01.01.00
Nin
15.03.2001.
Osobenost umetnosti
Gordon Grejam: "Filozofija umetnosti. Uvod u estetiku."
Sreten Petrovic
Aporije "estetike", a time i same "filozofije umetnosti" koja je rodena iz teorijske potrebe da se mladoj disciplini odrede cvrste polazne osnove, proizlaze otud što od samog pocetka nije bilo saglasnosti oko predmeta ove najmlade filozofske discipline. Da li taj "predmet" cini svekolika oblast "estetskog", ukljucujuci tu i sve manifestne likove, sva pojavljivanja "lepog" - u prirodi i umetnosti, ili njen interes treba da se usmeri iskljucivo na podrucje "umetnosti", u kojoj se "estetsko" pojavljuje pored drugih vrednosti? Ova dilema je ostala nerazrešena do danas. Uostalom dva naslova u knjizi Gordona Grejama: Filozofija umetnosti i njen podnaslov Uvod u estetiku, recito govore u prilog ovoj aporiji, svejedno što autor u oba slucaja ostaje iskljucivo na terenu "umetnosti".
U prvom delu knjige na školski precizan i pregledan nacin Grejem pristupa fenomenu "umetnosti" kao filozofskom pitanju, zadržavajuci pažnju na problemu "vrednosti". Sasvim pojednostavljeno, u prvim poglavljima knjige rec je o "normativnom" problemu umetnosti, tacnije, odgovoru na pitanje u kojem to sloju umetnosti treba sagledati njenu "vrednost".
S obzirom na to da je umetnost polivalentna i višeslojna, u kojoj prepoznajemo vrednosti razlicitog reda, od emocionalno-ekspresivnih, preko moralno-politickih do saznajnih, autor pomenute knjige traga za odgovorom na sledece pitanje: koja bi to specificna vrednost bila koja samoj umetnosti obezbeduje legitimnost i cini je autonomnom tvorevinom? Da li se umetnost može svesti na umece koje doprinosi "zadovoljstvu" i "uživanju", ili je pak "bezinteresna igra", iako su, nema sumnje, navedene "vrednosti" u njoj prepoznatljive, i cine delove umetnicke strukture. Najzad, ako su u umetnosti, posebno u književnosti, tradicionalno prisutni odblesci "saznanja" razlicitog dosega, a neretko, kao u arhitekturi, i elementi "funkcionalnosti", pitanje je da li smemo zakljuciti kako je "umetnost" ništa drugo do specifican oblik saznanja, izraz moralnih normi i efikasno sredstvo za utehu i razbibrigu?
U traganju za osobenošcu umetnosti autor je vlastitu poziciju odredio kao "esteticki kognitivizam". Ovim, kako izgleda, Grejam cini korak nazad u pravcu gnoseologisticke estetike, zamišljene prema modelu Baumgardena i Hegela. Jer, iako je s pravom ustanovio "da su zadovoljstvo, lepota, igra, i emocionalna stimulacija prisno povezani s umetnošcu i našim iskustvenim doživljajem umetnosti", te da imaju znacajnu vrednost, i zatim, ogradujuci se, naveo kako "nijedna od tih kategorija ne objašnjava na pravi nacin onu najprefinjeniju vrednost umetnosti", ipak, u krajnjem ishodu i sasvim neocekivano, Grejam prihvata teorijski prevazideni koncept kognitivizma. On je, tako, formulisao stav do koga su ga, veli on, argumenti nedvosmisleno doveli, a to je "ideja da umetnost poseduje vrednost kao izvor spoznaje", i pri tome se, bez ostatka, poziva na gledište savremenog americkog filozofa Nelsona Gudmena.
Drugi deo knjige posvecen je "teorijskim problemima" filozofske estetike, koja se tradicionalno bavi definisanjem umetnosti. Po njemu se svi dosadašnji teorijski pristupi umetnosti mogu svesti na dva dominantna: platonovski esencijalizam i na pokušaj tzv. empirijskih klasifikacija i uopštavanja. Iako autor pokazuje otvorenost za gotovo sve najznacajnije savremene teorijske strategije, od strukturalizma, marksizma, poststrukturalizma do dekonstrukcije, ima se utisak da je ovaj deo knjige manje inspirativan, i u krajnjem rezultatu izraz manjkavosti autorove polazne pozicije, stanovišta "estetickog gnoseologizma".
Vrednost Grejamove knjige nije toliko u njegovim odgovorima na postavljena pitanja filozofske estetike, koja on, nema sumnje, znalacki prosleduje, pokazujuci lepo umece za analizu brojnih primera iz istorije svih vrsta umetnosti, ukljucujuci tu i najnovije tendencije, koliko u jednoj osobenoj pedagogiji, u samoj artikulaciji "estetickih" problema. Cak i onaj citalac sa osrednjim znanjem, ali sa primetnim zanimanjem za teorijske probleme umetnosti, bice ohrabren jednim veoma popularnim, bez uprošcavanja, izlaganjem elementarnih, najviših filozofskih pitanja umetnosti sa kojima su se esteticari suocavali i predano radili na njihovom razrešavanju.