Anita Šupe: Zaključak
Istine i laži o hrani – mitovi, zablude i neistinite tvrdnje o tome šta je zdravo i šta nezdravo, dovele su do situacije u kojoj jedni profitiraju, a drugi plaćaju. Establišment – prehrambena i farmaceutska industrija, poljoprivredni biznis, državne službe, medicinski stručnjaci i mediji – profitiraju, a običan čovek i potrošač plaća i ispašta. Što je najgore, plaća svojim zdravljem.
Najskuplje plaćamo zabludu da su masnoće životinjskog porekla i holesterol štetni te da izazivaju srčane bolesti, začepljenje krvnih sudova, čak i rak. Ova opšteprihvaćena tvrdnja nema naučnu osnovu, već je nesrećni rezultat neutemeljenih mitova, predrasuda i komercijalnih interesa. Zbog ove neistine, poslednjih trideset godina smo laboratorijski zečevi kojima se umesto tih „strašnih" životinjskih masnoća nudi celo mnoštvo „zdravih" rafinisanih namirnica s previše šećera, skroba, biljnih ulja, margarina i transmasnoća, pšenice, glutena i žitarica uopšte, veštačkih dodataka i štetnih hemikalija.
Doktor medicine Dvajt Landel (Dwight Lundell), poznati američki kardiohirurg, piše: „Mi lekari, uz sve naše obrazovanje, praksu, znanje i autoritet, često posedujemo popriličan ego zbog kojeg vrlo teško priznajemo da grešimo... Službena medicina je napravila užasnu grešku kad je ljudima savetovala da izbegavaju zasićene masti... Davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije pretilosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku nadmašili svaku drugu pošast u istoriji čovečanstva."
Kad bi naši medicinski stručnjaci bili manje zauzeti propisivanjem recepata i kad bi se češće prisetili Hipokratove zakletve koju su položili: „U času kada stupam među članove lekarske profesije, svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti... Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta.", tada bi možda shvatili da je njihova dužnost da budu informisani, da moraju redovno da prate naučnu i stručnu literaturu o uticaju ishrane na ljudsko zdravlje, čak i onu nezavisnih autora (svaka čast izuzecima koji to rade). Tako bi možda došli do zanimljivih saznanja da, na primer:
Naučni dokazi o štetnosti masnoće i holesterola ne postoje.
- Kampanja protiv holesterola najveća je prevara 20. veka.
- Zasićene masnoće iz hrane životinjskog porekla ne uzrokuju ni debljinu, ni srčane bolesti, niti druge hronične civilizacijske bolesti.
- Debljina je bolest preteranog nakupljanja masnoće i ne zavisi ni od prekomernog jela ni od premalo telesne aktivnosti, već od neravnoteže u hormonskom regulisanju masnog tkiva i metabolizma masti.
- Insulin je primarni regulator nakupljanja masnoće, a ugljeni hidrati, koji podstiču izlučivanje insulina, direktan su uzrok debljine.
- Bolesti srca i krvnih sudova nemaju veze s unosom zasićenih masnoća iz hrane. Pravi uzrok kardiovaskularnih bolesti su hronične upale u arterijama koje nastaju zbog preteranog unosa šećera, skroba i biljnih ulja bogatih omegom-6.
- Što više konzumiramo industrijski prerađene hrane, to više podstičemo stvaranje upala, iz dana u dan. Ljudsko telo nije stvoreno da prerađuje hranu krcatu šećerom, skrobom i omega-6 uljima.
- Postoji samo jedan način za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je povratak hrani u njenom izvornom obliku.
