
Odrasla sam u Misuriju, daleko od mora koliko god je to moguće u Sjedinjenim Američkim Državama. Duge, tople letnje raspuste provodila sam plivajući i vozeći se kanuom po jezerima i rekama. Sa sestrama i rođacima posmatrala sam kako rakovi mile po obali, gacala po potocima dok su nam se rojevi kedrova migoljili oko stopala i grickali nam prste na nogama u bistrim, krečnjačkim vodama. Ronili smo u jezerima zamišljajući da ronimo među koralnim grebenima i ribama duginih boja, umesto u mulju Misurija među brkatim somovima. Leta detinjstva pamtim po roštiljima, domaćem sladoledu, lubenicama i sutonima kada smo lovili svice da bismo ih odmah puštali i gledali kako lete poput varnica.
Sve vreme želela sam da vidim okean i konačno sam uspela na školskoj ekskurziji. Imala sam isto onoliko godina koliko imaju Eli, Taša i Sijera. Nikad neću zaboraviti kako sam plivala prvi put u moru sa društvom. Sad živim s porodicom u Engleskoj i svako leto provodimo na ostrvu, koliko god možemo. Ljubav prema Britanskim ostrvima mnogo doprinosi mom uživanju u pisanju knjiga o klubu FLIP FLOP. Kad sam prvi put išla na Sili ostrva, zaljubila sam se u malog, bradatog psa jednog lađara: bio je pravi, prekaljeni morski pas-čuvar koji je tako razmetljivo kaskao po čamcu da me je odmah opčinio. Od tada čekam priliku da pišem o Modžu! Dok pišem, sećam se jednog od svojih omiljenih mesta na celoj zemaljskoj kugli, mesta koje veoma liči na Nedeljno ostrvo.
Elen Ričardson