Ujed anđela

27.12.03 Pobjeda

Roman "Ujed anđela", predstavlja prekretnicu u karijeri, ne tako mladog (rođen 1961. godine), Pavla Krusanova, koji mu je u matičnoj zemlji donio uspjeh i uspon na vrhove top lista. Krusanova analitičari književnih dešavanja na današnjoj ruskoj sceni, smještaju u grupu Peterbruških fundamentalista, kojima se na dušu stavlja razvoj patriotskih ideja o moćnoj državi Rusiji. To je i tema kojom se pisac bavi u "Ujedu anđela". Rusija kao moćna država, sposobna da pod svoje okrilje drži teritoriju veću i od nekadašnjeg SSSR-a, u savezu sa Kinom i Balkanskim državama spremna da se suprotstavi ostatku svijeta. Tako je autorova vizija, osim vječnih snova, pothranjenih istorijom, to jest činjenicama, ali i na ukorijenjenim stereotipskim mitovima i sasvim neutemeljenim predubjeđenjima, oslonjena i na Nostradamusova proročanstvima o novom svjetskom sukobu u kom će na jednoj strani upravo biti takvi saveznici.Krusanov prati uspon Ivana Nekitajeva, od vojnika do Imperatora, sina gardijskog oficira i kineske ljepotice. Ivan je anti-junak, ili bolje rečeno antihrist. Beskrupulozno napredujući u vojničkoj karijeri, označen kao izabrani od strane starih mudraca, on se zaljubljuje u svoju sestru. Ivan nikada ne upoznaje roditelje. Za staratelja, Ivanu i njegovoj sestri Vili Van Đijen, dodjeljen je plemić Lakostupov, na čijem imanju odrastaju zajedno sa plemićevim sinom Petrom. Paravan za njihovu incestuoznu vezu i dijete, "papirnim" brakom, čini Petar Lakostupov, kasnije idejni tvorac brzog Ivanovog političkog uspona.Krusanovljev "Ujed anđela" je uvjerljivo izmaštana storija, koja nosi u sebi odraz realnog stanja i stremljenja u današnjoj Rusiji. Nekada svjetska sila, čiji je uticaj danas poprilično marginalizovan, po mnogima proživljava svoje najgore dane, a (ne)skrivene ambicije dobijaju odraz i u literaturi. Mnogi motivi koje Krusanov koristi, u svojoj prilično neuobičajenoj i živoj, fragmentarnoj dramskoj strukturi, lako su prepoznatljivi u svakom obezglavljenom društvu koje prolazi kroz "Poslijekomunistički" period, tražeći spas od nesavršenosti demokratskog sistema u mitologiji, proročanstvima i "slavnoj" prošlosti. Ono što čini ovaj bajkoviti razvoj istorije, na momente zastrašujuće stvarnim, su prepoznatljive ovdašnje težnje za idolima i predvodnicima, kao i efektna "pozadinska" intlektualna mešetarenja i zavjere, koja bi morala da budu upozoravajuća.

Vuk Perović

01.01.00

Politika
23.08.2002.
Nove knjige Geopoetike
Krusanov (1961) je mladi ruski pisac koji sa uživanjem, literarno čarobno balansira između istočnjačke fantastike, slovenske mitologije, zapadne proročke determinisanosti i stvarnosnog. U "Ujedu anđela" koji je u Rusiji postao bestseler, Krusanov od samog početka postavlja gustu mrežu u koju se hvataju, i u njoj sudaraju, istorijska zbivanja, obredi, vračanja, narodna verovanja, užasi, proročanstva Apokalipse, sudbina čoveka koji bi da od njega zavise sudbine jednog dela sveta, i sve to stremi, juri, huči ka "užasu i trijumfu haosa".
Krusanovljeva zahuktala proza u "Ujedu anđela", u kojoj glavni junak demonskog duha, siroče u mladosti, postaje vojskovođa i imperator čija misija ujedinjuje Rusiju, Kinu i balkanske države, čini da mnogi koji se diče svojom postmodernističkom literaturom mogu samo da pognu glavu.
Anđelka Cvijić

01.01.00

Dnevnik
25.12.2002.

