01.01.00
Rec
april 1998.
#44
Novi stari Hrabal
NEDAVNO SE U IZDANJU "Prosvete" pojavio drugi izbor novela i pripovedaka ceskog pisca Bohumila Hrabala (1914-1997) pod nazivom Naklapala a u prevodu Milana Colica. Drugi izbor, jer je prvi izbor proze ovog autora objavljen u izdanju sarajevske kuce "Veselin Maslesa" 1982. godine, objedinjen pod nazivom Svaki dan cudo a u prevodu Nikole Krsica. Osim ovog izbora od trideset i cetiri Hrabalove pripovetke, Krsic je preveo i Hrabalovu proslavljenu novelu "Strogo kontrolisani vozovi" (Hit, Zagreb 1970. i Evergrin, Znanje, Zagreb 1983). Ni prevodilac Milan Colic nije se prvi put uhvatio u kostac sa Hrabalovim tekstom. Naime, preveo je novelu "Sluzio sam engleskoga kralja" (Narodna knjiga, Beograd, 1984), a u njegovom prevodu "Decje novine" iz Gornjeg Milanovca objavile su 1988. godine izbor Hrabalovih eseja Domaci zadaci iz marljivosti. Zanimljiva je cinjenica da se u ovom drugom, novom, Colicevom izboru pojavljuju Hrabalova pripovetka i dve novele, kod nas vec prevedene. Rec je o pripovetki "Gozba" (Krsic ju je uvrstio u izbor Svaki dan cudo) i o novelama "Kompozicije posebnog rezima" (do sada poznate pod nazivom "Strogo kontrolisani vozovi" kako po Krsicevom prevodu, tako i po Oskarom ovencanom filmu Jirzija Mencela) i "Baron Minhauzen" (kod Krsica prevedena u izboru Svaki dan cudo kao "Baron Mubchhauzen"). Pored ova tri "ponovna" prevoda, Naklapala obuhvataju jos cetiri prozna teksta najtiraznijeg ceskog savremenog pisca: pripovetke "Naklapala" i "Noc kada se Gorbi oprastao", kao i novele "Casovi plesa za odrasle I napredne" i "Bambini di Praga 1947".
Bez ambicija da se detaljnije upustimo u analizu kriterijuma po kojima je sastavljen izbor, ipak je neizbezno primetiti da jedino pripovetka "Noc kada se Gorbi oprastao" odudara od ostale, izborom obuhvacene proze po svojoj "starosti". Dok je ostalih sest pripovedaka i novela Hrabal napisao 60-tih godina, navedena pripovetka napisana je 1991. Ipak, razlog njenog uvrscivanja u ovaj izbor moze se naci u osnovnoj sponi koja Naklapala cini celinom -- u naklapanju. Znacenje ceske reci "pabenji" (uspesno prevedeno kao naklapanje), kljucni je imenitelj celog Hrabalovog pripovedackog opusa.
Hrabalova pripovedacka poetika zapisivaca koji skoro automatski belezi lirske refleksije svojih vec legendarnih junaka poput strica Pepina, Hante ili Milosa Hrme, nazvana je poetikom naklapanja, pre svega zbog karakteristicne autorove tehnike kolaziranja i montaze beskrajno dugih monologa junaka. Takodje, sami junaci nazivaju se naklapala jer njihovo beskonacno I na prvi pogled nepovezano pripovedanje lici na unutrasnji monolog, za koji ne postoji poimanje vremena i prostora. Sam Hrabal je svoju prozu ranih sezdesetih (u koju spada vecina uvrscenih pripovedaka i novela) oznacio kao neopoetisticku, kao poeziju u prozi. Ona to i jeste zbog lirskih elemenata u narativnoj strukturi, zbog apsurdnog i crnog humora, skoro filmskih gegova i opsteg utiska radovanja obicnim, malim stvarima, kao i upamcenim trenucima koji se kod Hrabala neprekidno slivaju u asocijativno nadovezivanje istih motiva. Citajuci Hrabalovu prozu iz bilo kog perioda njegovog stvaralastva, prepoznacete motive, dogadjaje, likove iz pivare, sa otpada starog papira, iz klanice, sa zeleznice, iz osiguravajuceg drustva i celicane.
