni, a roman je objavila beogradska izdavačka kuća LOM.
Pre nego što je počeo da se bavi pisanjem, Stipanić je i sam boksovao, a kasnije obavljao čitav niz mutnih poslova kojima se bavi i glavni junak njegovog debitantskog romana, inače ispripovedanog u prvom licu. Zbog te naglašene sličnosti piščeve i junakove biografije, knjigu možemo da čitamo i kao (naravno, ne doslovnu) hroniku autorovog preživljavanja i snalaženja u kriminalnim devedesetim u Hrvatskoj, ne mnogo različitim od istih u Srbiji.
Već na prvim stranicama je jasno da je pripovedač nestrpljiva i samovoljna osoba koja želi prečicom do slave i bogatstva, ali, bar na neko vreme, on uspešno drži čitaoca na svojoj strani. Autor to postiže pre svega pripovednim umećem, ali i potrebnom notom samokritičnosti sa kojom pripoveda o događajima od pre deset i više godina. Veći deo romana je u dijalogu, a dodatnu živost unosi kombinovanje standardnog hrvatskog sa dalmatinskim dijalektom iz okoline Senja, iz kog potiču i glavni junak i autor.
Ne uspevši da napravi karijeru boksera, junak nakratko podleže opštoj ratnoj euforiji i priključuje se dobrovoljcima. Jedva punoletan a već naoružan do zuba, uskoro dobija priliku da ubije jedinog preostalog Srbina u selu i tako preko noći postane heroj, ali ipak odlučuje da je propusti. Potom se okušava kao varilac, sledeći glasine da se tako mogu zaraditi velike pare u Italiji, ali brzo odustaje od napornog rada i uranja u kriminalno podzemlje, u kom radi kao uterivač dugova za lokalne mafijaške bosove, telohranitelj raznim sumnjivim likovima ili izbacivač u kockarnicama i drugim mestima gde su devedesetih ratni zločinci bili zaštićena vrsta. U posleratnom periodu pojavljuju se i drugi karakteristični likovi: fratri koji nose puške i voze besne automobile, nezajažljivi bankari, ratni veterani koji boluju od PTSP (ili bar to koriste kao izgovor za sve) i njihova deca koja su već počela da nose pištolje i slušaju Cecu. Desetogodišnjim stažom na rubu zakona, junak se kvalifikuje za „nezaštićenog svedoka“, kako glasi i podnaslov romana.
Svojim živim, dramatičnim pripovedanjem, „Odlično je baviti se kriminalom“ je odmor od beskrvne proze kakvu nam uglavnom serviraju domaći pisci u poslednje vreme. Epizode u livnici i riječkoj luci oduševiće poklonike Bukovskog i Fantea, ali osetno je da početni zamah vremenom opada. Najznačajnije slabosti ipak su u opisima seksualnosti, u kojima pisac pokazuje veoma ograničen rečnik, skoro na ivici seksizma. Kod Stipanića je muškarac od trideset godina i dalje „momak“, dok je žena od šezdeset već „baba“, a osim neimenovane junakove devojke, koja gotovo da i ne progovara, i takođe neimenovane junakove babe, ostali ženski likovi služe samo kao predmeti seksualnih fantazija, a ponekad i žrtve iživljavanja, kao u morbidnoj i potpuno suvišnoj epizodi koja se odigrava u zaleđu Senja. Preterano negativan je i junakov odnos prema stranim turistima, koje naziva „stokom“ i „maloumnim Šerlok Holmsima“. Iz svih tih razloga, čitaocu je teško da do kraja očuva simpatije za pripovedača, pogotovo budući da se ovaj u toku romana ne razvija kao lik. Nastojeći da ga učini prijemčivijim, autor ga čini obožavaocem „Monti Pajtona“ i „Mućki“, oblači ga u majicu sa Brusom Springstinom, a u ruke mu stavlja „Alana Forda“, ali to ostaju samo spoljašnja ulepšavanja, bez previše veze sa samim junakom ili radnjom.
Iako nema slojevitost i dubinu jednog Roberta Perišića, Stipanić ipak pokazuje dobru dozu pripovedačkog umeća, a takođe i smisla za humor, koji kao da je prestao da krasi domaće pisce. Uprkos pomenutim zamerkama, njegov prvi roman donosi jedan novi pogled na godine koje su za nama, i svakako zaslužuje pažnju čitalaca.
Tijana Spasić