BESTSELERI
Fantazmagorična vizija budućeg
Pavel Krusanov: Ujed anđela (Geopoetika, 2002)

Većina proročanstava, uključujući i ono najpoznatije, Nostradamusovo, predviđa skori treći svetski rat, koji se neće voditi običnim oružjem. U tom ratu, koji prethodi fizičkom i psihičkom čišćenju Zemlje i njenog stanovništva, Rusija i Kina udružiće snage protiv ostalih svetskih sila. Opšti sukob, u kome će većina žitelja naše planete zauvek nestati, trajaće sedam godina, a posle njega sledi hiljadugodišnji mir.
I u romanu ruskog pisca rođenog u Lenjingradu 1961. godine, Pavela Krusanova, sa simboličnim nazivom Ujed anđela, scenario je sličan, a prolog sledeći: Sin kineske lepotice i ruskog gardijskog oficira ironičnog prezimena, Ivan Nekitajev, ostaje bez oca još pre svog rođenja, a bez majke odmah nakon dolaska na svet koji će trajno promeniti. Novorođenče i njegovu trogodišnju sestru, mesecoliku Vilu Van Điden, krštenu Tanja, usvaja blagi plemić Lakostupov. Ivan i Tanja odrastaju zajedno sa plemićevim sinom, Petrom, koji od rane mladosti pokazuje sklonost ka filozofiji. Ivan odlazi u vojnu školu, Petar na fakultet u prestonicu, i sa Tanjom se mladići viđaju samo leti, prilikom boravka na očevom imanju. Ivan se zaljubljuje u svoju sestru, sa njom stupa u incestoidnu vezu, a zatim beži u vojsku i rat gde brzo napreduje. Vlastito rusko-kinesko poreklo i grešna ljubav prema rođenoj sestri određuje njegovu nekonvencionalnu sudbinu.
Uz pomoć Petra Lakostupova i njegovih prijatelja, predstavnika petrogradskog plemstva, Ivan Nekitajev, sada već tridesetogodišnji general proslavljen u ratovima sa kavkaskim i drugim pobunjenicima, počinje svoj nezadrživi uspon ka vrhu. Na ovom mestu u romanu Krusanov razvija alternativnu istoriju savremenog sveta, bajkoliku koliko realnu sociopolitičku antiutopiju predstavnika evroazijske sile na zalasku slave i moći. I do krajnosti eksploatiše svoju upućenost u istoriografiju, okultizam, političku filozofiju i književnu tradiciju. Nadrealističke slike magičnog realizma Krusanov vešto prepliće sa psiho-teorijskim traktatima o vlasti, duhovitim bulgakovskim raspletima i kalamburima, i postmodernističke vremensko-prostorne bravure. U ovome, naravno, piscu pomaže slobodni ali efikasni prevod Draginje Ramadanski.
Interesantno je da Krusanovljevim junacima pobedu na ratnom polju donosi sama činjenica da su zaljubljeni, bez obzira što im agresiju izaziva i podstiče ljubomora. Najčistije osećanje u srcima protagonista ovog romana briše svakog, i najmoćnijeg, neprijatelja pred sobom. Još jedna teza važna je za piščevo umetničko i duhovno ?mirovozrenije?. Na nekoliko mesta u knjizi, kroz postupke i monologe njenih likova, provejava ubeđenje da vernicima pred oči izlaze samo oni bogovi kojima se mole. Ni ova teološka tvrdnja nije oslobođena ironije: ?Nekada je u Kini živeo čovek koji je voleo zmajeve?, priča Nekitajevljev najmoćniji čarobnjak sa osobinama pravoslavnog duhovnika, hinduističkog gurua i paganskog vrača. ?Na kraju je tolika odanost privukla pažnju zmajskog boga, i pred njegovim prozorom se pojavio pravi zmaj. Priča se da je Kinez na mestu umro od straha. Ispada da u ovom svetu neodređenosti ne može da se bude siguran ni u ono očevidno.?
Jedan od članova Ivanovog kabineta umire pred prizorom ?Hekatinih pasa? koji pred vojnim savetom i samim imperatorom otvara isti čarobnjak. ?Teško nama!?, izjavljuje austrijski namesnik, jedan od svedoka jezive scene. ?Ličimo na slepce ispod planinskog odrona koji se razmeću svojim belim palicama! Kako se usuđujemo da jedemo hleb i rađamo decu kad je tik do nas to što nam se pokazalo? Ubijeni smo već samim izgledom sopstvenog oružja. Nismo mu dorasli! Batalimo sve i krenimo da napasamo guske i sadimo kupus!...? Ne manje potreseni Nekitajev ima, međutim, drugačije planove. On je svestan svoje uloge začetnika Armagedona, i želi da je odigra do kraja. NJegova znamenja sveca i postupci antihrista odslikavaju duhovnu izgubljenost i etičku smušenost savremenog čoveka, ali i eklektičnost ruskog iskustva rastegnutog od humanističkog Baltika do mističnog Japanskog mora.

Svetozar Poštić