Srce tajge

16.08.08

"Srce tajge ili Cerdinj kneginja planina", roman savremenog ruskog pisca Alekseja Ivanova je istorijski roman, ali i alternativna fantastika. Smjestajuci radnju romana u srednjovjekovni uralski svijet Ivanov je iznio literarnu viziju nastanka ruske imperije. Na drevnoj permskoj zemlji, 1455. godine sukobljavaju se dvije sile. Veliki knez moskovski u ime pravoslavlja ratuje protiv mracnih pagana, predstavnika boga Vogula. Na Uralu, u krvi i plamenu izmedu dvije kulture, dvije civilizacije, dva nacina zivota kuje se novo kulturno jedinstvo, preplicu se sudbine ljudi i naroda. "Srce tajge" je ogroman, razgranat i zanimljiv roman o tome kako ljudi, bogovi i narodi idu putevima sudbine.
Aleksej Ivanov roden je 1969. godine u Permu, u porodici inzenjera brodogradnje. Studirao je zurnalistiku na Uralskom univerzitetu u Sverdlovsku, ali je diplomirao na Fakultetu istorije umjetnosti. Tih godina debitovao je kao pisac - na stranicama casopisa "Uralski tragac" objavio je svoju prvu pripovijetku. Vrativsi se u Perm, Ivanov je promijenio nekoliko zanimanja: radio je kao cuvar, ucitelj, novinar, predavac na univerzitetu, potom i kao turisticki vodic, sto je i podstaklo njegovo intresovanje za geografiju, istoriju, obicaje i kulturu Permske oblasti. Ivanov je tri puta nominovan za nagradu "Nacionalni bestseler". Godine 2006. na Sajmu knjiga u Moskvi dobio je priznanje za roman godine od Ministarstva kulture Rusije za roman "Zlato bune". Laureat je brojnih ruskih knjizevnih priznanja.
Za roman "Srce tajge" Aleksej Ivanov je dobio nagradu "Lav Nikojalevic Tolstoj". "Srce tajge" objavio je novosadski "Solaris" u prevodu Jasmine Andabak i Meline Panaotovic koja je prevela i razgovor sa ovim piscem.

Kako je nastao Vas roman "Srce tajge"?
- Prilicno dugo sam radio u turistickoj agenciji, koja je organizovala putovanja po sjevernom Uralu. Gostima Urala sam, kao turisticki vodic, pricao o istoriji tih predjela. Na kraju, ta istorija je u potpunosti obuzela moju mastu. Ostalo je samo da napisem roman. Poceo sam da ga pisem 1995. godine, a zavrsio 2000.

U ovoj knjizi mozemo sagledati sudar dvaju razlicitih svjetova, paganskog i hriscanskog. Sta nam mozete reci o istorijskoj pozadini romana "Srce tajge"?
- Nije tesko pricati o istorijskoj osnovi ovog romana, jer roman formalno i jeste istorijski. Njegova atmosfera, sredina o kojoj roman govori su stvoreni na osnovu etnografskih izvora.
Prica je apsolutno realna. Godine 1451. na rijeci Vicegdi osnovana je staroruska knezevina Perm Vicegodski sa prestonicom u gradicu Ust-Vimu. Knezevao je tamo car Jermolaj. Jos blize prema Uralu, blize od Perma Vicegodskog, on je osnovao knezevinu Perm Veliki, sa prijestonicom u gradu Cerdinj. Godine 1455. knezevinu Perm Vicegodski i gradic Ust-Vim unistila su vojna lokalna plemena Vogula na celu sa knezom Asikom. Knez Jermolaj je ubijen. Njegov stariji sin Mihail poslan je da upravlja Permom Velikim, a mladi sin Vasilije ostao je da vlada umjesto oca. U Cerdinju se mladi knez sukobio i sa ruskim pridoslicama, i sa lokalnim stanovnistvom, i sa Tatarima, koji su se tu nastanili jos u doba Zlatne Horde, i sa ruskim pravoslavnim svestenicima, i sa samanima. Zapravo, dalje se sve desavalo kao sto je i u romanu. Takva je istorija tih mjesta, potvrdena mnogobrojnim dokumentima i arheoloskim istrazivanjima. Nista ja nijesam izmislio.

