2.691 rsd2.990 rsd
Sve je počelo 1988. U jesen. Talas političkih i društvenih promjena, koji se pokrenuo u bivšem komunističkom bloku, zapljusnuo je i bivšu SFRJ, pa i Crnu Goru.
Neki urođeni instinkt uvijek me je vodio ka promjenama. Privlačile su me ideje transformacije društva, tranzicije iz totalitarnih političkih sistema u demokratije zasnovane na slobodno izraženoj volji građana, te planske, dogovorne ekonomije u tržišnu.
Vrlo rano sam uočio da crnogorski vlastodršci, okupljeni oko lidera DPS-a Mila Đukanovića i njegovog glavnog ideologa tranzicije, prof. dr Veselina Vukotića, nemaju namjeru da iskoriste najbolja iskustva iz tranzicije drugih država, već da rade na projektu stvaranja nove kapitalističke klase pljačkom društvene i državne imovine kroz sistematske mehanizme megakorupcije, razvijane godinama, koja je obuhvatila i razorila sve vitalne institucije društva.
Vođen pretpostavkom da će smjena korumpiranog i kriminalizovanog režima dovesti do eliminisanja ključne prepreke za pozitivne promjene, aktivno sam se uključio u opozicionu političku borbu 2006. godine, koja je, uz mnoge žrtve i progon mene i moje porodice, rezultirala padom režima DPS-a 2020. godine.
Nažalost, umjesto demokratske tranzicije i demontaže korumpiranog i kriminalizovanog diktatorskog režima, suočio sam se sa djelovanjem crnogorske duboke države, oličene u vlasnicima medijskog koncerna „Vijesti“ i vrhu Crkve, koji su napravili pakt sa Đukanovićem i spriječili neophodne reforme za ozdravljenje Crne Gore. Pretpostavka da je režim Đukanovića bio ključna prepreka demokratskoj tranziciji nije bila tačna. To je bila moja životna zabluda. I poslije pada režima, nova vladajuća elita nastavila je da koristi mehanizme korupcije koje je naslijedila od Đukanovića za svoje lično bogaćenje.
SVI SU POSTALI ISTI!
Vrlo rano mi je postalo jasno da NIJESAM IMAO S KIM, NI ZA KOGA da se borim za demokratsku tranziciju Crne Gore.
Politička i društvena elita postigla je oko projekta pljačke države kroz korupciju. Taj pakt su davanjem na 2023. godine potvrdili i birači, glasajući protiv reformi, a za jeftini populizam i demagogiju, koji će, sasvim sigurno, dovesti Crnu Goru u novu krizu institucija i bankrota javnih finansija.
Crna Gora, jednostavno, još nije spremna za demokratsku tranziciju. Pitanje je da li će ikada i biti. Izgleda da demokratija, pravna država, tržišna ekonomija, efikasna i profesionalna administracija, poštovanje ljudskih prava i sloboda, čuvanje tradicionalnih vrijednosti uklopljenih u savremena civilizacijska dostignuća nijesu prihvatljivi ni eliti ni narodu.
SVI SU ISTI!!!