Hrišćanstvo je oslobodilo čoveka od demonolatrije, od prirodnih demona koji su ga mučili u paganskom svetu. Samo je hrišćansko iskupljenje čoveku dalo mogućnost da se duhovno podigne i stane na noge; ono je istrglo čoveka iz njedara stihijske prirode u koju je čovek upao i postao njen rob. Antičko doba je pripremilo oblik čovekov; u tom dobu se probudila stvaralačka energija čovekova, ali čovekova ličnost još nije bila oslobođena od vlasti prirodnih stihija, duhovni čovek još nije bio rođen. Drugo rođenje čovekovo, ne prirodno nego duhovno, zbilo se u hrišćanstvu. I humanizam je svoju istinsku čovečnost dobio od hrišćansgva zato što je nije mogao naći u antičnosti. Ali humanizam je u svom razvoju otrgnuo čoveka od njegovih božanskih osnova. I nakon što je humanizam sasvim otrgnuo čoveka od Božanstva, on se okrenuo i protiv čoveka i počeo je da ruši njegov lik, zato što je čovek slika i prilika Božja. Kada je čovek poželeo da bude samo slika i prilika prirode, samo prirodni čovek, on se potčinio nižim stihijama i izgubio svoj lik. Demoni ponovo kidaju čoveka i on je nemoćan da se odbrani i održi. Duhovni centar čovekove ličnosti je izgubljen. I to okretanje humanizma protiv čoveka – to je tragedija nove istorije. U tome je uzrok fatalnog neuspeha Renesanse i neizbežnost njenog kraja. Ljudi našeg vremena govore da i hrišćanstvo nije uspelo, da nije ostvarilo svoje nade i da nema nikakvog razloga ni smisla da mu se opet vraćamo. Ali to što evropsko čovečanstvo nije ostvarilo hrišćanstvo – naprotiv, ono ga je nagrdilo i izdalo – ne može se uzeti kao opravdan prigovor protiv njegove istine i pravde. Hristos nije ni rekao da će se njegovo carstvo ostvariti na zemlji. Njegovo carstvo nije od ovoga sveta. On je predskazao i to da će na kraju oslabiti i vera i ljubav. Laž hrišćanskog čovečanstva je samo ljudska laž, čovekova izdaja i pad, njegova slabost i grešnost, a ne neistinitost hrišćanska ili Božja. Čovek je unakazio hrišćanstvo, sputao ga je svojim padovima, i, najzad, ustao je protiv njega, izdao ga je, a odgovornost za svoje grehe i padove prebacio je na samu hrišćansku istinu. Stvaralački duhovni život nije samo delo Božje, nego je i čovečje delo. Čoveku je ostavljena velika sloboda. I ta sloboda je velika proba snage njegovog duha. Bog od čoveka očekuje stvaralačka dela i stvaralačke doprinose. I umesto da Bogu okrene svoj stvaralački lik i da Bogu preda izobilje svoje slobodne snage, čovek je rasturao i uništavao svoju stvaralačku snagu u težnji da učvrsti svoju nezavisnost od Boga tako što je bežao od centra duhovnog života. To je za žaljenje, za gorko žaljenje. Izgleda da se gubi i umire lepota, da više neće biti slobodnog stvaralačkog delanja, da je već uništena slobodna čovečja individualnost. I zato naše prepuštanje tugovanju nije malodušnost ili slaba vera. Bezbrojni su načini za preporod čovekove prirode. Ali sada bi moglo doći do preporoda čoveka i njegove stvaralačke moći samo ako bi se čovek udubio u hrišćanstvo, samo ako bi Hristov lik zasijao u čoveku, ako bi se prihvatilo i priznalo hrišćansko otkrovenje o čovekovoj ličnosti. U hrišćanstvu još nije bila sasvim otkrivena antropologija, otkrovenje o čoveku nije još završeno. U tome je smisao teme koju je o čoveku postavila nova humanistička teorija. Ali, savremena Evropa je sasvim napustila hrišćansko otkrovenje o čovečjoj ličnosti i predala ju je stihijskim vihorima da je rasprše. Ona je u svoju kulturu primila načelo haosa, koje može da gurne Evropu u period varvarstva. Ali nikakvi vihori, nikakve haotičke stihije nisu u stanju da ugase svetlost hrišćanskog otkrovenja o Bogu, o čoveku, i o Bogočoveku. Vrata adova neće joj odoleti. I zato će izvor svetlosti ostati, ma koliko velika bila tama. I mi ne treba samo da se osećamo kao poslednji Rimljani, verni staroj i večnoj istini i lepoti, nego i kao oni koji očekuju nevidljivu, buduću stvaralačku dubinu, kada će se roditi sunce nove hrišćanske Renesanse. Možda će ona biti u katakombama i samo za malobrojne, možda će nastupiti na kraju vremena. Nije nam dato da to znamo. Ali sigurno znamo da večnu svetlost i večnu lepotu neće uništiti nikakva tama niti haos. Pobeda kvantiteta nad kvalitetom, ovog ograničenog sveta nad onim beskrajnim svetom, uvek je iluzorna. I zato bez straha i tuge treba da izađemo iz nove istorije i da stupimo u noć srednjevekovlja. Neka se ugasi lažna i varljiva svetlost!