Jos jedna kljucna rec povezuje izabrane pripovetke i novele -- to su uspomene koje kod Hrabala imaju posebno znacenje. Jedan od Hrabalovih junaka kaze: "... hodam po tragovima svoga zivota, ali svuda je to sada sasvim drugacije... sasvim! Svuda samo uspomene, takve uspomene da me to osecanje vise urnise nego u doba kada se sve to desavalo..." Uspomene se prepricavaju spontano, onako kako nadolaze iz svesti i podsvesti. Svrha im je da pouce samog junaka, isto kao i Hrabala, ali I citaoca, kako preziveti nase male, apsurdne zivote. Uce nas umetnosti prezivljavanja.
Umesto pogovora, pod naslovom "Naklapala i Hrabal", prevodilac Milan Colic napisao je svoje nostalgicno secanje na dugogodisnjeg prijatelja, i to u hrabalovskom stilu pripovedanja u jednom dahu. Piscevo delo naziva kultnim i smatra ga vrednim Nobelove nagrade, ali isto tako smatra da Hrabal nije zasluzio da se o njemu pise na akademski nacin. Takav prevodiocev subjektivni odnos prema autorovom delu oseca se i u samom prevodu ovog izbora. Colic je imao potrebu da za nasu citalacku publiku ponovo prevede neke najkarakteristicnije Hrabalove proze, upravo osecajuci na svoj nacin njegovu poetiku i posebnost stila. Hrabalov pripovedacki stil spontanog toka recenica koje se nizu u sintaksickoj i intonacijskoj prirodnosti govornog jezika, a koje je sam Hrabal nazivao preradom prvobitnog zapisa govornog toka svojih junaka-naklapala, nuzno postavlja pred prevodioca obavezu da sacuva sve individualne karakteristike knjizevnog predloska i time prenese stilske odlike Hrabalovog proznog teksta na kod drugog jezika. Colicev prevod, kod nas od strane Krsica vec prevedene Hrabalove proze, u tom smislu donosi kvalitet vise. Za razliku od Krsica, koji doslovnije prenosi leksicko znacenje reci I preciznije prati sintaksicki tok dugackih, cesto sadrzajno nepovezanih recenica, Colic slobodnije stilizuje Hrabalov tekst. U cilju adekvatnijeg prenosenja znacenja reci i pripovedacevog stila, Colic cesto koristi tipican gradski sleng, a da bi sacuvao dinamiku neprekidnog toka govora Hrabalovih junaka, cak pribegava i izmeni gramatickog vremena, menjajuci npr. Proslo vreme sadasnjim sto daje efekat ubrzavanja "govornog strujanja" recenica koje traba da odaju utisak kao da su izgovorene u jednom dahu, tako nanizane da nema mesta ni za interpunkciju. Ako zanemarimo sitnicarski "lov na prevodilacke greske", kao I pitanje da li su korisceni bohemizmi samo prevodioceva nesmotrenost ili jos jedno nastojanje da se docara posebnost Hrabalovog stila, moze se reci da je pred nama jedan sasvim korektan prevod.
Ljubiteljima Hrabalove proze moze biti zao sto ovaj izbor nije obuhvatio nesto i od kasnije Hrabalove proze 70-tih i 80-tih godina, karakteristicne po tome sto je uspesno zaobilazila nametnute norme "normalizacije", pogotovo sto su sada dostupni ineredukovani Hrabalovi tekstovi. Osim navedenih prevoda i nekoliko prevoda kratke proze ovog pisca po knjizevnim casopisima, veliki ceski pisac nije kod nas sistematski prevodjen. Znacajna autorova dela, kao sto su na primer Previse bucna samoca, Nezni varvarin ili autobiografska trilogija, koja najbolje oslikava Hrabalovo novo shvatanje moderne novelistike I pojma epicnosti, tek cekaju na svog prevodioca.
Aleksandra Korda-Petrovic