
Vitalij Šentalinski ("prvi pisac koji je dobrovoljno ušao u Lubjanku", prema duhovitoj opasci Krajuskina, jednog od šefova KGB-a 1988) pripada srednjoj generaciji ruskih pisaca. Objavljivao je priče i pesme, posebno u časopisu Plamičak. Predsednik je savezne komisije, formirane u vreme Gorbačovljeve "perestrojke", za nasleđe pisaca, žrtava represije i rukovodi "antitrojkom", radnom grupom koja se bori za otvaranje svih tajnih arhiva i za rehabilitaciju svih žrtava represije. Autor je sedam knjiga, od kojih su na naš jezik prevedene: Iznenađenja Lubjanke, Vaskrsla reč od toga tri poetske: Zajedno sa pticama, Snegovi koji preleću, i Pokaži lice, kao i četiri knjige proze. Nekoliko godina je vodio rubriku Sačuvati večno posvećenu sudbinama represiranih pisaca u zumalu Ogonjok i dobio nagradu ovog lista.