Zato što te volim

09.07.08

Gijom Muso (1974) trenutno je jedan od najdarovitijih mladih francuskih pisaca. Autor je pet romana: “Zato što te volim”, „Potom“, „Vratiću se po tebe“, „Da li si bila ovdje“ i „Spasi me“. Prema „Figarou“ knjige Gijoma Musoa su prošle godine samo u Francuskoj prodate u tiražu od preko 1.213.000 primeraka, što je učinilo da Muso poslije Marka Levija, postane najčitaniji francuski pisac. Iza njega, sa prilično manje prodatih naslova našli su se Ameli Notomb, Ana Gavalda, Bernar Verber, Danijel Penak, Erik Emanuel Šmit...
„Zato što te volim“ koji je u prevodu Danijele Martinović objavio „Alnari“ je porodična drama o neprolaznoj ljubavi i prelomnim trenucima u životu. Petogodišnja Lajla nestala je u tržnom centru u Los Anđelesu. Njeni roditelji, potreseni ovom tragedijom, se razilaze. Pet godina kasnije, Lajla se pojavljuje na istom onom mjestu na kojem joj se izgubio svaki trag. Živa je, ali ne progovara. Svi su srećni zbog njenog povratka, ali javljaju se i neizbježna pitanja: gdje je provela sve ovo vrijeme i kako se vratila? Ova dirljiva, ljudska drama zapravo je čarobna ljubavna priča koja čitaoce uvlači u misteriju i drži u neizvjesnosti, priča čiji završetak se lako ne zaboravlja.

O svom najuspješnijem romanu „Zato što te volim“ Gijom Muso je na početku razgovora iz Pariza za „Vijesti“ rekao:
- Želio sam da napišem roman o temi „druge šanse“, o mogućnosti stvaranja novog života poslije određenih iskustava, koja su čak veoma teška i to je onaj pravi rezultat romana.

Kroz beznačajne i zabavne teme, svi moji romani su upućeni na pozadinu u kojoj se kriju duboka pitanja. Natprirodna mišljenja, misterije ili triler su samo opravdanja za evokaciju drugih pitanja, kao što su izgubljena ljubav, odsustvo voljenog muškarca ili žene, krhkost egzistencije, naša odgovornost za sopstveni izbor. Roman „Zato što te volim“ upućuje na temu elastičnosti: psihološku mogućnost odupiranja zloj kobi sa kojom smo suočeni, da se prevaziđe teško iskušenje, i konačno da se postane jači.

Da li Vaš roman „Zato što te volim“ govori i o krizi moderne porodice i modernog društva?
- Moj roman upućuje na tu temu, ali on je u suštini roman o ljubavi: ljubavi između para, nježnosti između roditelja i djece, prijateljstvima koja se mogu posmatrati kao vrsta ljubavi. Ljubav je „gros materijal“ u svim mojim romanima. Mislim da je poput kiseonika; ako smo ga lišeni puno vremena, mi ćemo umrijeti. I tako, mi možemo preuzeti odgovornost za takvu ljubav, a većina ljudskih postupaka vođena je nedostatkom ljubavi. Samo bih još citirao Kristijana Bobina koji kaže: „Mi uvijek patimo zbog ljubavi, čak i kada mislimo da ne patimo ni zbog čega“.

Radnja Vašeg romana se odvija u SAD-u, likovi su Amerikanci. Zašto ovaj roman nije po nečemu i „francuski“?
- Nema tu neke posebne fascinacije američkim modelom. Živim u Francuskoj i to je zemlja koju veoma volim, ali istina je da se puno mojih priča odvija u Njujorku. Lokacija na kojoj se odvija priča je veoma bitna, jer pomaže da se obezbijedi kredibilitet priče. Naravno, moja priča je mogla isto tako da se odigrava bilo gdje drugdje: u Parizu, Londonu, Seulu... Ali, kada mi se prve slike javljaju u mislima, pozadina je često Njujork, jer to je mjesto u kome osjećate da se svašta može desiti: od najljepše ljubavne priče do najgore drame!
To je grad koji ja prilično dobro poznajem; u njemu sam radio nekoliko mjeseci kada mi je bilo 19 godina. Tamo sam bio otišao bez ikakvih planova, i jednom dok sam bio u gradu, pronašao sam posao: da prodajem sladoled 70 – 80 sati nedjeljno! Uprkos takvoj radnoj kondiciji, ja sam se zaista zaljubio u Menhetn i svaki put kada se tamo vratim osjećam isto uzbuđenje. Usput da pomenem, poslije terorističkog napada 2001. godine, Njujork je postao „elastičan“ grad, što je blisko načinu kako žive junaci u mojim romanima.

Šta Vas čitaoci najčešće pitaju u vezi sa Vašim knjigama? Zašto im se dopadaju Vaše knjige?
- Dobijam na hiljade pisama svake godine. Čitaoci mi pokazuju svoje oduševljenje i govore kako ih moji romani podsjećaju na neke događaje iz njihovih života.

Kako objašnjavate veliki uspjeh Vaših romana?
- Novinari često spominju efikasnost mojih zapleta i humanost mojih likova... Ali uvijek je teško objasniti razlog zbog kojeg je roman uspješan. Ne postoji recept za pisanje bestselera. Moja jedina motivacija je da napišem knjigu kakvu bih volio da pročitam kao čitalac. Svaki put kada pišem roman, ja u njega ugradim svoju iskrenost. Ja sam ubijeđen da ljudi mogu to da osjete i to je razlog što im se dopadaju moje priče. Oni znaju da moje knjige nijesu „nabildovane“.
Uvijek sam želio da pišem za svakog: od načitanih ljudi do onih koji nijesu studirali. Kroz pisma koja dobijam ja mogu vidjeti da pomažem ljudima da se vrate čitanju, budući da nijesu puno ili da nijesu uopšte to činili, i zbog toga sam ponosan. Znam da se moje knjige proučavaju i na visokim školama. Dirnut sam saznanjem da moje knjige donose zadovoljstvo ljudima koji su bili zaronjeni u patnju.

Scene za pamćenje

Šta nam možete reći o filmovima zasnovanim po Vašim romanima?
- Skoro svi moji romani se trenutno adaptiraju za filmove. Prvi film koji će biti prikazan nosi naslov „Potom“ i on je po mom prvom romanu. Film će početi da se prikazuje u Francuskoj do kraja godine, a tokom 2009. i u mnogim zemljama. Imao sam priliku da odgledam prvu verziju i oduševljen sam. Od prvih slika zaranjate u poetsko, u dramu i misteriju. Tenzija je konstantna, a dopale su mi se i emocije kojima je ovaj film protkan. Neke scene će vas uzrujati i nećete ih izbaciti iz glave i pošto se film završi. Osim toga, kasting glumaca je bio sjajan! Osjetio sam uživljavanje u ulogu koju je tumačio Roman Duri; igra Džona Malkoviča je zapanjujuća. A, Evanđelina Lili, heroina TV serije „Izgubljeni“ je prosvijetlila film.

Vujica OGNJENOVIĆ