31.05.03 Pobjeda
Pisanje kao ljubav i utjeha
Traumaticno odrastanje, slozeni odnosi s polubracom i smrti bliskih osoba, ucinili Vulfovu nesigurnom i nesrecnom, osobom s problemima identiteta, sto ce se odraziti na njen zivot i stvaralastvo. Kao omaz velikoj knjizevnici nastao je roman "Sati" Majkla Kaningema, po kome je snimljen istoimeni film.
IAKO je proslo vise od sest decenija od smrti Virdzinije Vulf, jedne od najvecih engleskih knjizevnica, interesovanje za njen zivot i djelo ne jenjava. Svojim nacinom zivota ona ne prestaje da uzbudjuje biografe, knjizevnike, kriticare i sociologe, a njena biografija je mozda najzanimljivija feministickoj kritici. Zivot Virdzinije Vulf bio je idealan predlozak za literarnu biografiju, ali i okosnica za razumijevanje njenog knjizevnog opusa. Jedan od dokaza da je ova tvrdnja ispravna je i film "Sati", nedavno ovjencan najvecim svjetskim filmskim priznanjima.
Junakinje filma "Sati" su tri zene, koje zive u razlicitim sredinama i vremenima. Spaja ih zivot Virdzinije Vulf i njena knjiga "Gospodja Delovej". Prva od njih je sama spisateljica, Virdzinija Vulf (igra je Nikol Kidman), koja je dvadesetih godina 20. vijeka vec opsjednuta samoubilackim strastima, a bijeg u dusu njene junakinje, koja zivi obican zivot obicne zene srednje klase, jeste pokusaj da se pobjegne od sudbine. Druga je Amerikanka (DZuliana Mur) koja 30 godina kasnije zivi na obali Tihog okeana i cita pricu o gospodji Delovej, a 50 godina kasnije, jedna NJujorcanka (Meril Strip) takodje cista istu knjigu - i ima slicne zivotne drame kao i Virdzinija...
Cio zivot Virdzinije Vulf, najslobodnije engleske knjizevnice, bio je neprekidna borba sa beskrajnom sumnjom, vjecitom upitanoscu nad zivotom i samoubilackim nagonom. U toku zivota doivjela je nekoliko nervnih slomova, tri pokusaja samoubistava, a zivot je okoncala utapanjem u rijeci Uz, marta 1941. godine. Svome muzu Lenardu je ostavila poruku: "Siguran sam da ludim, zato cinim ono sto mi se cini najbolje. Dao si mi najvecu srecu. Ne mogu nastaviti trositi tvoj zivot". Pisanje je bilo njena jedina prava ljubav i utjeha pred svijetom koji nije razumjela. Iza nje je ostalo dosta tomova romana, pripovijedaka, prica, kritika, prikaza, biografija. NJena djela su postala dokument borbe za jedan novi polozaj zene u drustvu i kulturi, za drustvenu koncepciju gdje ce biti mjesto zene, ravnopravno, rame uz rame sa muskarcima.
Rodila se u Londonu 1882. godine u viktorijanskoj aristokratskoj porodici. Djetinjstvo i prvu mladost Virdzinija je provela u Londonu i u porodicnoj kuci na obali Kornvola. Kako je bila krhkog zdravlja nije isla u skolu, vec se obrazovala kod kuce. Ipak tu idilu prekinuce dogadjaji koji ce potom ostaviti vidnog traga u zivotu i djelima umjetnice: kada je Virdzinija imala 14 godina umire joj majka, devet godina kasnije umire joj otac, tada pokusava da skoci sa prozora, ali joj ne uspijeva. Ubrzo potom 1906. godine, umire joj i brat Tobi. Virdzinija ponovno prolazi kroz teske psihicke slomove. Tonijaje opisala u nekoliko svojih djela: kao Jakoba u "Jakobovoj sobi", kao Parsifala u "Talasima", a "U skici proslosti" opisuje ga kao osobu koja je odsutna, tiha. Jos od malena Virdzinija je pokazivala znake psihicke nestabilnosti. NJeni biografi ukazuju i na sumnje da su je seksualno zlostavljala polubraca DZordz i DZerald Dukvort, sto nije dokazano. Slozeni odnosi u porodici i brojne smrti bliskih osoba ucinili su je nesigurnom i nesrecnom osobom s problemima identiteta i seksualnog opredjeljenja, sto ce se naravno odraziti na njen zivot i stvaralastvo.
Od svoje 22. do 31. godine Virdzinija Vulf se kretala u krugu "Blumsberijevaca", medju darovitim ljudima, koje su njena braca upoznala na studijam a u Kembridzu. Bili su to radikalni i buntovni pisci i umjetnici. Sastajali su se cetvrtkom uvece (od 1904. do 1915. godine) u Virdzinijinom stanu u Blumsberiju. NJegovali su kult knjizevne rijeci i licnih odnosa. Kritikovali su britansko gradjansko drustvo i javni moral. Otvoreno su raspravljali o drustvenim tabuima, a cesto su iznosili radikalne stavove o zivotu i umjetnosti. Poslije druzenja s Blumsberijevcima, Virdzinija prihvata novi jezik kojim arogantno pokazuje svoju intelektualnu superiornost. Od tada pise za "Times LiterarDz Supplement" i predaje na Morli koledzu u Londonu.
