Kada trenutno stanje zemalja naslednica Jugoslavije postane tema društvenih nauka, politikologije ili medijskih studija, obično se negde u pozadini odmah čuje: “memory matters” (“sećanje je važno”). Razlog za to je što se smatra da su u vreme pred raspad Jugoslavije, i tokom rata, osobenosti jugoslovenskog pamćenja i zaboravljanja, kao i sećanja na Drugi svetski rat, koja su bila pod patronatom države i koje je država ograničavala, u presudnoj meri uticale na političku retoriku i ideološke manipulacije. Ali uprkos svemu tome, dosad nije bilo pokušaja da se napravi obuhvatna empirijska analiza socijalnih praksi koje su tokom četiri decenije bile karakteristične za način na koji se čuvalo sećanje na rat, i za to kako se rat pamtio u Jugoslaviji. Naprotiv, često se olako – upravo pod utiskom ratova u kojima se jugoslovenska država raspadala počev od 1991. godine – zaključuje da je kolektivno pamćenje u Jugoslaviji u doba socijalizma bilo “zamrznuto”. Meni se, međutim, čini da se metaforom zamrzavanja ne može objasniti kakvu je ulogu sećanje na rat odigralo u procesu raspada Jugoslavije. Ta metafora ne samo da pruža veoma statičnu sliku društvenih praksi putem kojih se u Jugoslaviji čuvalo sećanje, već ona i suviše lako vodi u zamku koju proučavanje kulture pamćenja mora da izbegne po svaku cenu: vodi stavljanju znaka jednakosti između retorike zvanično producirane i politički kontrolisane naracije o ratu, na jednoj strani i, na drugoj strani, različitih socijalnih praksi komunikacije i performansi čiji je predmet ta ratna prošlost. Dakle, u pokušaju da razumemo kako i zašto se dogodilo da sećanja na Drugi svetski rat budu važna i prisutna u ratovima devedesetih, ne možemo zaobići istraživanje realnih praksi putem kojih se u socijalističkoj Jugoslaviji čuvalo sećanje na rat. Ova knjiga osvetljava te socijalne prakse polazeći od premise da je od strane države kontrolisano sećanje na “narodnooslobodilački rat” i “socijalističku revoluciju” zaista bilo jedan od najvažnijih ideoloških stubova nove jugoslovenske države, te da je na njemu počivao legitimitet zajedničke države pod vođstvom Komunističke partije Jugoslavije. Istovremeno, tu premisu treba preispitati sa stanovišta aktera i konkretnih praksi i ispitati kako se aktivnosti Saveza boraca Narodnooslobodilačkog rata (ili kraće jugoslovenskoga Saveza boraca) prepliću sa aktivnostima drugih brojnih aktera i kako se zajednički “obavlja rad pamćenja”. Dakle, reč je o pamćenju kao procesu i praksi – u ovom pristupu pamćenje nije nešto što mi posedujemo, kao individue ili kolektivi, već nešto što činimo. Prateći istoričara Džeja Vintera, dajem prednost pojmu sećanja, shvaćenom kao pomen i obeležavanje (remembrance), u odnosu na pojam pamćenja (memory), i ovde, dakle, istražujem “[…] kolektivno sećanje (remembrance) kao ishod delanja, kao proizvod pojedinaca i grupa koje postupaju ne po nalogu države ili bilo kojih njenih podružnih organizacija već zato što osećaju da moraju da se oglase”.
Da formulišem jasno: u Jugoslaviji su ljudi veoma često nešto zajedno poduzimali zato što su im tako naložile državne vlasti – ali to nije uvek bio slučaj. A čak i kada jesu sledili naloge vlasti, ljudi nisu postupali samo kao puki recipijenti naracija o ratu čiji je pokrovitelj bila država. “Praktikovanje kulture sećanja” – doing (rememberance) culture – i u jugoslovenskom kontekstu odnosi se na više različitih načina delanja svih uključenih aktera, delanja čija su glavna obeležja prilagođavanje i usvajanje, promena i preoblikovanje zvaničnog i javnog sećanja na rat. Kada se pre nekoliko godina Jan-Verner Miler požalio da nema dovoljno empirijskih istraživanja o povezanosti između moći i pamćenja u Jugoslaviji, on je imao u vidu ulogu koju su u ratovima devedesetih odigrala sećanja na rat iz vremena socijalističke Jugoslavije. To jednako, ako ne čak i neuporedivo više, važi za veze između pamćenja i moći u kontekstu Drugog svetskog rata i njegovog značaja u socijalističkoj Jugoslaviji – a to je pitanje kojim se, dakle, bavi ova knjiga. - iz predgovra
Barkod
9788675621164
ISBN
9788675621164
Broj strana
280
Pismo
Latinica
Povez
Mek
Format
18 cm
Godina izdanja
2023
Ko je autor knjige „SEĆANJE U KAMENU – OKAMENJENO SEĆANJE?“?
