27.03.04 Dnevnik - Novine i časopisi
Za praznike i svaki dan
Eugen Verber: "Uvod u jevrejsku veru”
I pored velikih napora naših izdavača, koji su uprkos materijalnoj oskudici, tokom proteklih godina uspevali da objavljuju vredne knjige i time donekle povrate narušeno dostojanstvo našoj kulturi, ostao je ogromni nepopunjen prostor za objavljivanja kapitalnih dela. Beogradska “Narodna knjiga”, spada u grupu retkih izdavača koji je na vreme odlučio da pojedina od ovih izdanja ponovo objavi, ali i udovolji potrebi pojedinaca i institucija za novim naslovima iz domena priručničke i leksikografske literature.
Tako je počev od 2002. započeto objavljivanje izabranih dela Eugena Verbera, pre svega onih koje je kao autor i vrsni prevodilac ostavio za sobom, preminuvši pre devet godina. Verber je bio glumac, pisac, književni prevodilac, neumorni i blistavi intelektualni um i naš najugledniji judaista i hebreista. Pored monografije “Uvod u jevrejsku veru”, predviđeno je objavljivanje i ponovnih izdanja Verberovih prevoda “Talmuda” i “Kumranskih rukopisa”. Namera izdavača bila je motivisana činjenicom da su ove knjige i te kako tražene u knjižarama, kao i da je od vremena prvih izdanja stasala nova generacija čitalaca koja ima potrebu za ovom vrstom literature. Podsetimo samo da je “Talmud” od 1981. doživeo četiri izdanja u velikom tiražu, a da su “Kumranski rukopisi” nagrađeni prestižnom nagradom “Miloš N. Đurić” kao najbolji prevod 1983. godine.
Verberov “Uvod u jevrejsku veru”, kako sam autor navodi u kratkom pogovoru, predstavlja prvi obimniji udžbenik te vrste objavljen kod nas od vremena posle Drugog svetskog rata. U knjizi su date osnove Mojsijeve vere, vere jevrejskog naroda, koja je, u svakom slučaju, “prva jednobožačka religija u našoj civilizaciji”. U “Uvodu u jevrejsku veru” u prilici smo da nađemo sve ono što nas interesuje o jevrejskim praznicima, oblicima svetkovanja, postovima, načinima ishrane, kao i običajima koji prate rođenje, umiranje, ili se praktikuju pri sahranjivanju. Autor knjige podatke iznosi precizno, polazeći od toga da mnogi članovi jevrejske zajednice nisu imali prilike da se upoznaju sa osnovnim pojmovima svojih običaja i religije.
Iako je u svom detinjstvu i mladosti stekao tradicionalno versko obrazovanje i vaspitanje, pisac navodi kako “nikada slične knjige nije imao”, tako da je prva znanja o veri svog naroda sticao u roditeljskom domu, u kome je živeo poštujući jevrejsku versku praksu, da bi se tek nakon dugogodišnjeg bavljenja naučnim i prevodilačkim radom u jevrejskim naukama, stekli potrebni uslovi za pisanje jedne ovakve knjige.
Pored članova jevrejske zajednice, knjiga omogućava i predstavnicima drugih veroispovesti koji žele da putem jednog opsežnog pregleda pojmova i radnji vezanih za jevrejske praznike i običaje, saznaju nešto više o bogatoj kulturnoj baštini jevrejskog naroda.
Siniša Kovačević