Ništa nije toliko karakteristično za Foknera koliko neprestano iskušavanje stvaralačke snage suprotstavljene otežavajućim izborima koje je sam kreirao. Njegovo najveće, najradikalnije i najzahtjevnije djelo Buka i bes nastalo je u vrijeme dok je pisac još bio slabo poznat i u novčanoj oskudici, tako da je zadovoljstvo istraživanja sopstvenih verbalnih vještina potpuno potisnulo praktične obzire. To mu je dalo slobodu da istražuje svijest i njene veze sa jezikom, preokupaciju prirodno proisteklu iz njegove predusretljivosti prema fizičkoj stvarnosti kao i dubokim uticajima kulture i istorijskih okolnosti.