
Prvoslav Vujčić rodjen je u Požarevcu, dvadesetog dana dvadesetog veka, 1960. Nekad je živeo u Beogradu, danas pokušava to isto u Torontu.
Hleb nasušni zaradjivao je (i gubio) kao perač prozora, rušilac zgrada, prodavac polovnih cigala, činovnik, livac, menadžer, generalni direktor, dobrovoljni vatrogasac, učitelj srpskog jezika i književnosti, novinar, kolumnista i nekoliko puta - kao scenarista i režiser. Nijednom kao pesnik. Diplomirao je informatiku. Član je Udruženja književnika Srbije.
Objavio je zbirke poezije: “Razmišljanja jednog leša” (Beogradska knjiga, 2004.), “Beograde, dobro je, bi’ iz Toronta tebi” (Beogradska knjiga, 2004.), “Kastriranje vetra” (Beogradska knjiga, 2005.), “Deveto koleno sve/mira” (Beogradska knjiga, 2005.). Knjigu “Pesnik i pesma” nikada nije objavio. Zastupljen je u raznorodnim antologijama dvadesetog i dvadeset prvog veka.
Objavljivao je u raznim novinama i časopisima, sa obe strane bare, pesme, eseje, aforizme, priče, komentare i izveštaje. Danas radi kao novinar i kolumnista "Mi Magazina" u Torontu.
Dobio je nagrade: “Zmajevu” za knjigu u rukopisu, “Minerva” za širenje istine o Srbima – životnim delom i pisanom rečju (Toronto), “Zmajevu” za pesmu i “Nagradu književne kritike” (Internacionalna biblioteka poezije Sjedinjenih Američkih Država).
Pesme su mu se budile prevedene... i još uvek ne spavaju.
prvoslav_vujcic@yahoo.com