28.01.04 Dnevnik - Novine i časopisi
Haiku koji se pamti
Šejmas Hini: "Močvarna zemlja"
Haiku pesme, sastavljene, po pravilu, od tri stiha, sa ukupno sedamnaest slogova (5+7+5), doživljavaju se na sličan način kako su i nastale - kao trenutni proplamsaji osećanja i misli, vezanih, obično, za prirodu i za pojedina godišnja doba. Pa se tako i pamte, dok se malobrojnih reči od kojih su sačinjene ne sećamo doslovno.
Irski pesnik Šejmas Hini (1939), dobitnik Nobelove nagrade za književnost za 1995. godinu, ima jedan upečatljiv haiku, koji se, sam od sebe, pamti. Taj haiku nosi naslov: „1. i 87.’’ (haiku strofe nemaju naslova) i glasi:
„Opasan pločnik.
Al ledu sad prkosim
Očevim štapom.’’
Datum iz naslova i reč led označavaju zimu, a opasnom pločniku pesnik prkosi očevim štapom...
U knjizi izabranih pesama Šejmasa Hinija „Močvarna zemlja’’ nalazi se samo ovaj haiku (da ih je Hini imao više, prevodilac i priređivač njegovih pesama Srba Mitrović sigurno bi ih preveo i uvrstio). Ali i ovaj jedan pokazuje da ga je napisao veliki pesnik, pa se pamti kao i njegove antologijske pesme: „Kopanje’’, „Prirodnjakova smrt’’, „Branje kupina’’, „Močvarna zemlja’’, „Put za Tum’’. Ne samo po utisku, nego doslovno, od reči do reči.
Milan R. Marković