Velika didaktika

10.02.07 Pobjeda

Naš duh shvata ne samo ono što je blisko, već približava sebi i ono što je udaljeno, podiže se u visine, pronalazi skrivene stvari, otkriva nepoznate, ispituje i ono što se ne može ispitati zato je on beskonačan i ograničen

Veliki svjetski mislalac, češki pedagog Jan Amos Komenski (1592-1670), objavio je svoje genijalno pedagoško djelo "Velika didaktika", prvi put, na latinskom jeziku, u Amsterdamu, 1657.godine. Istina, pisanje ove kapitalne pedagoške studije, završio je na češkom jeziku, 1632.godine. Ove, 2007. godine je 350 godina od njenog prvog izdanja na latinskom jeziku.Po dometima i zanačaju opšte teorije vaspitanja, didaktičkim principima i novoj organizaciji stupnjeva školovanja, Komenski se smatra ocem novog vaspitanja i obrazovanja - pedagogije.Na početku DžVII vijeka Bakon Verulamski je svojim djelom Novum organum prokrčio progres naučnoj misli time što je tražio konkretno izučavanje stvarnosti uz objektivno živo posmatranje promjena. Umjesto deduktivnog umovanja, Bakon je na visok stepen podigao induktivnu metodu, kojom se, laganim i strpljivim istraživanjem činjenica u svijetu prirode, pruža puno objašnjenje zakonitosti svjetskog razvitka. Indukcija i eksperiment postaju neizbježne metode naučnog rada.
Naučna revolucija u metodologiji prirodnih nauka snažno je uticala na Jana Amosa Komenskog. On usvaja maksime bakonijanske logike. Njegova pedagoška shvatanja formirana su i na vlastitom iskustvu nastavnika i školskog starješine. Za njega je praksa bila ključni izvor činjenica i zaključke izvodi u čvrstoj vezi sa stvarnim porebama života.
Pronalasci u nauci, filozofiji i pedagogiji se razlikuju od srednjevjekovne epohe i njenog apolegetskog duha.U takvim opštim prilikama razvitka nauke i težnje za masovnim školovanjem, kako bi rasla proizvodnja i profitk, teče rad Jana Amosa Komenskog tvorca pedagogogije istinskog renesansnog duha i najvećeg autoriteta u ovoj oblasti.Pedagoško iskustvo Komenski stiče već od 1614.godine kada je postao upravitelj škole češke braće u Pšeravi. Već je 1616. napisao svoje prvo didaktičko djelo. Bio je i upravitelj škole u Fulnesku. Dalji život i rad ovog vrhunskog pedagoga odvija se u teškim ličnim i nacionalnim prilikama, osobito poslije bitke na Bijeloj gori kada je Češke izgubila slobodu. Pretrpio je i mnoge nedaće u tridesetogodišnjem ratu (1618 - 1648) zbog čega se sklanja u Poljsku.
U Fulneku Komenski, uz klasično - humanističke sadržaje uvodi i realije, čime podiže kvalitet nastave i želi da svije pedagoške i daktičke principe primijeni u udžbenicima . Ovaj cilj on je ostvario u djelu: Janua linguarum reserata (Otvorena vrata jezicima) objavljenu 1631. godine, kasnije prevedeno na mnoge evropske i azijske jezike. On briljantno spaja "duhovne discipline" i prirodne predmete. Komenski je preteča direktne metode, jer traži da se u učenju stranih jezika, posebno latinskog, polazi od govora o stvarima, a ne od učenja suvoparnih gramatičkih pravila. Tu se nalazi akcenat i težište pedagoško-didaktičkog učenja velikog pisca. Bogaćenje riječima odnosi se na sve stvari u svijetu. Uporedo sa učenjem o jezicima Komenski pruža i pojmove o prirodi:stvarima, živim bićima, pojavama u prirodi i društvu. Napisao je sjajno djelo: Orbis sensualium pictus (Čulni svijet u slikama), koje je objavljeno, tek, 1658. godine u Ninbergu, zbog mnoštva slika u knjizi. “Svijet u slikama" je postalo najpopularnije djelo Komenskog, koje je, tri i po stoljeća, preplavilo škole u svijetu i ovakve slikovnice postale omiljene lektira.Kao dopunu Velike didaktike, Jan Amos Komenski je napisao i "Materinsku školu", kojom se može smatrati tvorcem prve teorije o predškolskom vaspitanju.Kao čuven i odličan organizator školskih ustanova poznati pedagoški pisac je, 1638. godine, boravio u Švedskoj da poboljša tamošnje škole. Zatim, Komenski odlazi u Englesku (u poslu ga prekida rat), nakon čega četiri godine djeluje u Mađarskoj, gdje vodi pansofijsku školu u Šaroš Pataku. Pošto se iz Šaroš - Pataka vratio u Lešno, Komenskog je zahvatio švedsko - poljski rat. Propala mu je sva imovina: biblioteka i rukopisi. Vraća se u Amsterdam, kod sina svoga mecene van Gera, bogatog holandskog trgovca, u čijem domu ostaje do kraja života, novembra 1670 godine, za koje vrijeme priprema za štampu svoja djela.
U "Didaktici magni" čiji jubilej 350 godina postojanja, slavimo ove godine, kjao neprevaziđen, aktuelan i momentalan društveno - pedagoški stub svih školskih reformi Jan Amos Komenski kaže:
"Naš duh shvata ne samo ono što je blisko, već približava sebi i ono što je udaljeno, podiže se u visine, pronalazi skrivene stvari, otkriva nepoznate, ispituje i ono što se ne može ispitati zato je on beskonačan i ograničen" (strana 37). Vidi ozbiljne smetnje usavršavanju ljudskog rada, što umjesto ljubavi vladaju mržnja i ratovi. Čak i pozivom na Sveto pismo, Komenski vjeruje, "da pod nebom nema drugog uspješnijeg načina za popravljanje ljudskih mana od valjanog obrazovanja omladine".On čovjeka stavlja "među vidljiva bića (I) da bi bio razumno stvorenje (II) da upravlja drugim stvorenjima (III) da bi bio slika i radost svoga tvorca (IV) " (strana 32). Dakle, on traži obrazovanje, vrlinu i pobožnost. Iako potencira regioznost Komenski tvri da čovjek ne može postati čovjek, ako ne uči, ako se ne školuje.Saznanje o svarima javlja se polako "kao sjaj zore koja se diže iz duboke tamne noći... I vidljiv svijet, ma s koje strane posmatran, pokazuje da nije stvoren u drugu svrhu nego da služi za rađanje,odhranjivanje, vaspitavanje ljudskog roda" (strana 26,29)
Ovakvim gledištem Komenski realno rasuđuje i zapostavlja vjerske ideje iako je svješteno lice. Čulne organe on tretira kao "vjesnike ili prozore" posredstvom kojih čovjek saznaje sve što se nalazi u njegovom vidokrugu i svijetu oko njega.Ne mogu se duhovne moći čovjeka hraniti ljuskama riječi, dosadnim i papagajskim brbljanjem i maglovitim mišljenjem već pravim jezgrima stvari, opštim obrazovanjem koje je temelj struke i profesije. "Ne treba ništa učiti za školu nego za život, kako naučne stvari ne bi otišle u vjetar kada izađemo iz škole" (Strana 164).
Prilika je da se temeljito razmotre poruke Jana Amosa Komenskog i u svijetlu promjena u vaspitno - obrazovnom sistemu Crne Gore koje pokreće Bolonjska deklaracija. Mnoge ideje koje sadrži "Didaktika magna", objavljena prije 350 godina sadrži i bolonjski proces, koji je par ekselans pedagoška reforma, što treba s respektom pratiti i valorizovati. Crnogorska akademija nauka i umjetnosti će, tokom ove godine organizovati okrugli sto na temu: "Uloga i značaj "Velike didaktike" Jana Amosa Komenskog na savremena društveno - pedagoška kretanja.Jubilej treba obilježiti i u svim crnogorskim školama. Savremena didatkika kao teorija nastave doživljava svoj puni preporod. Ideal čovjeka je stalno rasti kroz brige i radosti, kroz ludosti i mudrosti, kroz poraze i pobjede.
Perikle kaže: "Vjerujte, sreća leži u slobodi, a sloboda u hrabrosti". Vaspitanje treba da razvija "nevidljivu dobrotu" i "unutrašnju ljepotu" ljudske prirode, s kojom se čovjek mora stalno boriti. Memljiva mjesta života treba uklanjati da bi se vjerovalo u život.

