Organizacija prostora i intervencije u njemu nisu društveno, politički i kulturno neutralni. U tome se ogleda duh jedne epohe i priroda sila koje oblikuju tu epohu.Razmatrajući dinamičan odnos društva, prostora i umetnosti, Zoran Erić u inovativnoj, argumentovanoj i analitičkoj knjizi Spacioanaliza razmatra kako oblikovanje prostora utiče na oblikovanje društva, odnos prostora i svakodnevice i društvenu prostornost, eksperiment radničkog samoupravljanja u socijalističkoj Jugoslaviji i pejzažiranje grada u savremenom kontekstu, urbani feudalizam Novog Beograda i protivrečna susedstva Novog Beograda u rasponu od homogenizacije i segregacije do diferencijacije, performativnost i participativnu umetnost u javnom prostoru. Povezujući u ideji spacioanalize nekoliko društvenih i humanističkih oblasti, od istorije i teorije umetnosti do sociologije, od geografije do urbanizma, od arhitekture do prostornog planiranja i urbanog aktivizma, Zoran Erić pokazuje kako je prostor jedno od ključnih društvenih, kulturnih i političkih pitanja u svakom vremenu.