Mo Hejder je s petnaest godina napustila školu. Radila je za šankom, u obezbeđenju, snimala je filmove, bila je hostesa jednog tokijskog kluba i obrazovni administrator, predavala je engleski kao strani jezik u Aziji. Magistrirala je kreativno pisanje na Univerzitetu u Batu, na kome sada i predaje.Predstavila se javnosti romanom Ptičjak, koji je vrlo brzo postao međunarodni bestseler. Njen drugi roman, Postupak, osvojio je nagradu W. H. Smith Thumping Good read za 2001. godinu. Treći roman, Tokio, objavila je 2004; takođe bestseler u mnogo zemalja sveta, ovaj roman dobio je nagradu SNCF Prix Polar i bio kandidovan za tri nagrade CWA Dagger Award. Njena najnovija knjiga, Obred, objavljena je 2008.
30.09.10 Popboks
Strast u fusnoti
MO HEJDER - Tokio
U epizodi predaha između misterija o poduhvatima inspektora Kaferija, Mo Hejder se vraća u Japan i tvori zavodljivu kombinaciju istorijskog romana, bildungsa i impresionističkog štiva na temu dalekih horizonata
Kako bitisati kada nam je rešenje tajne na drugom kraju planete? Junakinja Tokija, u jedva primetnoj fusnoti o snimku užasa pokolja u Nankingu, pronalazi svoju strast koja pokreće (ruling passion – kovanica Džejn Ostin koja se referenski ponavlja kao motiv mnogih anglosaksonskih štiva i stotinama i stotinama godina kasnije).
A Japan je, čini se, dom i strasti koja je nekada pokretala samu autorku. Kako piše na poleđini romana, Mo Hejder je u svoju živopisnu i dramatičnu biografiju uknjižila i sećanje na vreme kada je kao hostesa radila u japanskim barovima. Očito je to bio snažan formativni pečat, jer nakon značajnog uspeha sa dve detektivske misterije Postupak i Ptičjak (prva dva naslova iz još uvek živuće edicije o inspektoru Džeku Kaferiju), Hejderova kreće u avanturu u drugom pravcu.
Iako misterija i u slučaju Tokija (Laguna) ostaje bitna supstanca i dragoceno pogonsko gorivo, ovo je prvenstveno delo koje bi se brzopotezno, a tačno dalo predstaviti odrednicama istorijski roman, bildungs štivo i priča o sudaru dvaju udaljenih kultura. Tome valja pridodati i sada već posve izbrušenu i osvedočenu umešnost Mo Hejder da svoju priču ojača zamamnom dozom intrige i dinamike.
Ključni lik Tokija je Grej, problematična, asocijalna, mlada engleska duša, od ranih dana zaluđena prikrivanim istinama o zverskom pokolju koji su japanski vojnici počinili nad stotinama hiljada kineskih civila u Nankingu davne 1937. godine. Ponukana novopronađenom informacijom, Grej bez prebijene pare odlazi u daleki Japan gde ubrzo spoznaje i telesnu strast, ali i započne karijeru hostese u klubu koji često pohode jakuze i njima slični. Grej svesno stupa u osinjak kako bi zadobila poverenje kineskog profesora, inače, svedoka nankinškog masakra.
Ubrzo po intrigantnom otvaranju, priča o tokijskoj avanturi neobične Britanke zadobija konačni oblik dvoglasja – Hejderova vizuru svoje junakinje osnažuje dnevničkim zapisima kineskog učenjaka. Ovo se čini kao razuman i mudar potez, jer samo jedna tačka gledišta ipak ne bi bila dovoljna da se potpuno uobliči i detaljnije zaokruži velika enigma za kojom je spisateljica posegnula. Osim toga, time je sasvim zatomljen kultur-rasizam koji se nekako i očekuje od britanskih autora kada ih mašta odvede put egzotičnih destinacija.
