01.04.19 Institut za noviju istoriju Srbije
Ivan Ristić. Milan Rakić u Sofiji
Ivan Ristić je rukopisom o Milanu Rakiću kao jugoslovenskom oponumoćenom ministru i izvanrednom poslaniku u Sofiji predstavio široj javnosti manji deo svoje znatno obimnije doktorske disertacije „Bugarska u politici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1919–1929)“ odbranjene na Filozofskom fakultetu u Beogradu, 2017. godine. Autor je želeo da nastavi rad Andreja Mitrovića, koji je u svojim delima više akcentovao period rada u srpskoj konzularnoj nego u jugoslovenskoj diplomatskoj službi. Verovatno se zbog toga odlučio za pristup sličan primenjenom u zbirci dokumenata: Milan Rakić, Konzulska pisma 1905–1911, (prir. Andrej Mitrović, (Beograd, 1985)). Ivan Ristić nam je pružio uvodnu studiju i odabranu zbirku dokumenta o radu i životu Milana Rakića u Sofiji, 1921–1927. godine.
Prvi deo rukopisa počinje obraćanjem publici u kojem izlaže osnovnu motivaciju svog rada (11–13), a potom sledi uvodna studija koja je podeljenja na pet glava. Prva glava (15–30) pruža Rakićeve osnovne biografske podatke, razvoj konzularne i diplomatske karijere, sa značajnijim osvrtom na njegove odnose sa pripadnicima organizacije „Ujedinjenje ili smrt“ i okolnostima njegovog penzionisanja 1933. godine. Potom sledi glava (31–70) o razvoju jugoslovensko-bugarskih odnosa tokom 1921–1927, sa analizom svih najznačajnijih povoljnih momenata i problema. Autor pruža čitaocu uvid u stepen obaveštenosti, stremljenja, metode rada i rezultate aktivnosti Milana Rakića, u onoj meri u kojoj su mu to dozvolili sačuvani istorijski izvori i stručna literatura. Naredne dve glave posvećene su temama često zapostavljanim u jugoslovenskoj/srpskoj istoriografiji. Ivan Ristić analizira rad Milana Rakića na čelu diplomatske i konzularne službe u Bugarskoj u trećoj glavi (71–74) i pokušava da pronikne u navike, okolnosti i probleme svakodnevnog života u Sofiji u četvrtoj glavi (75–80). Poslednju, petu glavu autor je posvetio analizi jedine pesme napisane tokom službe u Bugarskoj, poredeći njegov stvaralački opus iz doba kada je bio srpski konzul i jugoslovenski diplomata. Ivan Ristić traga za odgovorima na određena važna pitanja ne samo o Rakiću kao državnom činovniku i pesniku već i o vremenima u kojima je živeo, previranjima u srpskoj eliti i opštim okolnostima koji su uticali na njegov odnos prema životu i idealima, i zamiranju nadahnuća koje je dozvoljavalo da „se ponekad neka stara iskra propne iz njegove duše“.
Drugi deo rukopisa predstavlja zbirku najznačajnijih dokumenata iz različitih fondova i zbirki Arhiva Jugoslavije i Arhiva Srpske akademije nauka i umetnosti (105–251) sa uvodnim objašnjenjem za čitaoce o značaju publikovanja odabranih primarnih izvora. Autor je želeo da pruži ostalim istraživačima i ljubiteljima istorije ne samo lakši uvid u delatnost i život Milana Rakića u Sofiji, već i da im olakša njihova potencijalna istraživanja (99–103). Iako formalno predstavlja šestu glavu rukopisa, tematska podela zbirke dokumenata prati glave iz uvodne studije. Naslovi poglavlja omogućavaju lakše kretanje kroz arhivsku građu svim istoričarima i ljubiteljima istorije, jer još jednom skreću pažnju svim čitaocima na različite faze u razvoju jugoslovensko-bugarskih odnosa i na zapostavljene teme o diplomatskoj i konzularnoj službi i ličnim odnosima između državnih činovnika.
Ivan Ristić je u svom radu morao da se suoči sa problemima koje imaju svi naučnici koji žele da izučavaju pojedine ličnosti ili, pak, čitavo jugoslovensko društvo i državu između dva svetska rata. Na prvom mestu to je veliki deo primarnih izvora koji su ili uništeni ili odneti u inostranstvo. Drugo, građa jugoslovenske provinijencije pohranjena u evropskim i vanevropskim državama je samo delimično vraćena ili su predate kopije. Zbog toga je autor/priređivač imao težak zadatak ne samo da rekonstruiše službeni rad, pesničko stvaralštvo i privatni život Milan Rakića tokom sedam godina provedenih u Sofiji, već i da pruži kvalitetan odabir dokumenata stručnom i širem auditorijumu. Smatramo da je rukopis ostvario postavljene ciljeve te da će biti koristan istaživačima i svim ljubiteljima istorije koji se interesuju ne samo za Rakićevu ulogu u razvoj jugoslovensko-bugarskih odnosa i okolnosti koje su 226 negativno uticale na njegovo pesničko stvaralaštvo već i za organizaciju jugoslovenskih službi i privatni život činovnika u inostranstvu.
Srđan MIĆIĆ
TOKOVI ISTORIJE 1/2019