Vlastimir Đuza Stojiljković

05.04.03 Politika

Po dobro uvedenom običaju, Savez dramskih umetnika Srbije objavljuje monografiju o svakome dobitniku najznačajnije glumačke nagrade u nas – "Dobričinom prstenu". Vlastimir Đuza Stojiljković laureat je za 2001. godinu.

Prisutan već više od pola veka na sceni, Đuza Stojiljković pripada redu posvećenih teatarskih profesionalaca. Pozorišnu karijeru gradio je u dve kuće, Beogradskom dramskom pozorištu i Ateljeu 212. Njegova kolebanja, odlasci i dolasci u oba teatra, svedoče – na širem planu – o promenama u pozorišnom repertoaru i estetici: Stojiljković je, naime, intuitivno osećao vreme kada je potrebno ponešto menjati u sebi da bi se promena odrazila na pozorište. U osnovi, ovaj glumac pripada modernom repertoaru, premda je ostvario niz uloga u klasičnim komadima. Ipak, njegov osećaj za moderno, sveže i neispitano za teatar koji počiva na novim tekstovima i, razume se, novom senzibilitetu, nepogrešivo ga je vodio iz BDP-a u Atelje 212 i potom vraćao na Crveni krst. A u međuvremenu, Stojiljković je stekao i muzičku karijeru kao pevač popularne zabavne muzike.

Pooštravanje dijalogom

Đuzina gluma zasniva se na nekolikim elementima. Pre svega, na velikom radu, a zatim na temeljnom promišljanju zadatka. Da bi se savladala uloga u celosti, da bi se osvojili i njeni nedefinisani ili enigmatični prostori. Stojiljković zna da je neophodno zadovoljiti prvi uslov – dobro savladati tekst. Tek kada je u stanju da se poigrava dijalogom, kada suvereno ovlada štivom, Đuza Stojiljković može da proširuje i produbljuje njegov smisao i ideju. Otuda je Đuza jedan od retkih glumaca koji se s punom koncentracijom posvećuje radu na tekstu uloge. A potom, kada ga u celosti usvoji, pridodaje liku plastiku, sočnost, živopisnost i životnost. I, dakako, šarm koji je njegova lična, urođena osobina.

Tokom glumačke karijere koja je započeta 1946. godine i traje do danas, Đuza Stojiljković ostvario je na pozorišnim scenama više od 130 uloga. Igrao je u 13 filmova, a na Televiziji Beograd snimio je više od 30 drama i 20 serija, od kojih, svakako, posebno valja istaći "Pozorište u kući" kojeg je postao zaštitni znak. Snimio je više od 300 uloga u radiodramskom programu, a u Radio Beogradu godinama je vodio jednu od najslušanijih emisija – "Zabavnik". Pored "Dobričinog prstena", nagrade za životno delo, Stojiljković je primio i sve druge najznačajnije glumačke nagrade u nas – Sterijinu, Ćurana, Oktobarsku, itd.

Priređivač monografije, teatrolog Zoran T. Jovanović, prilježno je grupisao napise o Stojiljkoviću, tvoreći pouzdane celine.

Setni ton Prvi deo knjige načinio je sam Đuza Stojiljković; u fragmentima njegovih sećanja na detinjstvo, porodicu, mladost, studije i početke bavljenja glumačkim pozivom, srešćemo autentičnost iskaza i glumcima inače nesvojstvenu skromnost. Stojiljković kao da se ustručava što mora da govori o sebi i jedva čeka da ugrabi priliku da priča o drugima, svojim kolegama, partnerima, predstavama. Iz njegovih zapisa provejava setni ton, možda čak i izvesna rezignacija, koja dokazuje da je ovaj umetnik ličnost koja je sebe u potpunosti upoznala. Stojiljković zna svoje glumačke i ljudske dimenzije i živi u saglasju s njima.

Drugi, treći i četvrti deo – svedočenja o Đuzi, ispisali su brojni kritičari, teatrolozi, reditelji, glumci, saradnici (Ćirilov, Pervić, Mijač, Dorić, Banjčeva, Kralj, Sokićeva, Bojkovićeva...). Uz veliko poštovanje koje su iskazali nagrađenom glumcu i njegovim brojnim ostvarenjima na pozorišnoj sceni, radiju i televiziji, pisci ovih štiva ističu i neke druge njegove profesionalne i ljudske vrline – skromnost, odanost, refleksivnost i autoironiju kojom vlada suvereno. Peti deo monografije sadrži dokumentaciju o Đuzinim pozorišnim i filmskim ulogama, njegovom učešću u radijskim programima i televizijskim emisijama, kao i o gramofonskim pločama. Najzad, publikovani su i odlomci iz pozorišnih kritika, selektivna bibliografija i spisak nagrada i priznanja.