Barkod
9788660400552
ISBN
9788660400552
Pismo
Ćirilica
Povez
Mek
Format
21 cm
Godina izdanja
2023
Ko je autor knjige „KRAJ RENESANSE“?
Nikolaj Berđajev
O čemu govori knjiga „KRAJ RENESANSE“?
Hrišćanstvo je oslobodilo čoveka od demonolatrije, od prirodnih demona koji su ga mučili u paganskom svetu. Samo je hrišćansko iskupljenje čoveku dalo mogućnost da se duhovno podigne i stane na noge; ono je istrglo čoveka iz njedara stihijske prirode u koju je čovek upao i postao njen rob. Antičko doba je pripremilo oblik čovekov; u tom dobu se probudila stvaralačka energija čovekova, ali čovekova ličnost još nije bila oslobođena od vlasti prirodnih stihija, duhovni čovek još nije bio rođen. Drugo rođenje čovekovo, ne prirodno nego duhovno, zbilo se u hrišćanstvu. I humanizam je svoju istinsku čovečnost dobio od hrišćansgva zato što je nije mogao naći u antičnosti. Ali humanizam je u svom razvoju otrgnuo čoveka od njegovih božanskih osnova. I nakon što je humanizam sasvim otrgnuo čoveka od Božanstva, on se okrenuo i protiv čoveka i počeo je da ruši njegov lik, zato što je čovek slika i prilika Božja. Kada je čovek poželeo da bude samo slika i prilika prirode, samo prirodni čovek, on se potčinio nižim stihijama i izgubio svoj lik. Demoni ponovo kidaju čoveka i on je nemoćan da se odbrani i održi. Duhovni centar čovekove ličnosti je izgubljen. I to okretanje humanizma protiv čoveka – to je tragedija nove istorije. U tome je uzrok fatalnog neuspeha Renesanse i neizbežnost njenog kraja. Ljudi našeg vremena govore da i hrišćanstvo nije uspelo, da nije ostvarilo svoje nade i da nema nikakvog razloga ni smisla da mu se opet vraćamo. Ali to što evropsko čovečanstvo nije ostvarilo hrišćanstvo – naprotiv, ono ga je nagrdilo i izdalo – ne može se uzeti kao opravdan prigovor protiv njegove istine i pravde. Hristos nije ni rekao da će se njegovo carstvo ostvariti na zemlji. Njegovo carstvo nije od ovoga sveta. On je predskazao i to da će na kraju oslabiti i vera i ljubav. Laž hrišćanskog čovečanstva je samo ljudska laž, čovekova izdaja i pad, njegova slabost i grešnost, a ne neistinitost hrišćanska ili Božja. Čovek je unakazio hrišćanstvo, sputao ga je svojim padovima, i, najzad, ustao je protiv njega, izdao ga je, a odgovornost za svoje grehe i padove prebacio je na samu hrišćansku istinu. Stvaralački duhovni život nije samo delo Božje, nego je i čovečje delo. Čoveku je ostavljena velika sloboda. I ta sloboda je velika proba snage njegovog duha. Bog od čoveka očekuje stvaralačka dela i stvaralačke doprinose. I umesto da Bogu okrene svoj stvaralački lik i da Bogu preda izobilje svoje slobodne snage, čovek je rasturao i uništavao svoju stvaralačku snagu u težnji da učvrsti svoju nezavisnost od Boga tako što je bežao od centra duhovnog života. To je za žaljenje, za gorko žaljenje. Izgleda da se gubi i umire lepota, da više neće biti slobodnog stvaralačkog delanja, da je već uništena slobodna čovečja individualnost. I zato naše prepuštanje tugovanju nije malodušnost ili slaba vera. Bezbrojni su načini za preporod čovekove prirode. Ali sada bi moglo doći do preporoda čoveka i njegove stvaralačke moći samo ako bi se čovek udubio u hrišćanstvo, samo ako bi Hristov lik zasijao u čoveku, ako bi se prihvatilo i priznalo hrišćansko otkrovenje o čovekovoj ličnosti. U hrišćanstvu još nije bila sasvim otkrivena antropologija, otkrovenje o čoveku nije još završeno. U tome je smisao teme koju je o čoveku postavila nova humanistička teorija. Ali, savremena Evropa je sasvim napustila hrišćansko otkrovenje o čovečjoj ličnosti i predala ju je stihijskim vihorima da je rasprše. Ona je u svoju kulturu primila načelo haosa, koje može da gurne Evropu u period varvarstva. Ali nikakvi vihori, nikakve haotičke stihije nisu u stanju da ugase svetlost hrišćanskog otkrovenja o Bogu, o čoveku, i o Bogočoveku. Vrata adova neće joj odoleti. I zato će izvor svetlosti ostati, ma koliko velika bila tama. I mi ne treba samo da se osećamo kao poslednji Rimljani, verni staroj i večnoj istini i lepoti, nego i kao oni koji očekuju nevidljivu, buduću stvaralačku dubinu, kada će se roditi sunce nove hrišćanske Renesanse. Možda će ona biti u katakombama i samo za malobrojne, možda će nastupiti na kraju vremena. Nije nam dato da to znamo. Ali sigurno znamo da večnu svetlost i večnu lepotu neće uništiti nikakva tama niti haos. Pobeda kvantiteta nad kvalitetom, ovog ograničenog sveta nad onim beskrajnim svetom, uvek je iluzorna. I zato bez straha i tuge treba da izađemo iz nove istorije i da stupimo u noć srednjevekovlja. Neka se ugasi lažna i varljiva svetlost!