Sadržaj:
Uvod 11
1. Šta je izvorna čovekova hrana? 15
Sveta hrana 18
Hrana na koju smo genetski prilagođeni 20
Prehrambena piramida 24
2. Mitovi o štetnosti masnoće i holesterola 26
Kampanja protiv holesterola – najveća prevara 20. veka 29
Holesterol – neprijatelj ili prijatelj? 32
Tumačenje vrednosti „masnoće u krvi" 34
Dobre i loše masnoće 37
Omega-3, omega-6 i eikosanoidi 39
3. Žitarice – dvosekli mač čovečanstva 44
Sastav žitarica 46
Antinutrijenti 46
Žitarice možemo da jedemo samo ako su pravilno
pripremljene 48
Nepodnošenje glutena – uzrok mnogih hroničnih bolesti 49
Celijakija nije jedini oblik nepodnošenja glutena 51
Promena ishrane može biti spas 53
Pšenica: od zemlje do hleba 55
4. Hrana koja ubija 59
Zavisnost od šećera 61
Glutaminat E620–625 opasan dodatak u namirnicama 65
Soja ili priča o prevari 69
Margarin – izbegavati po svaku cenu 73
5. Hrana kao lek 76
Njegovo veličanstvo – puter 78
Kokosovo ulje 83
Istine i laži o mleku 85
Kefir – čudesna hrana s Kavkaza 90
Sirovojelstvo (Raw food pokret) 97
Kašasti sokovi – zdravlje iz miksera 101
Povrće 102
Klijanje zrnevlja, koštunjavih plodova i semenja 104
Lekovita biljka stevija – prirodni zaslađivač 107
6. Mršavljenje bez gladi 110
Insulin – glavni krivac za debljanje 112
Kako nas „zdrava" i „uravnotežena" ishrana dovodi do
debljine 113
O čoveku, medvedu i sumo borcima 117
LCHF prirodna ishrana za bolje zdravlje i regulisanje
telesne težine 120
Praktični saveti za sprovođenje LCHF ishrane 127
LCHF i voće 130
Ketoza ili ketoacidoza, visokoproteinske ili visokomasne
dijete 132
Granica unosa ugljenih hidrata kod mršavljenja 136
Osećaj gladi i sitosti je najbolji vodič 139
Ako mršavljenje ne ide kako bismo hteli 141
7. LCHF ishrana za posebne potrebe 144
Zelena kura 147
Gljivica kandida – pošast modernog doba 148
Anti-kandida program 150
Karika koja nedostaje – bujon ili supa od kostiju 156
8. Prehrambena revolucija 163
Nekada se znalo bolje 165
Kako je došlo do današnjih „prehrambenih preporuka" 167
I Atkins je bio u pravu 170
Zašto ne možemo uvek da verujemo naučnoj metodi 171
Nauka u službi industrije 174
Zašto LCHF-Paleo pokret nije službeno priznat? 176
LCHF u Švedskoj 179
LCHF i životna sredina 182
9. Iskustva s LCHF ishranom 185
Put od vegetarijanstva do LCHF ishrane 185
LCHF – moja nepromišljena odluka 188
Otkud masnoća u krvi kad ne jedem masno? 189
LCHF – formula za zdraviji i srećniji život 191
Životni san: kuvati, jesti, uživati u hrani i mršaviti 193
LCHF – način ishrane za celi život 194
Srećna što opet mogu biti – ja! 196
Zaključak 199
Literatura 203
01.12.13
Izbacimo brašno, a vratimo svinjsku mast, pravi maslac, špek i jaja u naše kuhinje
Istine i laži o hrani
S nutricionisticom Anitom Šupe, autoricom popularnog bloga i istoimenog bestsellera pod nazivom ”Istine i laži o hrani” razgovarali smo povodom izlaska njene nove knjige ”Prva hrvatska LCHF kuharica”, koju potpisuje uz koautoricu, fotografkinju Arianu Miljević Bugenviliju.
Istovremeno, prvi reket svijeta Novak Đokovićobjavio je u knjizi ”Serve to Win” svoje svjedočanstvo o tome kako mu je upravo takva prehrana promijenila život. Pod naslovom dvostrukog značenja ”servirati za pobjedu”, Novak Đoković je opisao svoju borbu za zdravlje preko tanjura. Od vječnog trećeg novi ga je režim prehrane, kojeg mu je savjetovao nutricionist, lansirao na prvo mjesto svijeta.
