01.01.00
Danas
29.10.2001.
FAK-JU! - antologija
Na standu beogradskih nezavisnih izdavaca okupljenih pod imenom "Blok X", u subotu je odrzana promocija upravo odstampanog i na sajam prispelog izdanja kuce Rende "Fak-Ju! - antologija", koju su priredili Kruno Lokotar i Vladimir Arsenijevic. Festival alternativne knjizevnosti je hrvatska verzija britanske tradicije putujucih festivala na kojima autori citaju svoju prozu, a u Jugoslaviji je prvi put odrzan u Novom Sadu, u aprilu ove godine, dok je Beograd bio domacin u septembru - prostor CZKD-a. Ucestvovalo je 14 hrvatskih, sest domacih i dva strana autora (Madjarska, Velika Britanija), a ova knjiga obuhvata dela svih ucesnika i podeljena je u tri celine, onako kako se po danima odvijalo citanje.
"Mislim da je najvaznije da se knjiga tako brzo pojavila, sto je jedan sasvim nov momenat, i vec se prodaje" rekao je za Danas, Vule Zuric, jedan od ucesnika beogradskog FAK-a. Selektori jugoslovenskog festivala bili su: Vladimir Arsenijevic, Teofil Pancic, Borivoj Radakovic, Nenad Rizvanovic i Kruno Lokotar, koji je, komentarisuci ovo izdanje, rekao: "Ja sam siguran da ova knjiga pokazuje jedan dobar presek najnovijih zbivanja u hrvatskoj knjizevnosti, a kako mislim da sam za to kompetentan, vise se osvrcem na njih nego na srpske pisce. FAK je sa velikim uzbudjenjem cekao da dodje u Beograd, jer proizvodnja i celi fenomen knjige, unatoc svemu sto se dogodilo u Beogradu i Jugoslaviji - a to je ipak jedna sustavna deevolucija - ostao je manje/vise nezahvacen, ili je barem nesto sporije deevoluirao, sto smo svi vrlo dobro znali.
Brojke koje se ovde vrte oko knjige, a bogami i ovaj sajam na kome se cudom cudim ovolikom broju ljudi, nesto je sto se u Hrvatskoj doista ne moze dogoditi. Barem nema te tradicije i elemenata. Tri dana beogradskog FAK-a su potvrdili da je to jedan dobar nacin promocije knjizevnosti, sa kojom su svi na dobitku. A festival ide dalje - na sledecem, zagrebackom, ucestvovace i neki autori iz Jugoslavije, a imamo i citav niz daljnih planova. Vladimir Arsenijevic je, u prici o buducoj medjusobnoj saradnji, istakao da bi voleo da se tamosnje knjige izdaju ovde, "ali bih jos vise voleo da se knjige uvoze i da postoji uzajamna distribucija. No, protok ce biti sve intezivniji sto je jedino definitivno".
J. S. Jovanovic
01.01.00
Nin
28.03.2002.
Živa književnost
Naslov: FAK-JU: antologija
Priredili: Kruno Lokotar i Vladimir Arsenijević
Izdavač: Rende, Beograd 2001.
Adrijana Marčetić
Zbornik provokativnog naslova FAK-JU: antologija (Festival alternativne književnosti u Jugoslaviji) donosi priče i odlomke iz romana koje su u Beogradu, krajem septembra prošle godine, javno čitali pisci iz Hrvatske i Jugoslavije. Ideja o ovakvom, kod nas neuobičajenom predstavljanju proze potekla je od hrvatskih pisaca, Kruna Lokotara i Nenada Rizvanovića. Prvobitno zamišljen kao lokalna manifestacija posvećena alternativnoj književnosti, prvi FAK održan je u Osijeku 2000. godine i na njemu su nastupili hrvatski autori mlađe i srednje generacije. Posle reprize u Zagrebu, FAK je u Hrvatskoj, po rečima jednog od priređivača zbornika, Vladimira Arsenijevića, postao "kulturni događaj godine" učinivši nekoliko redovnih "fakovaca" pravim književnim i medijskim zvezdama.
Za manje od godinu i po dana, FAK je doživeo sedam izdanja u nekoliko gradova bivše Jugoslavije, a putujućem književnom karnevalu u međuvremenu su se priključili i neki stariji ili već afirmisani autori (Ivo Brešan, Miljenko Jergović, Borivoj Radaković), novinari i kolumnisti (Igor Mandić, Petar Luković), gosti iz inostranstva, i najzad, i srpski pisci. Na poslednjem, beogradskom FAK-u učestvovalo je petoro pisaca iz Jugoslavije: Laslo Blašković, Zoran Ćirić, Mirjana Novaković, Mihajlo Spasojević i Vule Žurić, i trinaest pisaca iz Hrvatske. Među imenima koja će našim čitaocima verovatno malo značiti, jer je reč o generaciji koja je književnu afirmaciju sticala u poslednjih desetak godina, izdvajamo nekoliko: Zoran Ferić, Rujana Jeger, Jurica Pavičić, Roman Simić, Ante Tomić, itd. Iako relativno mladi, ovi autori već imaju sasvim izgrađen, samosvojan i lako prepoznatljiv stil.
