01.01.00
Dnevnik
10.04.2002.
KAPITALNA IZDANJA
Spoj nauke i novca
ISTORIJA BANKARSTVA U VOJVODINI, priredio Nikola L. Gaćeša, Matica srpska i Vojvođanska banka, Novi Sad, 2001.
Piše: Radmila Lotina
Znalci tvrde da ni starije i razvijenije evropske istoriografije od naše, ne obiluju knjigama o istoriji bankarstva. Utoliko više je za pohvalu petogodišnji trud Matice srpske i Vojvođanske banke, koje su prošle godine izdale reprezentativnu monografiju "Istorija bankarstva u Vojvodini". Predlog je potekao od bankara, kao i podrazumevajuća finansijska podrška, a Matica se prihvatila izrade naučnog projekta i okupljanja istraživačkog tima. Naučna obrada ove, veoma kompleksne teme, u jugoslovenskoj istoriografiji nije imala odgovarajući uzor, pa su tako 12 ekonomista, 11 istoričara i 2 pravnika-istraživača, predvođenih redaktorom, prof. dr Nikolom L. Gaćešom, započeli i uspešno okončali jedan pionirski posao.
Tri veka u jednim koricama
Ova velika ekonomsko-istorijska sinteza obuhvata istoriju bankarstva u Vojvodini u protekla tri veka, a podeljena je u tri hronološka perioda: prvi deo - od 18. stoleća do 1918, drugi deo - od kraja prvog do završetka drugog svetskog rata i treći deo - od 1945. do 2000. Još na prostorima Karlovačke mitropolije, najznačajnije srpske verske i političke institucije u Habzburškoj carevini, Srbi započinju novčane poslove, preko narodno-crkvenih fondova i fondova crkvenih opština.
Na ovim prostorima kasnije je nastajala široka mreža ustanova kroz koje je tekao kapital, a bivale su vojvođanske, ugarske, austrijske, srpske, jugoslovenske, hrvatske, nemačke, francuske i druge, pa sve do američkih. One kroz ovu monografiju svedoče o kontinuiranoj novčanoj delatnosti na području Vojvodine, koja je obrađena u 25 poglavlja, od isto toliko autora. - Banke kao novčane institucije pojavljuju se u Vojvodini sredinom 19. veka, rekla je, između ostalog, na promociji ove knjige dr Smiljana Đurović. One predstavljaju jedan od najvažnijih modernizacijskih faktora u novoj i najnovijoj istoriji. NJihov fenomen prevazilazi društveno-ekonomske sisteme koji su se razvijali na tlu Evrope i sveta.
Što se tiče svojine, u Vojvodini su preživele iskustvo privatne i državne svojine, da bi se krajem 20. veka u tzv. evropskoj tranziciji, ponovo našle suočene sa procesom privatizacije. Očigledno je da iskustvo vojvođanskog istorijskog prostora pokazuje da su novčana delatnost i banke-fenomen dugog trajanja.
Ogledalo istorijske emancipacije
Najveća vrednost ove knjige, po dr Smiljani Đurović, je što pokazuje emancipaciju Srba kao istorijskog faktora u Podunavlju, u modernizacijskim procesima savremene istorije, a uporedo sa njima i drugih naroda i nacionalnih manjina, koji su zajedno živeli na istom prostoru. Preplitanje komponenata materijalnog i duhovnog razvoja, Matica srpska neguje od samog svog osnivanja, podsetio je njen aktuelni predsednik, prof. dr Božidar Kovaček (od sedam ljudi koji su je osnovali, šestorica su bili trgovci, privrednici, a samo jedan, advokat i pisac). Matica je u 19. veku nakupila velika bogatstva, pa je imala i za mnogobrojne pozajmice svojim članovima. Ne samo Srbi, no i ostali poslovni ljudi toga vremena, nadmetali su se oko Matičinih kredita, rekao je na promociji ovog izdanja Kovaček.
Tokom uobličavanja ove monografije, istakao je redaktor, prof. dr Nikola Gaćeša, afirmisan je i pokazao se zaista delotvornim timski rad, zasnovan na interdisciplinarnosti u naučnom stvaralaštvu. Istovremeno je dokazano da su Matica srpska i Vojvođanska banka pravovremeno uočile da dobro osmišljenim i ujedinjenim pregnućima nauke i kapitala mogu da se ostvare značajna naučna dela, a to je više nego poučno za društvo koje s pravom teži da što pre osvoji civilizacijske vrednosti 21. stoleća.
Ova knjiga ima ukupno 873 stranice, sa mnoštvom tabela, grafikona i fotografija novčanih zavoda i istaknutih ličnosti vojvođanskog novčarstva. Uz uvodne napomene redaktora, na početku su izdvojena poglavlja o istoriji novca i novčane privrede u svetu, kao i tekst o političko-pravnom statusu Vojvodine od kraja 17. do kraja 20. veka. Pored rezimea na engleskom, monografija se završava trima važnim registrima: imena, mesta i novčanih ustanova. Tu su još i dva posebna bloka: Prilozi i Dokumenti (kao što je, npr. faksimil poslednje, završne stranice pregleda prihoda i rashoda narodno-crkvenih fondova iz 1829. godine).