U svojoj knjizi je Novak Đoković opisao koliko se mučio s astmom, kilogramima viška i stalnim umorom, dok nije promijenio način prehane tako da je izbacio kruh i šećere. Kako komentirate njegovo iskustvo?
Najveći problem moderne prehrane zapravo nije šećer, kako to većina vjeruje, već pšenica! Ta žitarica nevinog izgleda potpuno se razlikuje od stare sorte pšenice koju su ljudi koristili do prije 50-100 godina i od koje su još i naše bake pekle kruh. Nova vrsta pšenice je laboratorijski proizvod, genetski je modificirana iz komercijalnih razloga – kako bi bila otpornije na bolesti, štetočine, klimatske uvjete i razne pesticide i druge kemikalije koje se koriste u komercijalnom uzgoju. Naše tijelo je jedna savršena mala tvornica fino podešenih i međusobno zavisnih biokemijskih procesa, kojoj za rad trebaju točno određeni sastojci iz hrane koju je stvorila priroda kad je stvarala i ljudsko tijelo. Zato naše tijelo ne može probaviti genetski manipuliranu i na druge načine procesuiranu hranu. Gluten iz pšenice, inače poznat kao problematičan i teško probavljiv protein koji izaziva brojne zdravstvene probleme (poznata je bolest celijakija) u novoj je pšenici genetski modificiran i kao takav još teži za probavu i razgradnju u ljudskom organizmu. Danas se zna da je upravo gluten iz pšenice uzročnik ili okidač vrlo velikog broja bolesti, posebno autoimunosnih.
Nažalost, upravo pšenica, odnosno proizvodi od pšeničnog brašna, u današnjoj prehrani predstavljaju stup moderne prehrane. Kruh se jede uz sve obroke dnevno, tjestenina je uobičajena na svačijem jelovniku, djeca i mladi se hrane po pekarama kojih ima na svakom koraku...Ovo je vrlo loše i već vidimo posljedice kroz nagli porast raznih alergija, bolesti i debljine.
Šećer opet uništava zdravlje kroz brojne mehanizme, pa kad se iz prehrane izbace ove dvije stvari – šećer i pšenica – dolazi do poboljšanja zdravlja, smanjivanja ili čak nestanka raznih bolesti, što je doživio i Novak Đoković.
Prazne kalorije iz kruha i krumpira, pune iz masnoća
O piramidi pravilne prehrane nas uče od vrtića, potiče se upravo korištenje žitarica, a destimulira se korištenje mesa i masnoća. Sad ispada da je to pogrešno. Na vašoj je web stranici objavljeno svjedočanstvo gospođe Jasne o tome kako je napokon uspjela smršaviti, bez gladi i to nekih 30 kila. Izbacila je kruh, jela samo jednom dnevno, navečer jela jaja i pancetu!? Kako je to moguće?
Službena prehrambena piramida nastala je tek prije 30-40 godina, kad je stvorena histerija oko masnoća životinjskog porijekla i kolesterola. Zbog tog neutemeljenog straha od kolesterola, tradicionalne prirodne masnoće koje su od pamtivjeka sačinjavale važan dio ljudske prehrane, zamijenili smo žitaricama, umjetnim rafiniranim uljima, margarinom i drugim industrijskim prerađevinama, koje su sve visoko procesuirane što znači da su nutritivno osiromašene i prepune kemijskih aditiva.
Prehrambena piramida dakle potiče na smanjenu konzumaciju mesa, jaja, punomasnih mliječnih proizvoda, u korist light proizvoda i raznih zamjenskih namirnica. Ali upravo su meso, jaja i mliječni proizvodi nutritivno najbogatija hrana, a masnoća koja se u njima nalazi daje energiju, sitost i važne hranjive tvari – vitamine topive u mastima. Pekarski proizvodi i light namirnice nutritivno su siromašni, tzv ”prazne kalorije” koje tijelu ne daju ono što tijelo treba, a upravo su nakrcani šećerom, škrobom, umjetnim rafiniranim i hidrogeniziranim uljima i kemikalijama. Takva hrana dovodi do nedostatka važnih hranjivih tvari u tijelu što uzrokuje mnoge zdravstvene poremećaje, kao i poremećaje u odnosu prema hrani. Šećer i škrob izazivaju ovisnost i dovode do pretjerane potrebe za hranom i prejedanja.