Radomir PUTNIK

04.04.03 Danas

"Volim da se secam starih stvari, gde sam bio i sta sam radio", davno je izjavljivao glumac Vlastimir Djuza Stoiljkovic, proslogodisnji dobitnik nagrade "Dobricin prsten", a cija je monografija predstavljena, uz prisustvo mnogobrojnih kolega i prijatelja, u neposrednoj, otmenoj atmosferi u Ateljeu 212. Ova monografija, koju je priredio teatrolog Zoran T. Jovanovic, nije samo podsecanje na Djuzino stvaralastvo, koga odlikuje znacajna preciznost, skromnost i neprikosnoveni profesionalizam, vec i "slika" domaceg teatra u proteklih pedesetak godina. Djuza Stoiljkovic, koga televizijska publika pamti jos po liku Rodje Petrovica iz serije "Pozoriste u kuci", pripada prvoj generaciji skolovanih glumaca, koja se afirmisala tokom "zlatnih godina" Beogradskog dramskog pozorista, unoseci savremenu ekspresiju u glumacki izraz.
Sa scene na "Krstu" Djuza prelazi u Atelje 212, dajuci ne manji doprinos ovom, u pocetnim godinama, avangardnom pozoristu.
Od Stoiljkovicevih brojnih kreacija, izdvajaju se: Stiven Kumalo iz komada "Placi voljena zemljo", Openhajmer ("Slucaj Openhajmer"), Lari Dojl iz "Ko ce da spase oraca", "Inspektor" iz legendarne predstave "Inspektorove spletke", Frulica iz Pirandelovog "Veceras improvizujemo", Sajloj iz "Mletackog trgovca"... Djuza je glumio u filmovima, pevao hit "Devojko mala" u filmu "Ljubav i moda" i nastupao u vise od trideset TV drama i serija. Kako zapaza teatrolog Zoran T. Jovanovic, Stoiljkovic je jedan od prvih "predstavnika moderne glume na srpskim scenama, koji svoje umetnicko delo bogati, vec punih pola veka, originalnim i samosvojnim stilom". O svom iskustvu u pozoristu Djuza kaze: "Pedeset godina sam u teatru, ali na mene je pozoriste malo negativno uticalo; mislim na odnos prema drustvu, prema drugima i prijateljima.
Covek, obicno, postaje veliki egoista, u smislu vise misli na to kako bi sta uradio u nekoj ulozi. Problemi u njemu ga stalno muce i na kraju se osami". U Zborniku o Vlastimiru Djuzi Stoiljkovicu, nalaze se secanja, zapisi reditelja, kolega, teatrologa o tome kako je Djuza gradio svoje raznovrsno glumacko delo.

M. Ristic

04.04.03 Politika

Teško je setiti se događaja koji je okupio više glumaca, kao što je to bilo juče u Ateljeu 212, kada je predstavljena monografija o Vlastimiru Đuzi Stojiljkoviću, jednom od najeminentnijih domaćih glumaca, koju je priredio teatrolog Zoran T. Jovanović.

Pozdravljajući okupljene u ime Saveza dramskih umetnika Srbije, koji je objavio ovo važno umetničko svedočanstvo, Milan Mihailović zahvalio se priređivaču, brojnim kolegama i prijateljima, koji su priložili tekstove u kojima su sa ljubavlju i poštovanjem govorili o Đuzi Stojiljkoviću, kao i fondu Madlena Cepter, koji je pomogao objavljivanje monografije.

Prema rečima Svetozara Cvetkovića, upravnika Ateljea 212, jučerašnje okupljanje glumaca različitih generacija, dokaz je da Đuza predstavlja neograničeno trajanje na sceni i van nje. Zbog doprinosa razvoju ovog kulturnog zdanja, Cvetković se zahvalio i poklonio Stojiljkoviću, izražavajući očekivanje nastavka još plodnije saradnje.

Budući da je jedan od kolega, koji u knjizi iznosi svoje sećanje na uloge sa Vlastimirom Đuzom Stojiljkovićem, Petar Kralj je u svom stilu, nenametljivo i duhovito, govorio o zajedničkom putovanju u Rim i dogodovštinama koje su se tamo zbile.

Priređivač Zoran T. Jovanović podsetio je na najznačajnije događaje iz života Đuze Stojiljkovića: rođenje u Ražnju, kod Kruševca, završetak Pozorišne akademije i prve uloge. On je istakao da je Stojiljković odigrao više od 130 pozorišnih uloga, učestvovao u 13 filmova i nastupao u više od 30 drama i 20 serija. Za umetničke kreacije dobio je veći broj priznanja i nagrada, među kojima i "Zlatni mikrofon", "Sterijina nagrada", Oktobarska, kao i nagrada za životno delo "Dobričin prsten".

Knjiga obuhvata pet tematskih segmenata: prvi, u kome se navode biografski podaci Vlastimira Đuze Stojiljkovića, lična sećanja, uspomene i omiljene uloge. Drugi predstavlja osvrte na stvaralaštvo uglednog glumca, koje su izneli kritičari i teatrolozi (Jovan Ćirilov, Muharem Pervić, Milutin Čolić, Milosav Buca Mirković, Branka Krilović...), dok u trećem i četvrtom poglavlju, zapažanja i profesionalna iskustva beleže reditelji (Dejan Mijač, Ljubomir Muci Draškić, Vlada Vukmirović, Aleksandar Đorđević, Nebojša Bradić) i glumci (Renata Ulmanski, Tatjana Lukjanova, Olivera Marković, Mira Banjac, Svetlana Bojković...).

Poslednji tematski blok podseća čitaoce na pozorišne i filmske uloge Vlastimira Đuze Stojiljkovića, učešće u brojnim televizijskim i radio emisijama, ocene kritičara, nagrade i priznanja.

U opuštenoj i srdačnoj atmosferi, okupljeni su imali priliku da pogledaju kratak film, koji je objedinio inserte iz televizijskih emisija i intervjua sa Vlastimirom Đuzom Stojiljkovićem. Posebno upečatljiv bio je trenutak kada je pevao pesmu "Devojko mala", na uručenju nagrade "Dobričin prsten", što je navelo mnoge kolege da zajedno otpevaju refren. Bio je to trenutak koji će se dugo pamtiti.

Z. Karanović