23.05.05
Birokrate invalidi rada
Slobodan Simić
Pravi je pogodak izaći u svet sa srpskim aforizmima. Međutim, tu je i "druga strana medalje". Kod nas je humor postao incident. Svi su očarani silnom ozbiljnošću i patetikom, a nema smešnijeg naroda od nas!
U organizaciji Ministarstva za dijasporu, u Srpskom kulturnom centru u Parizu, od 23. do 29. maja biće održana manifestacija pod nazivom "Dani Srbije u Parizu - Hilandaru iz Pariza". Povod je darivanje za obnovu Hilandara, a višednevni prateći program obuhvatiće pored promocije srpskog turizma i kulturne književne večeri.
Centralno literarno dešavanje, trećeg dana manifestacije, biće posvećeno predstavljanju bogate tradicije srpske satire. Trenutno najeminentniji srpski aforističar Slobodan Simić iz kruga heterogene neformalne grupe "Beogradski aforističarski krug", zajedno sa Aleksandrom Čotrićem i stožerom "kruga", Aleksandrom Baljkom, predstaviće se sada već antologijskim aforizmima i alegorično-satiričnim pričama, kojima su se u protekloj dekadi borili protiv lažnih autoriteta i krivo definisanih standarda.
- Publika iz dijaspore dobro je upoznata sa mentalitetom i političkim dešavanjima u našoj zemlji - priču počinje Simić. - Već smo napravili širi izbor aforizama, ali sve zavisi od atmosfere i toga na šta ljudi više reaguju. Pravi je pogodak "izaći" u svet sa srpskim aforizmima, jer su oni poslednja domaća autohtona i autentična pojava. Međutim, tu je i "druga strana medalje". Srpski aforističari su retka kategorija koja ljude može da nasmeje, ali bojim se da je humor kod nas postao incident i da se sve više smatra pežorativnom kategorijom. Svi su očarani silnom ozbiljnošću i patetikom, a nema smešnijeg naroda od nas!
Osamdesetih godina Simić, Čotrić i Baljak postali su stožeri kružoka, čija su načela počivala na tradiciji klasične Domanovićeve naturalističke satire. Pa ipak, "ubojite reči" nisu ponikle iz atmosfere istovetne skadarlijskoj boemiji, kojoj je pripadao Radoje Domanović. Prema Simićevom duhovitom zapažanju, vreme boemije je davno umrlo, jer je nekada bilo najjeftinije ići u kafanu, a danas je to pravi luksuz. Na sreću, neuništiv satiričan duh uspeo je da opstane u teškim materijalnim uslovima, koji su pomogli da se izoštri satirična oštrica.
"U Skupštinu svako može da uđe. To je javna kuća", "Svaka klasa ima neki porok. Radnička, recimo voli da jede", "Birokrata je invalid rada", "Iza svake uspešne žene stoji neopeglan muškarac", samo su neki od Simićevih krajnje originalnih aforizama, a kako primećuje Žarko Trebješanin, njegove alegorijske ispovesti slikaju život ljudi u svakodnevnim situacijama, u krugu porodice, pred televizorom, ispred šaltera (sa antologijskim šalterskim službenicama), te se čitaoci sa njima lako identifikuju, zaboravljajući da se smejući se njima istovremeno smeju i sebi.
Simić, inače neuropsihijatar po profesiji, iza sebe ima tri knjige aforizama "Najcrnje je crveno", "Ratni profiter", "Vozi, Miško!" i dve knjige satiričnih priča "Priče bez pouke" i "Brod pacova". Svake večeri, na televiziji Pink emituje se njegova monodramska minijatura "Ukratko S. S.", sa Jelisavetom Sabljić, u režiji Slobodana Šuljagića, a u udarnom terminu, 13. januara ove godine, imali smo prilike da vidimo komediju "Ordinacija" urađenu po Simićevom tekstu, u režiji Miće Miloševića, sa Tihomirom Stanićem, Žikom Todorovićem i Nikolom Simićem u glavnim ulogama. Dobitnik je, između ostalih, i Vibove" i "Domanovićeve" nagrade za književnost.
K. Vuković