Kad izbacimo iz prehrane takvu nutritivno ispraznu, kemikalijama pretrpanu hranu, kada vratimo u naše jelovnike tradicionalne namirnice, domaća jaja, prave punomasne mliječne proizvode i tradicionalne masti kao svinjsku mast, maslac, maslinovo ulje, dolazi do stabilizacije šećera u krvi, regulacije hormona inzulina, leptina i grelina, što sve dovodi do prirodne regulacije apetita, odnosno smanjenog osjećaja gladi i spontanog smanjivanja obroka. Na LCHF prehrani se količinski jede manje! Nema više potrebe da se jede 5-6 obroka na dan, nema nezasitnog trpanja tijesta, peciva, krumpira i drugih praznih kalorija u svoje tijelo, niti potrebe za grickanjem između obroka. Tako dolazi i do mršavljenja kod onih kojima je to potrebno, bez gladovanja i ”držanja dijete”.
S tim se predrastudama obračunavate u svoje dvije knjige: ”Istine i laži o hrani” i sada novoj ”Prvoj LCHF kuharici”. Što je to LCHF hrana?
LCHF naziv dolazi od engleskog Low Carb High Fat ili manje ugljikohidrata (šećera i škroba) i više prirodnih zdravih masti, ali predstavlja puno više od pukog smanjivanja ugljikohidrata u prehrani. LCHF filozofija je zapravo pokret vraćanja tradicionalnoj, izvornoj prehrani i odbacivanje rafiniranih i genetski modificiranih namirnica koje nisu ni postojale do prije 50-100 godina. Povratak svinjske masti, pravog maslaca, špeka i jaja u naše kuhinje. Biranje prave, domaće hrane bez kemikalija. Biranje hrane iz domaćeg, lokalnog i organskog uzgoja i odbacivanje hrane iz masovnog uzgoja u kojem se koriste štetne kemikalije.
Povrće umjesto ukrasa postaje glavni sadržaj tanjura
Prema LCHF , koje su glavne smjernice zdrave prehrane? Jesu li one jednake za sve ljude ili nam je potreban individualizirani pristup?
LCHF način prehrane je jedan model, okvir, unutar kojeg svatko treba pronaći vlastiti optimalan način prehrane u skladu sa svojim tjelesnim predispozicijama, zdravstvenim stanjem, intenzitetu tjelesne aktivnosti (treninga) i svojim ciljevima. No glavne smjernice iste su za sve: smanjeni unos šećera, škroba i rafinirane hrane, te povećan unos povrća, prirodnih masti i prave domaće hrane.
Radi ilustracije dat ću primjer jednog tipičnog LCHF ručka:
- Komad mesa/ribe isto kao i obično što se jede;
- Umjesto priloga od krumpira/riže/tjestenine/kruha, napravi se prilog od raznog povrća – ono se može kuhati, peći, pržiti, grilati, dinstati;
- Sve se fino začini masnoćom u kojoj se pripremalo jelo ili se doda masnoća ako je jelo ”suho”;
- Salata kao i obično;
- Piće: umjesto sokova i piva, pije se vodu ili umjerenu količina (1 dl) vina, preporuča se crno, zdravije je.
Dakle bitna razlika u odnosu na standardan obrok je da se prema LCHF škrobni dio obroka s kojim smo nekada punili želudac – krumpir, kruh, tjestetnina, riža – zamjenjuje povrćem. Dakle povrće više nije dekoracija na tanjuru već ono predstavlja volumen obroka, dok masnoća daje sitost. Količinu masnoće povećavamo tako što ne pečemo više na suhoj tavi već slobodno u pripremi hrane koristimo prirodne masti (svinjska mast, maslac, ghee, maslinovo i kokosovo ulje), ne koristimo light dresinge za salatu niti light majoneze koji su prepuni šećera, škroba i kemikalija, već koristimo punomasne prirodne umake i majoneze od žumanjaka, maslaca, maslinova ulja, začinskog bilja...
