17.07.04 Dnevnik - Novine i časopisi
Nova knjiga
Irina van Hurej: "Krhki čovek"
Tematizovanje sopstvenog iskustva, potenciranje slučaja, lamentiranje o tome «kako je bilo», sve je to danas ne građa za pripovetku nego i čista književnost. Velike ideje i ideologije doživele su svoj krah i o svemu se još može govoriti samo s gorkim osmehom, uz dosta ironije i nešto groteske. Nema velikih priča prošlosti, ima zato, petparačkih, saga o sadašnjosti. Što bi rekao onaj čuveni francuski postmodernista: umetnost/književnost nije nestala već je ima previše.
IRINA VAN HUREJ, "KRHKI ČOVEK", PROMETEJ, NOVI SAD, 2003.S FLAMANSKOG PREVELA IVANA ŠĆEPANOVIĆ, str.151
Autobiografski elementi, život savremene porodice, krhkost sveta i svih veza koje se uspostavljaju je literarni okvir u kome se kreće flamanska spisateljica Irina van Hurej ( Antverpen, 1924). Glavna junakinja, neka vrsta pripovedačkog ja, Klo, ne uspeva da uspostavi željenu komunikaciju, posebno sa muškarcima i tu je početak njene drame i tihe patnje. Nema harmonije, stabilnih muško – ženskih odnosa. NJen prvi muž je vlasnik ekskluzivnog antikvarijata, a ona je ljubiteljka plave sobe i umetnosti kao emocionalne terapije. I kad Ivo iznenada umire, od posledica srčanog udara, ona kreće u susret ka novim izazovima.
Ipak najsigurniji krug i utočište ostaće soba i pisanje. Još dve neuspešne veze biće samo kratki begovi i avanture, koje ništa ne donose i malo pomeraju. Svet ima svoja pravila igre, a veze sa drugim muškarcima, posebno sa Valterom, još jedan su povod za veliko razočarenje. Ne prolazi bolje ni njena ćerka Evita. Ona je predstavnica nove generacije koja hoće sve i to odjednom. U čestim sudarima sa životom i hladnoćom svih veza ređaju se jedino sitni i krupni brodolomi. No sve se to prihvata i književno donosi na kultivisan i čitateljski prijemčiv način. Tako je pisanje bilo i ostalo jedina nada i uteha, i ne samo u ovom slučaju...