Stevan Sremac rodjen je u Senti, u Backoj,1855. godine, gdje je proveo rano djetinjstvo. Posto je ostao bez roditelja, ujak Jovan Djordjevic dovodi ga u Beograd na dalje skolovanje. Stevan Sremac se opredjeljuje za studije istorije na Vejikoj skoli u Beogradu i za pripadnost Liberalnoj stranci. Svoj radni vijek proveo je kao profesor u gimnazijama u Nisu, Pirotu i Beogradu. Umro je 1906.goine u Sokobanji.
Poceo je da pise relativno kasno.U trideset i trecoj godini zivota, 1888. godine, poceo je da objavljuje prozne hronike o licnostima i dogadjajima iz srpske proslosti, koje ce se pojaviti kao knjiga 1903. godine pod naslovom "IZ KNIGA STAROSTAVNIH". To je bilo piscevo oduzivanje duga profesiji istoricara, ljubavi prema nacionalnoj prošlosti i snu o velikoj Srbiji. Realisticku prozu pocinje da pise tek posle dolaska u Beograd. Dugogodisnji zivot u Nisu bio je period stvaralacke inkubacije. Prvu realisticku pripovjetku objavio je 1893. godine pod naslovom "BOZICNA PECENICA",a potom slijede IVKOVA SLAVA(1895), VUKADIN(1903), LIMUNACIJA NA SELU(1896), POP CIRA I POP SPIRA(1898), jedan o najboljih humoristickih romana u nasoj knjizevnosti i ZONA ZAMFIROVA(1906) najbolje komponovano Sremcevo djelo.
Rodjen u Backoj , gdje je san o velikoj Srbiji bilo osnovno duhovno obiljezje, brzo je prisao Liberalnoj stranci koja se zanosila romanticnom prosloscu a u praksi bila potpora rezimu Obrenovica. To ce ga okrenuti protiv svega sto je novo i sto je doslo sa strane, iz Evrope. To ce ga okrenuti i protiv Svetozara Markovica i njegovih pristalica, pa ce do kraja zivota ostati okorjeli konzervativac- okrenut proslosti, protivnik svake promjene. Sremac je na strani gazda, birokratije, vlasti i vladara; on je protiv seoske sirotinje i slobooumnih ucitelja. U LUMINACIJI NA SELU i VUKADINU progovorio je Sremac liberal, ogorcen na politicke protivnike i netrpeljiv.
U Sremcevom djelu sukobljavaju se dvije strane njegove licnosti: Sremac gradjanin i politicar i Sremac pisac. Kao gradjanin, Sremac je na strani starog, patrijarhalnog i starovremenskog u ljudima i zivotu, na strani onoga sto polako cili i nestaje. Njegov zivot u palanci je zivot u ambijentu koji voli, koji mu "lezi". Kao politicar je na strani konzervativnih ideja, na strani onih koji imaju i vladaju. Sremac pisac nadvladava Sremca političara i tada nastaju pripovjetke i romani trajne umjetnicke vrijednosti.
Stevan Sremac je rasni realista. Obdaren sposobnostima posmatranja i zapazanja pronicanja u sustinu pojava i dogadjanja- Sremac je uvijek polazio od stvarnih cinjenica i podataka, od onoga sto je vidio, provjerio i zabiljezio.
Ej, teretu moj - rece gospodja Sida kad se nadjose kod kuce -bolje je da sam panj rodila nego tebe! Od panja bi" vid"la barneke "anse, sela bi pa se odmarala u strosti, a od tebe basnikakve!
- Mamo, "ocu l" da podgrejem veceru? - pita je ponizno Jula.
- Jao, i tebi je jos do vecere! - dreknu gospodja Sida, pastala pa je gleda. - Ta druga na tvom mestu drekala bi: "Otvorise, zemljo, pa me progutaj!" a ti ko da nista nije bilo!
- Pa znate kako se jedi tata kad nije vecera na vreme?
- A sto nisi govorila?
- Pa govorila sam - veli Jula.
- "Pa govorila sam..." Sta si govorila! Dede, sta si govorila?
- Pa sta me je pito.
- Mladic ucevan i vospitan, doso iz varosi, iz Karlovaca, nesreco,pa ko veli:"Ako se necu sa gospodin-popinom cerkom unterhaltovati,a da s kime cu!" A ona, gledam je, sela ko banacka mlada, gledapreda se, pa samo: "Jeste...", "Nije..."
...
- Lepo je mladic pita, a ona se ukipila ko... sveta Bona u sokackojcrkvi, pa ni slovca...
- Pa kad me kojesta pita - rece malo jogunasto Jula.
- Kojesta mu i odgovaraj! - obrecnu se gospodja Sida. - Kojestapita... Kojesta smo se i ja nekad s tvojim tatom razgovarala; pafala bogu, eto, sta nam danas fali?! Da se nismo kojesta razgovarali,ne bi se ni uzeli! Valjda smo se Dositejevim filosofijama razgovarali!Kojesta me pita! Vidis ti nje, mustre jedne!
