<p style="margin-bottom:11px">Svi artikli na ovoj akciji su na jedinstvenom popustu od 15%. Dostava je, na području Srbije, besplatna za porudžbine preko 1.499 din. U toku trajanja akcije, uz svaku knjigu iz porudžbine dobijate bukmaker na poklon. Akcija traje od 1. do 31. oktobra.</p>
1.359 rsd1.599 rsd
Osim očekivanja koje će ispuniti čitalac Mihizove knjige voljan da se po starinskom receptu, piscu itekako bliskom, pouči i zabavi, to djelo ukazaće mu na jednu književnu zakonitost, čije je mogućnosti srpska literatura u poslednje vrijeme pomalo zaboravila. Književnost najvišeg estetskog ranga ne nastaje nužno iz prevashodno umjetničkih intencija i zatvaranja u artističku samodovoljnost, već i onda kada je stvarana sa skromnom željom da se ostavi pisani trag o drugima, sebi i svom vremenu. Kontinuitet (auto)biografske proze postojano visokog kvaliteta od srednjovjekovnih žitija (Domentijan, Teodosije), preko memoarskih djela epohe prosvećenosti i romantizma (Simeon Piščević, Dositej Obradović, Mateja Nenadović, Nićifor Ninković, Jakov Ignjatović), pa sve do sličnih knjiga pisanih u dvadesetom vijeku (Branislav Nušić, Meša Selimović, Stevan Raičković) govori o određenim razvojnim potencijalima srpske književnosti. U tom smislu, Autobiografija – o drugima siguran je orijentir novim naraštajima čitalaca i pisaca: ona baca snažno svjetlo u prošlost, jednako kao i u budućnost, potvrđujući poznatu misao Miloša Crnjanskog da su memoari „uvek bili najbolji deo književnosti, osobito kada nisu doslovce verni“.
– iz pogovora Vladana Bajčete