Koji je žanr knjige „KRAJ RENESANSE“?
Publicistika, Filozofija
Koji je izdavač knjige „KRAJ RENESANSE“?
LOGOS
Koji je povez knjige „KRAJ RENESANSE“?
Mek
Koji je ISBN kod knjige „KRAJ RENESANSE“?
9788660400552
Koje je pismo knjige „KRAJ RENESANSE“?
Ćirilica
Koja je godina izdanja knjige „KRAJ RENESANSE“?
2023
Da li je knjiga „KRAJ RENESANSE“ trenutno dostupna za kupovinu?
Da, knjiga je trenutno dostupna.
Koja je cena knjige „KRAJ RENESANSE“?
Cena knjige je 297 rsd
Koje još knjige postoje u ponudi od autora knjige „KRAJ RENESANSE“?
Porudžbinu možete da napravite i telefonom, ako nas pozovete na brojeve 060 050 1567 ili 060 050 1568, u periodu od 9 do 17 h. Van tog perioda možete nam poslati sms koji treba da sadrži: tačan naslov knige (ili knjiga) koju želite, potpunu adresu (ulica i broj; mesto i poštanski broj) i broj telefona. Prilikom poručivanja telefonom, kao način plaćanja jedina opcija je plaćanje pouzećem.
Kako da poručim telefonom?
Prilikom poručivanja telefonom, kao način plaćanja jedina opcija je plaćanje pouzećem.Ukoliko imate neko pitanje (o raspoloživim naslovima, o statusu porudžbine i sl.), ili ako se ne snalazite prilikom poručivanja, možete nas pozvati na brojeve telefona 060 050 1567 ili 050 060 1568 (od 9 do 17 h). A možete nam i pisati na mejl adresu sajt@makart.rs – odgpvorićemo vam u najkraćem roku.
Šta ako se predomislim?
Porudžbinu uvek možete da otkažete, pa čak i kad vam kurir pozvoni na vrata, donoseći knjige. Ali bi ipak najbolje bilo da nas blagovremeno obavestite, ako ste se iz bilo kog razloga predomislili. Možete nas pozvati telefonom na brojeve 060 050 1567 ili 060 050 1568, a možete nam i pisati na mejl adresu sajt@makart.rs. U slučaju da ste izvršili uplatu ili platili karticom, pa morali da odustanete, novac će vam biti vraćen. Na isti način možete nas obavestiti i ako imate nelu reklamaciju (nisu vam stigle sve knjige; neka knjiga je oštećena ili postoji greška u štampi i sl.), odmah ćemo vam se javiti radi dogovora kako da ispravimo grešku. Ukoliko ste napravili porudžbinu, pa onda shvatili da u očekivano vreme isporuke nećete moći da primite pošiljku, javite nam se – promenićemo datum isporuke ili ćemo pošiljku preusmeriti na drugu adresu, ako vam tako više odgovara.
Šta ako imam dodatna pitanja?
Ukoliko imate neko pitanje (o raspoloživim naslovima, o statusu porudžbine i sl.), ili ako se ne snalazite prilikom poručivanja, možete nas pozvati na brojeve telefona 060 050 1567 ili 050 060 1568 (od 9 do 17 h). A možete nam i pisati na mejl adresu sajt@makart.rs – odgpvorićemo vam u najkraćem roku.