Da bi se stekla celovitija predstava o pojedinim autorima, bio bi potreban nešto veći i reprezentativniji uzorak od onog koji nudi FAK-JU antologija. Uprkos tom ograničenju, reklo bi se da su "fakovci" iz Hrvatske, u celini posmatrano, pokazali više pripovedačke veštine i inovativnosti od svojih kolega iz Jugoslavije. Pada u oči i činjenica da su gotovo svi pisci iz Hrvatske na ovaj ili onaj način vezani za novine - po profesiji su novinari, kritičari, kolumnisti ili urednici u nedeljnicima i književnim časopisima - što je vidljivo i u načinu na koji pišu. Njihovu prozu po pravilu odlikuje veoma upečatljiv kolokvijalni jezik, kratka i precizna rečenica, dinamično vođenje priče i minimalizam emocija. Navedene vrline svakako bitno doprinose utisku koji ova proza ostavlja u "živom" nastupu, ali čak i mimo njega, taj utisak je često izuzetno povoljan.
Poetička "platforma" FAK-JU priča, prilično je šarena i kreće se u rasponu od postmodernizma, preko lirsko-psihološke proze do različitih varijanti neorealizma. Ali, i pored poetičke raznovrsnosti, "fakovci" ipak imaju i nekih sličnosti. One se ne ogledaju samo u provokativnosti nastupa i naglašavanju sopstvene autsajderske pozicije u oficijelnoj kulturi, već i na dubljem književnom planu. Distancirajući se od vladajućih literarnih kanona, pisci iz Hrvatske i Jugoslavije okreću leđa istorijskoj inspiraciji i dokumentarističkim žanrovima i vraćaju se čistoj fikciji. Vodeći računa o zanimljivosti priče i koherentnosti kompozicije, ovi autori tematsko uporište nalaze u savremenom, najčešće gradskom životu, ali i u bližoj prošlosti.
Srodna tematika predočena je širokim dijapazonom različitih pripovednih stilova. U priči "Otok na Kupi" Zoran Ferić naturalistički neposredno predočava jezivu sliku građanskog rata, istovremeno je "oneobičavajući" uvođenjem elemenata crnog humora, horora i ironije. I u priči Ante Tomića, "Pomoću trikova ili kako su nestali Srbi u Hrvatskoj", o ratnim događajima se pripoveda u crnohumornom tonu, a oficijelna tuđmanovska ideologija i njeni autoriteti opisani su tehnikom grotesknog razobličavanja. Humoristički talenat Tomić pokazuje i u priči "Paša". Iako je pripovedačeva ironija ovde znatno blaža, a humor dobronamerniji, i jednu i drugu priču odlikuje nepretencioznost, duhovitost i lakoća pripovedanja. Sa dve priče predstavljen je i Miljenko Jergović, našim čitaocima poznatiji kao pesnik. Jergovićeve priče "Neću šlafen" i "Betlehem nije daleko" ispričane su lirski sugestivnim jezikom, u formi unutrašnjeg monologa, prva s tačke gledišta četvorogodišnjeg dečaka, druga iz perspektive senilne starice. U pripovedanju u kojem se mešaju san i java, stvarnost i iluzija, nije teško prepoznati autobiografske elemente: melanholična sećanja na detinjstvo i porodični život u Sarajevu suprotstavljena su nagoveštajima zastrašujućih ratnih stradanja.
Pripovedni stil većine "fakovaca" blizak je razgovornom jeziku, zasićen slengom i dijalektizmima. Osim već navedenih autora, Tomića i Ferića, znatnu veštinu u ovoj formi pokazali su i Zoran Ćirić, Vule Žurić i Rujana Jeger. Ali, "Voajerka" Borivoja Radakovića ipak nema premca u ovoj kategoriji. Razvijajući siže isključivo tehnikom skaza, Radaković pripoveda dinamično, uzbudljivo i duhovito. Kombinacija urbanog slenga i opscenog humora pleni neobaveznim šarmom, a vrednosti priče posebno doprinosi pomalo neočekivan kraj od kojeg čitaocu zamire smeh na usnama.
Uz napomenu da su priređivači u "antologiju" uvrstili i priloge kojima tu nije bilo pravo mesto, pa su se tako među pričama našli i jedan duži esej Igora Mandića i kolumna Petra Lukovića, opšti utisak o putujućem festivalu proze više je nego povoljan: s nestrpljenjem očekujemo sledeći FAK u Beogradu.
