Četiri ljubavna pisma

06.03.06

"Četiri ljubavna pisma" je roman irskog pisca Najla Vilijamsa o predodređenosti, prihvatanju sudbine, nesrećama i čudima na koje svakodnevno nailazimo. To je priča iz zapadne Irske o Nikolasu Koulanu i Izabel Gor, koji su rođeni jedno za drugo, ali ih sudbina na čudan način zaobilazi. “Četiri ljubavna pisma” je neskriveno romantična i originalna knjiga sa obrtima koji se zbivaju usljed intuicije, božjeg proviđenja, sudbine i slučajnosti. Vilijamsova priča pročišćuje i inspiriše, a njen jedinstveni uzvišeni stil slavi prosvjetljujuću snagu ljubavi koja uvijek zna da postavi stvari na svoje mjesto.
Najl Vilijams je rođen u Dablinu 1958. godine, gdje je studirao englesku i francusku književnost. Autor je brojnih pozorišnih komada. “Četiri ljubavna pisma” su njegov prvi roman, internacionalni bestseler koji je objavljen u više od dvadeset zemalja. Ovaj roman objavila je beogradska kuća “Okean” u prevodu Igora Solunca. Autor živi u zapadnoj Irskoj. O podsticajima za pisanje romana “Četiri ljubavna pisma” na početku razgovora za “Vijesti” kaže:
- Moj osnovni podsticaj bio je pisanje ljubavne priče na kraju dvadesetog vijeka koja razmatra odnos slučaja, Boga ili sudbine i kako se oni odigravaju u našim životima. Bio sam svjestan da ovaj roman neće biti sličan bilo kome drugom napisanom u to doba, ali vjerovao sam u ono što radim.
Zašto ste u romanu “Četiri ljubavna pisma” izabrali suprotnosti poput: istočne i zapadne Irske, grad i selo, urbano i ruralno, muško i žensko?
- Stvari nijesu tačno izabrane, ali izgleda kao da jesu. Nijesam imao tačan plan, niti ideju koja me je vodila. Sve te stvari su na prirodan način izranjale iz priče koju sam pisao. U suštini ja sam samo slijedio svoje instinkte.

Neki kritičari su ocijenili da su “Četiri ljubavna pisma” vrsta irskog magičnog realizma. Slažete li se sa ovom konstatacijom?
- Ja mislim da je to spiritualni realizam. Magija je uvijek manifestacija duha, koja je, smatram, realna pojava.

Mogu li se “Četiri ljubavna pisma” čitati kao knjiga o sudbini, tragediji i čudima koje nosi svakodnevni život?
- Sigurno da je tako. Ali nije na meni da kažem koji je ili nije način da se čita ova knjiga. Na meni je da je napišem.

Zašto Bog igra važnu ulogu u životima mnogih vaših junaka?
- Bog je jedan od mojih najboljih likova! Pokušavajući da proučim naše međusobne odnose u životu sam proveo mnogo vremena baveći se time. Na isti način, kao i u drugim međusobnim odnosima u kojima spoznajete razloge, sreću, pa i u ovom slučaju možete doživjeti prijatnost poslije određenog vremena.

Zašto je božanska intervencija tako jaka u vašem romanu?
- Kao što sam vam i rekao ja ne mogu “objasniti” roman. Ja sam ga jednostavno napisao. Moj posao je bio da slijedim prvi red teksta, da pokušam i ostanem privržen istini. To se dešavalo na baš takav način i istinski me okupiralo.

Rekli ste da je starija irska književnost uticala na Vaše pisanje. Kako? I koji pisci?
- To je zbog Jejtsa. I zbog Džona Milingtona Singa. I zbog posebnog osjećaja mjesta u irskoj književnosti, folklorne imaginacije i uvjerenja da je duh svijeta prisutan u krajoliku.

Dokle se stiglo sa filmom po romanu “Četiri ljubavna pisma”?
- Filmska prava su otkupljena od strane jedne američke filmske kompanije, i ja se nadam da će film biti snimljen u naredne dvije godine. Nemam još nikakvih vijesti da li je održan kasting.

Sa svojom suprugom napisali ste i mnoge knjige iz oblasti dokumentaristike. Može li se reći da su to svojevrsne hronike o životu na irskom selu? I šta biste još dodali?
- Te knjige koje smo napisali zajedno odnose se na naš zajednički život pošto smo se preselili iz Njujorka, gdje sam radio pet godina, u seosku kućicu. Došli smo ovdje, u ruralni zapad Irske da pokušamo, da vidimo da li ga možemo oživjeti i u knjigama. I to smo i uspjeli dvadeset godina kasnije.

Kako objašnjavate veliki uspjeh irske književnosti u posljednjoj dekadi?
- To vam zaista ne mogu objasniti. Trenutno postoji puno sjajnih irskih pisaca. Čini se da je to dobar trenutak za Irsku jer se neprestano javlja rastuće povjerenje, i to sa podneblja odakle su same priče i nastale.

Vujica OGNJENOVIĆ