<p style="margin-bottom:11px">Svi artikli na ovoj akciji su na jedinstvenom popustu od 15%. Dostava je, na području Srbije, besplatna za porudžbine preko 1.499 din za artikle koji su na akciji.U toku trajanja akcije, uz svaku knjigu iz porudžbine dobijate bukmaker na poklon. Akcija traje od 1. do 31. oktobra.</p>
1.258 rsd1.480 rsd
Ars u naslovu knjige je dvoznačno. Ars, kako termin danas uobičajeno prevodimo, znači umetnost. U tom pogledu, u ovoj knjizi autor razmatra različite umetničke prakse za koje smatra da imaju neposredne veze sa onim ahumanim. S druge strane, ars znači i veština. U tom smislu, autor razmatra različite tehnike kojima se ono ahumano konstruiše i kojima se ahumano zahvata. Ahumano je ono što se otkriva u trećoj ortogonalnoj projekciji, u dubini, kao transcendencija naspram dvodimenzionalne ravni imanencije. Dubina i transcendencija služe kao ontološki oslonac za kritiku imanencije jer imanencija je danas relativna (ako ne i apsolutna) imanencija kapitalizma, a njen glavni efekat je izumiranje biljnih i životinjskih vrsta, zagađenje i eksploatacija životne sredine i globalno zagrevanje – antropocen – uz patrijarhat i njemu pripadajuće forme rodnosti i seksualnosti. Nama je neophodna dimenzija dubine i transcendencije kako bismo mogli da konceptualizujemo otpor imanenciji kapitalizma i antropocena, da zamišljamo postkapitalističku i postantropocensku budućnost kao radikalno otvorenu ili zatvorenu u zavisnosti od toga koja nam je forma (ne)živog početna premisa. Zbog toga je i reč o veštinama koje su neophodne za konstrukciju treće dimenzije kao dubine transcendencije. Veštine kojima se dubina otkriva i proizvodi nalaze se u umetnosti, ali ih je moguće pronaći i drugde. Prakse otpora zasnovane na dimenziji dubine podrazumevale bi, u najoptimističnijem duhu, izgradnju sveta na posve drugačijim ontopolitičkim osnovama u otvaranju ka neodnosnom apsolutu koji leži u transcendentnoj dimenziji. U manje optimističnom duhu, misleće-osećajne prakse otpora zahtevale bi postajanje-otpornim i istrajavanje u ruinama koje stvaraju destruktivne forme života na ravni relativne imanencije, kao i prenamena onoga što se nalazi u datom stanju stvari i čuvanje prisvojenih ostataka unutar ravni relativne imanencije. Andrija Filipović (1984), diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Nišu, doktorirao teoriju umetnosti i medija na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Docent je na Fakultetu za medije i komunikacije. Objavio je monografije o Delezu i Masumiju i brojne radove u domaćim i stranim naučnim časopisima. Prevodi sa francuskog i engleskog. Izvršni je urednik časopisa AM: Journal for Art and Media Studies.