Demokratija i kapitalizam još su zvučali kao obećanje. Zemlja je izlazila na more, a država je bila dovoljno smela, drska i nepredvidiva da se otvoreno suprotstavi najmoćnijoj sili sveta.
Tako su počele devedesete...
A onda su došli ratovi, kolone izbeglica, sankcije, prazne prodavnice, benzin u plastičnim flašama i novčanice sa sve većim brojem nula.
Uz zvuk turbo-folka i miris benzina, Srbija je postajala neobičan eksperiment u kojem su strah, prkos, nada i preživljavanje postali deo svakodnevice. Miloševićeva senka nije bila samo nad državom i njenim institucijama – polako je ulazila u živote, navike, strahove i snove ljudi.
Ali šta nam je, zapravo, ostalo od tih deset godina?
Profesor Slobodan Antonić vraća nas u vreme koje je obeležilo čitavu jednu generaciju i ispisuje mračan, oštar i beskompromisan portret društva koje je prošlo kroz godine koje se teško zaboravljaju.
Jer, devedesete su najburnija decenija srpske istorije. Epoha koja se nije završila kada je pala vlast, kada su prestali ratovi i promenile se slike užasa na televizijskim ekranima.
Devedesete su nastavile da žive u nama.