Za Lenarda Vulfa, Virdzinija se udala 1912. godine. Potom slijede trenuci srece i putovanja po Provansi, Spaniji i Italiji. Radeci prije braka u britanskoj upravi na Cejlonu, Lenard se licno uvjerio u bijedu i jad naroda tadasnje britanske kolonije. Zato je i postao jedan od najznacajnijih kriticara britanskog imperijalizma.
Izmedju dva svjetska rata Virdzinija i Lenard Vulf bavili su se izdavastvom. Godine 1917. bracni par kupuje polovnu rucnu stampariju, uz pomoc prirucnika obucavaju se za rukovanje i tako pocinje sa radom ugledna engleska izdavacka kuca "Hogart Haus". Vulfovi su pored svojih knjizevnih djela objavljivali i knjige poznatih engleskih autora - Frostera, Eliota, Soa, Hardija, prevode Frojda... Iako nije bila seksualno zainteresovana za muskarce, zeljela je djecu, ali su joj ljekari zbog zdravlja to branili. Ipak, Lenard je bio njen najveci oslonac za vrijeme teskih psihickih kriza. Ali, 1940. bracni par se pocinje bojati invazije nacista, jer je Leonard bio Jevrejin. Zato, pripremaju boce benzina da se u slucaju dolaska nacista, pomocu plina i njega, zapale.
Medjutim, Virdzinija Vulf ce, poput Klarise Dalovej, junakinje svoga najpoznatijeg romana, uci u vezu s partnerom koji ce joj biti vise prijatelj nego strastveni ljubavnik. U tom braku bice mjesta i za njene druge veze i to - sa zenama! Najintenzivniju vezu je imala sa Vitom Sakvil-Vest, aristokratkinjom, koju Vulfova upoznaje 1922. Ona je junakinja njene fikcionalne biografije "Orlando". Lik gospodje Ramsej u romanu "Ka svetioniku" predstavlja omaz sopstvenoj majci, koja je ne samo brizan roditelj, predana domacica, vec u prvom redu stub i uslov muzeve genijalnosti.
Vujica Ognjenovic
28.02.03 Glas javnosti
Roman Majkla Kaningema "Sati"
O Virdžiniji Vulf
BEOGRAD (Tanjug) - Igrom slučaja, istovremeno dok je iz Amerike stigla vest da je film "Sati" nominovan za više Oskara, a iz Berlina javljeno o sjajnom prijemu istog filma, "Narodna knjiga" je ponudila čitaocima roman "Sati" Majkla Kaningema po kome je snimljeno to filmsko delo.
Prema rečima urednika Vase Pavkovića, koji je predstavio Kaningemov roman, ovenčan Pulicerovom i Foknerovom nagradom, "već dugo se nije u američkoj književnosti pojavilo ovako mudro zamišljeno i realizovano delo u kome je pomiren ukus elitne kritike i široke publike".
On je definisao knjigu kao "kompleksnu, postmodernu, strateški dobro izvedenu" u kojoj se prepliće priča o Virdžiniji Vulf sa sudbinama dveju fiktivnih junakinja, jedne čija je sudbina locirana početkom pedesetih u provincijskom gradiću i druge koja opisuje savremenu njujoršku kulturnu scenu.
Kaningemu (40) "Sati" su četvrti roman.
01.01.00
Politika
16.02.2003.
KNJIGE KOJE PRATE FILM: "SATI" MAJKLA KANINGEMA
Krugovi rastvoreni u vazduhu
Jedno od najboljih dela nove američke proze, nagrađeno "Pulicerom" i "Foknerom", objavila "Narodna knjiga"
Najprestižnija nagrada u svetu filma, "Oskar", uvek izaziva veliko uzbuđenje. Ona režiserima, glumcima, scenaristima i drugim filmskim radnicima donosi visoki ugled i, makar u tom trenutku, nemerljivu popularnost. Sve drugo, u periodu od nominacije do dodele "Oskara", nekako nezasluženo pada u drugi plan.
Ipak, onaj ko pažljivije pročita listu nominovanih, videće nešto što se u opštem uzbuđenju oko celuloidnih umetničkih "proizvoda" uopšte ne spominje; uočiće, naime, da su dva ostvarenja, nominovana za najbolji film, zapravo snimljena prema dve izuzetne, izvanredne knjige! Prvi je "Pijanista" Romana Polanskog, prošle godine nagrađen Zlatnom palmom u Kanu, nastao prema dnevniku Vladislava Špilmana, a drugi je "Sati" Stivena Doldrija, nastao prema jednoj od najboljih knjiga napisanih tokom nekoliko proteklih godina, istoimenom romanu američkog pisca Majkla Kaningema.