Slobodoumlje i plemenitost čovjeka

Komenski prvi stvara precizni razredno - predmetno -časovni sistem u službi obrazovanja, koji je i danas neprevaziđen. Dalje, on traži kontinuitet u sticanju znanja, masovno obra zovanje, školu na maternjem jeziku, besplatno školovanje, "učenje svih svemu". On je predvodnik moderne razredne nastave, monometodizma u učenju, tvorac principa očiglednosti "sve treba saznavati sopstvenim posmatranjem i radom". Zlatno je pravilo da se pred čula iznosi što god se može. Veliki je protivnik kažnjavanja učenika, a pristalica podsticanja i takmičenja. Dobar primjer, umiljate riječi i iskrena ljubav su najbolji vaspitači. Roditelji i nastavnici moraju biti pouzdani uzori sa kojima se djeca identifikuju i koje oponašaju. Borio se protiv sholastike i verbalizma, utvrdio trajanje školske godine, školski kalendar, raspored časova i uveo frontalnu nastavu.Pedagoške ideje Jana Amosa Komenskog izražavaju slobodoumlje i plemenitost čovjeka čije su demokratske tendencije urodile ogromnim plodom. "Velika didaktika" je voluminozno djelo koje oštro kritikuje srednjevjekovno obrazovanje i daje konstruktivne misli kristalne jasnoće, kojima je udarena sigurna osnova za moderno i realno vaspitanje i obrazovanje novih naraštaja.Svojom podjelom vaspitnog perioda na četiri razdobolja od po šest godina života postavio je temelje modernog školstva. Za svako razdoblje predvidio je šestogodišnje školovanje: od rođenja do šeste godine vaspitanja u porodici - materinska škola, od 6 do 12 godina osnovna škola ili materinask aškola u svakom mjestu, od 12 do 18 godine gimnazija ili latinska škola u svakom gradu, od 18 do 24 godine akademija u svakoj državi ili većoj pokrajini. On traži, po uzoru na humaniste, svestrano encikopedijsko obrazovanje s posebnim zahtjevom da se uči ono što je od najveće koristi u životu čovjeka. On je preteča doživotnog i permanentnog obrazovanja.

Pavle Gazivoda