Spisateljica ni ne pokušava da zakamuflira svoju fasciniranost Japanom. Japanskom nacijom koja nekako uvek načini otklon u pravcu bizarnog, a koja očigledno poseduju i začudnu vitalnost i sposobnost za redefinisanje u harmoniji sa nasleđem tradicionalnog. Zato se Tokio može sasvim opravdano posmatrati kao impresionističko štivo, što je, reklo bi se, i bila namera autorke. Hejderova se svesno kreće putanjom pop-kulturnog književnog izraza, čime Tokio gubi na težini seroiznog istorijskog štiva, ali svakako dobija na komunikativnosti i pitkosti.
Mo Hejder nije veliki pisac - to se najlakše ogleda u odsustvu određenih finesa. U oči pada nedostatak usredsređenosti kada je vajanje sporednih junaka u pitanju, a tu je i određena doza ishitrenosti u pravcu jasne i glasne poente. Međutim, Tokio je uspeo primer zdrave glavnotokovske književnosti - dinamično, uzbudljivo delo čija autorka uspeva da iznađe dovoljno osobenosti, kao i tanan balans između mnogobrojnih i raznorodnih aspekata koje je spojila u svom viđenju Tokija.
Tokio stoji kao preporuka za one slabe na komunikativnu, a ipak zaumniju književnost srećnijih podneblja, preporuka koja se da izreći bez bučnih relativizovanja, i služi kao smisleno i zgodno zagrevanje za unekoliko bliski roman U miso supi Rijua Murakamija koji nam uskoro stiže iz beogradske Booke.
Zoran Janković
16.08.10 Danas
Mo Hejder „Tokio“
Ljubitelji romana Mo Hejder, kojih nije malo, obradovaće se novom romanu „Tokio“ (Laguna, prevod: Nenad Dropulić). Glavna junakinja Grej ima mnogo šta da dokaže, a još više da sakrije. Opsednuta prošlošću koju ne može da shvati, dolazi u Tokio u potragu za retkim filmom koji je već decenijama izgubljen. Taj film prikazuje događaj iz vremena zloglasnog Nankinškog pokolja 1937. Neki kažu da film uopšte ne postoji. Samo jedan čovek može da joj pomogne. On je preživeo pokolj i sada je gostujući predavač na uglednom tokijskom univerzitetu Todaj.
Zagnjuren u svoje knjige, podozriv prema nepoznatima, on u početku odbija da ima išta s Grej. Sve očajnija u nepoznatom gradu, Grej prihvata posao hostese u otmenom klubu koji posećuju japanski poslovni ljudi i bogati gangsteri. Za najvažnijeg gangstera, starca u invalidskim kolicima, okruženog zastrašujućim pratiocima, priča se da svoj dug život duguje moćnom napitku. Taj napitak žele mnogi: po svaku cenu. Ali to nije jedina starčeva tajna.
Sve u svemu, reč je o odličnom zapletu. Tako se među brojnim recenzijama knjiga našla i ova opaska: „Tokio je meteorski poslao Mo Hejder u prvi red savremenih pisaca trilera. Saosećajan i kataklizmičan, otmen i zastrašujući roman“. Stvarna životna priča ove spisateljice pomalo podseća na triler. Mo Hejder je s petnaest godina napustila školu. Radila je za šankom, u obezbeđenju, snimala je filmove, bila je hostesa jednog tokijskog kluba i obrazovni administrator, predavala je engleski kao strani jezik u Aziji. Magistrirala je kreativno pisanje na Univerzitetu u Batu, na kome sada i predaje. Predstavila se javnosti romanom Ptičjak, koji je vrlo brzo postao međunarodni bestseler. Njen drugi roman, Postupak, osvojio je nagradu W. H. Smith Thumping Good read za 2001. godinu. Treći roman, Tokio, objavila je 2004; takođe bestseler u mnogo zemalja sveta, ovaj roman dobio je nagradu SNCF Prix Polar i bio kandidovan za tri nagrade CWA Dagger Award. Njena najnovija knjiga, Obred, objavljena je 2008.