Motiv samoubistva
Za našu sredinu, ova dva filma posebno su zanimljiva jer ne otvaraju samo priču o spoju dve umetnosti, nego pokazuju kako izdavači mogu reagovati na pravi način: u trenutku kada je Polanski primio Zlatnu palmu, Narodna knjiga" je u prevodu Biserke Rajčić objavila "Pijanistu", potresno delo o Drugom svetskom ratu, i o neverovatnim sudbinama ljudi. U jednom višem nivou, priču o dobru koje ni nacizam ne može da uguši u čoveku.
U ovom trenutku, "Narodna knjiga" je napravila drugi poduhvat: Samo dan posle nominacije, objavila je roman Majkla Kaningema "Sati", u prevodu Marije Stamenković, i to u prestižnoj biblioteci "Antologija svetske književnosti" u kojoj se nalaze vrhunska ostvarenja svetske klasične i moderne literature. Kaningemovi "Sati" (objavljeni 1998) zaslužili su ovakvo "antologijsko" mesto već dvema nagradama, Pulicerovom i Foknerovom, koje u svetu američke književnosti predstavljaju vrhunac potvrde kvaliteta nekog stvaraoca. U nekom pregledu literature 20. veka u ovoj zemlji, Kaningemovo stvaralaštvo bi mirne duše moglo biti okarakterisano, kako su književni kritičari već primetili, kao foknerovsko-hemingvejevska proza. Mi bismo još dodali, kao klasična, zrela postmoderna.
Ne znamo da li je Majkl Kaningem roman "Sati" zamislio kao omaž Virdžiniji Vulf, ali je naslov, kako je objasnio, onaj koji je slavna književnica u prvoj verziji dala svom romanu, kasnije se, ipak, opredelivši za naziv "Gđa Dalovej". Delo "Sati " počinje samoubistvom Virdžinije Vulf, njenom odlukom da se, sa kamenjem u džepovima, utopi u reci. Motiv samoubistva, te želje u svakome od nas da svakodnevicu trajanja i istrajavanja, prekine, jednim hrabrim ili kukavičim potezom, u vidu luka povezuje složenu, skoro zagonetnu strukturu Kaningemovog romana. Fikcija stvarnog lika Virdžinije Vulf, iz vremena kada je (1923) pisala roman "Gđa Dalovej", teče romanom "Sati" od prve do poslednje stranice; nju prate sudbine još dve žene koje žive u različitim vremenima.
Strašna vremena
Jedna je Laura Braun, udata za veterana iz Drugog svetskog rata, koja početkom 50-ih godina prošlog veka vodi život uspešne domaćice, čita roman "Gđa Dalovej" Virdžinije Vulf, i identifikujući se sa likom Klarise Dalovej potajno želi da monotone sate provede razmišljajući kao ona. Treća žena je Klarisa Von, koja živi pred kraj 20. veka u Njujorku, i koja sa "Gđom Dalovej" deli tanane niti senzibilnosti makar i preko toga što nosi ime glavne junakinje romana Virdžinije Vulf, i što je tim prezimenom iz literature zove njen prijatelj, nekadašnji ljubavnik, sada bolestan od side. Ričard, sin Laure Braun, domaćice, druga je tačka luka koji samoubistvom povezuje Virdžiniju Vulf, svoju majku i svoju ljubavnicu...
Nikol Kidman kao Virdžinija Vulf
Ono što Kaningemove "Sate" čini vrhunskim ostvarenjem jeste senzitivnost kojom oslikava svoje junakinje (briljantno je dat portret Virdžinije Vulf u njenim psihotičnim nemirima), i na njih prenosi rezonancu drhtave strepnje jedne stvarne ličnosti. Genijalne književnice Virdžinije Vulf koja nije imala snage da se bori sa glasovima u sebi, da ih potčini svom izuzetnom talentu, da ih ukroti u ovome svetu u kojem su, i prema njenom i prema Kaningemovom shvatanju, jedino sati ti koji, poput "tromih krugova rastvorenih u vazduhu" oslikavaju smrtonosnu bolest ljudi - osetljivost duše.
Halucinantnost Kaningemovog romana "Sati", neverovatni ritam koji ovaj pisac saobražava svakom svom liku, sećanja, preispitivanja, ali nikada kajanja, traganje za trenucima nevinosti koje jedino pamtimo, i kod Virdžinije Vulf i kod Kaningema šalju jednu poruku. Onu koja je, manje ili više parafraza oproštajnih reči stvarne Virdžinije Vulf: da ne može više da izdrži u ovim strašnim vremenima.
Čitajući roman "Sati" Majkla Kaningema u izdanju "Narodne knjige", a potom gledajući i film, moći ćemo da se uverimo zbog čega su tako vrhunski glumci kao što su Nikol Kidman, Džulijan Mur, Meril Strip i Ed Haris ostvarili izvanredne uloge (troje je nominovano za Oskara). Nikol Kidman za lik Virdžinije Vulf, Džulijan Mur za lik Laure Braun, i Ed Haris za homoseksualca bolesnog od side. Zar je to malo priznanje jednom piscu?
Anđelka Cvijić