Za doručak se jedu jaja, špek, mliječni proizvodi, a naročito preporučam domaći kefir, izvanredan prirodni fermentirani proizvod bogat korisnim laktobakterijama koje trebamo za zdrava crijeva i pravilnu probavu hrane. Oni koji ne mogu bez kruha, mogu ga ispeći sami od mljevenih orašastih plodova, kokosovog brašna ili sjemenki.
Udaljili smo se od svog zdravog prirodnog stanja sreće
Što je po Vama veći krivac za te naše loše izbore namirnica i prehrembene navike: jaki marketing prehrambene industrije kojim se promoviraju najprofitabilniji odnosno industrijski prerađeni proizvodi ili emocionalno jedenje?
Definitivno su industrija i mediji ti koji su nametnuli neprirodan način prehrane koji lako dovodi do raznih poremećaja pa i do emocionalnog jedenja. Međutim, emocionalno jedenje ima i svoje druge razloge, otuđeni način života, previske ciljeve i iskrivljene ideale sreće i uspjeha, što je opet sve nametnulo moderno društvo u kojem živimo. Udaljili smo se od prirode i svog zdravog prirodnog stanja sreće i zadovoljstva malim stvarima, previše težimo materijalnom jer nas društvo, kojim vladaju profit, industrija i mediji, tako odgaja – ne da budemo sretni ljudi već samo potrošači. Ali naravno, materijalno ne ispunjava čovjeka istinski i zato je čovjek nesretan, frustriran i traži utjehu na razne načine, pa i kroz hranu.
Studirali ste nutricionizam u Švedskoj gdje i živite kad niste u Šibeniku. Ono što me je fasiciniralao pri posjetu Švedskoj je da tamo nema debelih ljudi. Kažu da je u mentalitetu Šveđanina da cijeni umjerenost kao vrhunsku vrlinu i da jede koliko i što misli da mu je kalorijski i nutricionistički dovoljno. Možete li usporediti taj mentalitet našim, “balkanskim”?
To je vrlo daleko od istine! Švedska je, kao i druge ”moderne” zemlje, puna debelih ljudi, usprkos njihovoj tipičnoj težnji ka umjerenosti! Ne znam jeste li primjetili jednu stvar: U Švedskoj nema kafića u kojima se poslužuje samo kava i piće kao kod nas. Kod njih se u svim kafićima poslužuju kolači, sendviči, peciva... Šveđani to popularno nazivaju ”fika” i kod njih ono naše ”idemo popiti kavu” znači da će popiti kavu ali i pojesti neko tijesto. Nažalost takva vrsta hrane onemogućava da budemo umjereni, koliko god mi to nastojali biti...
Još je nama na Balkanu i dobro. Ipak imamo pristup domaćoj hrani, mnogi ljudi imaju svoje vrtove i vlastiti uzgoj hrane, svaki grad ima tržnicu gdje možemo nabaviti prave domaće proizvode, jaja kokoši koje trče po dvorištu, neprskano voće i povrće, ribu iz mora, sireve i vrhnja od pravog neprocesuiranog mlijeka pašnih životinja... Nemojmo uvijek misliti da je drugdje bolje. Imamo predivnu zemlju, Bogom danu klimu, pametne, sposobne i srčane ljude, bilo bi vrijeme da počnemo cijeniti ono što imamo i koristiti potencijale ovog podneblja kao i svoje vlastite!
Top lista najbolje i najgore hrane
Koje su po vama najopasnije, a koje najzdravije namirnice koje imamo na raspolaganju?