Hajke Karge
O čemu govori knjiga „SEĆANJE U KAMENU – OKAMENJENO SEĆANJE?“?
Kada trenutno stanje zemalja naslednica Jugoslavije postane tema društvenih nauka, politikologije ili medijskih studija, obično se negde u pozadini odmah čuje: “memory matters” (“sećanje je važno”). Razlog za to je što se smatra da su u vreme pred raspad Jugoslavije, i tokom rata, osobenosti jugoslovenskog pamćenja i zaboravljanja, kao i sećanja na Drugi svetski rat, koja su bila pod patronatom države i koje je država ograničavala, u presudnoj meri uticale na političku retoriku i ideološke manipulacije. Ali uprkos svemu tome, dosad nije bilo pokušaja da se napravi obuhvatna empirijska analiza socijalnih praksi koje su tokom četiri decenije bile karakteristične za način na koji se čuvalo sećanje na rat, i za to kako se rat pamtio u Jugoslaviji. Naprotiv, često se olako – upravo pod utiskom ratova u kojima se jugoslovenska država raspadala počev od 1991. godine – zaključuje da je kolektivno pamćenje u Jugoslaviji u doba socijalizma bilo “zamrznuto”. Meni se, međutim, čini da se metaforom zamrzavanja ne može objasniti kakvu je ulogu sećanje na rat odigralo u procesu raspada Jugoslavije. Ta metafora ne samo da pruža veoma statičnu sliku društvenih praksi putem kojih se u Jugoslaviji čuvalo sećanje, već ona i suviše lako vodi u zamku koju proučavanje kulture pamćenja mora da izbegne po svaku cenu: vodi stavljanju znaka jednakosti između retorike zvanično producirane i politički kontrolisane naracije o ratu, na jednoj strani i, na drugoj strani, različitih socijalnih praksi komunikacije i performansi čiji je predmet ta ratna prošlost. Dakle, u pokušaju da razumemo kako i zašto se dogodilo da sećanja na Drugi svetski rat budu važna i prisutna u ratovima devedesetih, ne možemo zaobići istraživanje realnih praksi putem kojih se u socijalističkoj Jugoslaviji čuvalo sećanje na rat. Ova knjiga osvetljava te socijalne prakse polazeći od premise da je od strane države kontrolisano sećanje na “narodnooslobodilački rat” i “socijalističku revoluciju” zaista bilo jedan od najvažnijih ideoloških stubova nove jugoslovenske države, te da je na njemu počivao legitimitet zajedničke države pod vođstvom Komunističke partije Jugoslavije. Istovremeno, tu premisu treba preispitati sa stanovišta aktera i konkretnih praksi i ispitati kako se aktivnosti Saveza boraca Narodnooslobodilačkog rata (ili kraće jugoslovenskoga Saveza boraca) prepliću sa aktivnostima drugih brojnih aktera i kako se zajednički “obavlja rad pamćenja”. Dakle, reč je o pamćenju kao procesu i praksi – u ovom pristupu pamćenje nije nešto što mi posedujemo, kao individue ili kolektivi, već nešto što činimo. Prateći istoričara Džeja Vintera, dajem prednost pojmu sećanja, shvaćenom kao pomen i obeležavanje (remembrance), u odnosu na pojam pamćenja (memory), i ovde, dakle, istražujem “[…] kolektivno sećanje (remembrance) kao ishod delanja, kao proizvod pojedinaca i grupa koje postupaju ne po nalogu države ili bilo kojih njenih podružnih organizacija već zato što osećaju da moraju da se oglase”.Da formulišem jasno: u Jugoslaviji su ljudi veoma često nešto zajedno poduzimali zato što su im tako naložile državne vlasti – ali to nije uvek bio slučaj. A čak i kada jesu sledili naloge vlasti, ljudi nisu postupali samo kao puki recipijenti naracija o ratu čiji je pokrovitelj bila država. “Praktikovanje kulture sećanja” – doing (rememberance) culture – i u jugoslovenskom kontekstu odnosi se na više različitih načina delanja svih uključenih aktera, delanja čija su glavna obeležja prilagođavanje i usvajanje, promena i preoblikovanje zvaničnog i javnog sećanja na rat. Kada se pre nekoliko godina Jan-Verner Miler požalio da nema dovoljno empirijskih istraživanja o povezanosti između moći i pamćenja u Jugoslaviji, on je imao u vidu ulogu koju su u ratovima devedesetih odigrala sećanja na rat iz vremena socijalističke Jugoslavije. To jednako, ako ne čak i neuporedivo više, važi za veze između pamćenja i moći u kontekstu Drugog svetskog rata i njegovog značaja u socijalističkoj Jugoslaviji – a to je pitanje kojim se, dakle, bavi ova knjiga. - iz predgovra
Koji je žanr knjige „SEĆANJE U KAMENU – OKAMENJENO SEĆANJE?“?