Moja top lista najgore hrane:
- Margarini svih vrsta
- Rafinirana biljna ulja, tzv ”jestiva” ulja – sojino, kukuruzno, suncokretovo, repičino i sl.
- Šećer i njegove jeftine zamjene – glukozni, fruktozni sirupi (nalaze se u svim industrijskim proizvodima za djecu)
- Pšenica i komercijalni pekarski proizvodi od pšeničnog brašna
- Soja i proizvodi koji sadrže soju
- Umjetni zaslađivači (u mnogim proizvodima za djecu, sokovima, slatkišima ”bez šećera” – ovo je još gore od šećera)
- Pojačivači okusa (glutaminati) u svim gotovim jelima, mješavinama začina, juhama iz kesice, kockama za juhu...
- Industrijske prerađevine, pekarski proizvodi, keksi, kolači, slatkiši, hrana u tubama, kutijama, konzervama...
Moja top lista najzdravije hrane:
- Jaja, domaća
- Riba iz mora (ne iz uzgajališta)
- Meso domaćih pašnih ili divljih životinja, naročito iznutrice
- Povrće i voće iz lokalnog uzgoja, organski uzgoj bez otrova
- Domaće juhe od kostiju (temeljac)
- Fermentirana hrana kao domaći kefir, domaći kiseli kupus
- Maslac i drugi punomasni mliječni proizvodi od pravog nepasteriziranog mlijeka pašnih životinja
- Maslinovo ulje i kokosovo ulje
U posljednje je vrijeme postala trendy tzv. superhrana. I opet smo izloženi jakom marketingu koji promovira izuzetne vrijednosti kvinoje, mace i slično. Međutim to je ipak hrana koje nije iz našeg podneblja. Utemeljitelj makrobiotičkog pokreta Michio Kushi uvijek je naglašavao da je prvo načelo zdrave prehane jesti namirnice koje potiču iz kruga 30 km od mjesta gdje živimo? U tom smislu, je li nama prikladno jesti proso i heljdu, a ne macu i kvinoju?
Istina je da čovjeku najbolje prija hrana koja uspijeva u podneblju u kojem živi jer ta hrana najbolje zadovoljava naše nutritivne potrebe. Da li je to u krugu od 30 km ili više je nebitno (ti Japanci brate pretjeruju u svojoj preciznosti, taman da čovjek napravi harakiri ako je pojeo jabuku udaljenu 35 km od kuće...) Bitno da je hrana uzgojena lokalno, sezonski i organski – bez otrova, umjetnih gnojiva, pesticida i drugih opasnih kemikalija koje se koriste u komercijalnom uzgoju. Mnogi ljudi kažu da bi prešli na neki vid zdrave prehrane ali ne znaju gdje će nabaviti namirnice, ili su namirnice dosta skupe. Naravno da su skupe ako misle da treba kupovati u tzv.bio dućanima nekakve egzotične stvari s druge strane zemaljske kugle. Ja im onda kažem: ”Onog čega nema, to nam ni ne treba”. Prava zdrava hrana kupuje se na lokalnoj tržnici ili kod obližnjih malih proizvođača...
Što se tiče “superhrane” to bi trebala biti hrana koja sadrži iznimno puno hranjivih tvari potrebnih za dobro zdravlje, zar ne? U tom slučaju je moj izbor: žumanjci svakodnevno i jetra 1-2 puta tjedno. Ove su namirnice prave nutritivne bombe, a ne koštaju cijelo bogatstvo kao te nove, komercijalne “supernamirnice”.
Ovaj novi, preporođeni i prehrambeno reformirani Novak Đoković tvrdi kako se u 14 dana promjene prehrane (odustajanje od kvasnih kruhova i šećera ) može postići zdrava promjena tijela? Kakva su vaša iskustva?
Ljudsko je tijelo fantastično! Onog momenta kad ga prestanete iritirati svakodnevnim unosom umjetne hrane, genetski modificiranih žitarica, šećera i inflamatornih ulja, ono se počinje regenerirati i dovoditi u ravnotežu, u svoje prirodno zdravo stanje! Od kroničnih upalnih bolesti, metaboličkog sindroma, prekomjerne tjelesne težine, do alergija i autoimunosnih bolesti, puno se toga dovodi u red promjenom prehrane. LCHF prehrana nije lijek, već je podrška tijelu koje samo posjeduje čudesnu moć samoiscjeljenja...
Razgovarala: Snježana Ivić
20.03.14
Anita Šupe: Nemojte bježati od masti, kolesterol je mit na kojemu farmaceuti ostvaruju milijarde!
Istine i laži o hrani
Da istina o hrani može biti tako jednostavna a istodobno šokantna pokazalo se na promociji knjige “Istine i laži o hrani” autorice Anite Šupe, nutricionistkinje obrazovane u Švedskoj, koja je nakon deset godina boravka u toj zemlji došla natrag u svoj rodni Šibenik i potom objavila priručnik koji je potresao javnost. Na izlaganju u prostorijama “Čarobnoga grada” inače joj je “dala ruke” Vanda Plazonić, Splićanka i sljedbenica prehrane po recepturi dobro upućene i vrlo elokventne autorice, koju je prepuna dvorana znatiželjnika doslovce bombardirala pitanjima vezanim uz postulate prehrane koju zagovara, ali i zablude koje nam serviraju svjetska prehrambena mašinerija i farmaceutska industrija.
Istina je, primjerice, da je svinjska mast puno zdraviji odabir za pripremanje jela nego biljno ulje (ne računajući ono ploda masline) jer je prirodnijeg porijekla, manje kemijski tretiran i, naposljetku, odvajkada uvriježeno u domaćoj nam prehrambenoj kulturi - smatra Šupe.
Na crnoj listi našle su se i žitarice, posebice monokulture pšenica, kukuruz i soja koje “od unatrag pedeset godina nisu ono što bi trebalo biti”, odnosno podvrgnute su raznim tretmanima u laboratorijima zbog čega su im bitno osiromašena nutritivna svojstva, napominje autorica knjige. Činjenica je, tvrdi autorica, da se jednostavnim, maksimalnim reduciranjem žitarica iz jelovnika mogu suzbiti dijabetes, psorijaza, celijakija, povišen krvni tlak i cijeli spektar autoimunih bolesti.
Gluten, taj teško probavljivi protein iz pšenice, naš organizam napada u samoobrambene svrhe. No, kod tog okidača strada puno više od glutena, kao kad u ratu ginu i neprijatelji i oni nevini – plastično je približila autorica, uz napomenu da žitarice današnjice, pa i one koje dajemo djeci, tobože obiluju vitaminima i mineralima, no čak i kad ih ima, u takvom ih je obliku teško iskoristiti u organizmu, te su jalovi, a nerijetko čak i “kradu” minerale iz našega krvotoka!
- Mozak se sastoji od sedamdeset posto masnoće, zato mu je ne treba uskratiti jer mu je potrebna za rad! Naravno, to moraju opet biti “zdrave” masnoće kako ne bismo za pola sata bili ponovno gladni– poručila je nutricionistkinja.
- Malo znamo o onome što unosimo u tijelo. Tradicionalna, lokalno uzgojena hrana ključ je zdravlja. Ne treba nam nikakva egzotika, voće uvezeno iz dalekih zemalja, nego ono što možemo kupiti na tržnici od pouzdanih uzgajivača iz naše sredine – podsjetila je Šupe na iskonsko pravilo, kao i na činjenicu da je nekoliko mitova, poput onoga o kolesterolu, pušteno u javnost poput babaroge da ljude prestraši, a sve u svrhu ostvarenja profita.
- Farmaceuti na statinu, lijeku za snižavanje razine kolesterola (kojemu su istodobno smanjene referentne vrijednosti) zarađuju milijarde! – istaknula je Šupe, uz napomenu da su se tako zahvaljujući dirigiranom istraživanju 1984. godine meso i jaja našli na listi nepoželjnih namirnica.
LENKA GOSPODNETIĆ