Istorija, Sociologija
Koji je izdavač knjige „SEĆANJE U KAMENU – OKAMENJENO SEĆANJE?“?
Biblioteka XX vek
Koji je broj strana knjige „SEĆANJE U KAMENU – OKAMENJENO SEĆANJE?“?
280
Koji je povez knjige „SEĆANJE U KAMENU – OKAMENJENO SEĆANJE?“?
Mek
Koji je ISBN kod knjige „SEĆANJE U KAMENU – OKAMENJENO SEĆANJE?“?
9788675621164
Koje je pismo knjige „SEĆANJE U KAMENU – OKAMENJENO SEĆANJE?“?
Latinica
Koja je godina izdanja knjige „SEĆANJE U KAMENU – OKAMENJENO SEĆANJE?“?
2023
Da li je knjiga „SEĆANJE U KAMENU – OKAMENJENO SEĆANJE?“ trenutno dostupna za kupovinu?
Da, knjiga je trenutno dostupna.
Koja je cena knjige „SEĆANJE U KAMENU – OKAMENJENO SEĆANJE?“?
Cena knjige je 1.188 rsd
Kako da kupim?
Porudžbinu možete da napravite i telefonom, ako nas pozovete na brojeve 060 050 1567 ili 060 050 1568, u periodu od 9 do 17 h. Van tog perioda možete nam poslati sms koji treba da sadrži: tačan naslov knige (ili knjiga) koju želite, potpunu adresu (ulica i broj; mesto i poštanski broj) i broj telefona. Prilikom poručivanja telefonom, kao način plaćanja jedina opcija je plaćanje pouzećem.
Kako da poručim telefonom?
Prilikom poručivanja telefonom, kao način plaćanja jedina opcija je plaćanje pouzećem.Ukoliko imate neko pitanje (o raspoloživim naslovima, o statusu porudžbine i sl.), ili ako se ne snalazite prilikom poručivanja, možete nas pozvati na brojeve telefona 060 050 1567 ili 050 060 1568 (od 9 do 17 h). A možete nam i pisati na mejl adresu sajt@makart.rs – odgpvorićemo vam u najkraćem roku.
Šta ako se predomislim?
Porudžbinu uvek možete da otkažete, pa čak i kad vam kurir pozvoni na vrata, donoseći knjige. Ali bi ipak najbolje bilo da nas blagovremeno obavestite, ako ste se iz bilo kog razloga predomislili. Možete nas pozvati telefonom na brojeve 060 050 1567 ili 060 050 1568, a možete nam i pisati na mejl adresu sajt@makart.rs. U slučaju da ste izvršili uplatu ili platili karticom, pa morali da odustanete, novac će vam biti vraćen. Na isti način možete nas obavestiti i ako imate nelu reklamaciju (nisu vam stigle sve knjige; neka knjiga je oštećena ili postoji greška u štampi i sl.), odmah ćemo vam se javiti radi dogovora kako da ispravimo grešku. Ukoliko ste napravili porudžbinu, pa onda shvatili da u očekivano vreme isporuke nećete moći da primite pošiljku, javite nam se – promenićemo datum isporuke ili ćemo pošiljku preusmeriti na drugu adresu, ako vam tako više odgovara.
Šta ako imam dodatna pitanja?
Ukoliko imate neko pitanje (o raspoloživim naslovima, o statusu porudžbine i sl.), ili ako se ne snalazite prilikom poručivanja, možete nas pozvati na brojeve telefona 060 050 1567 ili 050 060 1568 (od 9 do 17 h). A možete nam i pisati na mejl adresu sajt@makart.rs – odgpvorićemo vam u najkraćem roku.