Kako ste rekonstruisali taj srednjovjekovni svijet paganske ljepote? Koji su Vam bili izvori? Vasa masta, ili nesto drugo?
- Ne, ne i ne. Kao prvo, koristio sam radove mjesnih naucnika iz oblasti etnografije, istorije i arheologije Urala. Sve, sve do bojnih losova su cinjenice, dokumentovane akademskim naucnim radovima. Ako je u to tesko povjerovati, ako nam to lici na izmisljotinu, to je samo zato sto je nas evropski vidokrug veoma ogranicen. Zato sto se nama cini da su mali sjeverni narodi Evroazije divljaci, koji nijesu sposobni ni za sta ljudsko. To su odjeci rasizma, u najboljem slucaju, tupog samozadovoljstva.

Koliko Vas roman korespondira sa danasnjim vremenom? I mi, takode, zivimo u doba velikih promjena, zar ne?
- Mi uvijek zivimo u svijetu promjena, iako nas ponekad nesto ili neko drzi podalje od tog svijeta i stvara iluziju stabilnosti. No, dok nacija cuva svoj put, sve promjene sa kojima se ona suocava, po necemu su veoma slicne. Moj roman upravo pise o toj slicnosti promjena. Zato sto je sustina svih promjena na Uralu, i u srednjem vijeku, i poslije njega, i u savremenosti, u tome, da Moskva, centralna Rusija, namece provinciji svoj pogled na svijet - vojni, politicki ili ekonomski. A na provincijsko misljenje, na osobitosti mjesnog zivota Moskva je uvijek pljuvala. Pljuje i danas.

Radnja Vaseg romana odvija se u regiji Perma. Zasto je taj predio Rusije (Ural) tako specifican za Vas?
- Cudno pitanje. Zasto je covjeku vazna domovina? Zasto je za covjeka vazna majka? Zato sto nas je hranila i nos nam brisala? Nemoguce je odgovoriti na to pitanje. Covjekovo je da, ako je covjek, voli svoju majku i svoju domovinu.

Vrlo vazan nivo Vaseg romana "Srce tajge" je fantazi, ili da budemo precizniji "slovenski fantazi". Iz kojih razloga je taj zanr popularan u Rusiji?
- Zanr fantazi je u Rusiji veoma popularan. Posebno je popularan "slovenski fantazi". Ali moj roman nema puno veze sa tim zanrom. Kao prvo, citava mistika romana nije slovenska, vec ugro-finska. Misticne likove sam uzimao iz predanja malih naroda Komi i Mansi, koji su naseljavali Ural u 15. vijeku. Ili sam ih smisljao sam, ali sam za obrazac uzimao lokalne mitove. Kao drugo, zanr fantazi ima svoja pravila. U tom zanru obavezno je prisustvo nekakve magicne stvari, nekakvog putovanja i spasavanja, ako ne citavog svijeta, onda bar nekog njegovog dijela. U fantazi su aktivni carobnjaci ili volsebnici, obavezni su heroji. I sve je to zajedno u jednom sizeu. U mom romanu nema niceg takvog. Cak nema ni sizea - sve je rasuto. Postoji samo istorija zivota i postojanja covjeka i teritorije. A sve fantasticne fragmente moguce je pripisati subjektivnoj percepciji junaka, njihovoj fantaziji ili izmijenjenom stanju svijesti.

Kritika kaze za Vas roman "Srce tajge" da "se u tom romanu "Beovulf" susrece sa "Gospodarom prstenova" ". Sta Vi kazete za ove tvrdnje?
- Kriticari traze policu na koju ce smjestiti moj roman. I da bi odredili u kojoj je tradiciji napisano "Srce tajge", rukovode se spoljasnjim, povrsnim, ali ne i najvaznijim obiljezjima. To je isto kao kad bi film "Zvjezdane staze" smatrali melodramom, zato sto u njemu postoji ljubavna prica.

U svijet knjizevnosti usli ste kao pisac naucne fantastike. Kako je potom izgledao Vas spisateljski put?
- Da, poceo sam sa fantastikom. Ali tada sam imao 18, 20 godina. Ispostavilo se da je fantastika bila zanos tog uzrasta. Zatim mi je postalo dosadno. Stvarnost je bila zanimljivija od maste. Prestao sam da pisem fantastiku, a poceo realisticke i istorijske romane. Moja karijera pisca se formirala veoma lose. Trinaest godina nijesam mogao nista da stampam. Zivio sam (i zivim) u provinciji, a citavo izdavastvo u to vrijeme skoncentrisalo se na prijestonicu. Tamo moje teme nikome nijesu bile zanimljive. Tek 2003. godine uspio sam da izdam knjigu "Srce tajge", i to predstavljajuci je kao zanr fantazi, koji je tada zaista postao popularan. Ali ipak je kameni zid bio probijen. Zatim su objavili i sve ostale moje romane (ima ih svega 5, a tada ih je bilo 3, plus knjiga o etnogarfiji, plus 4 kratke fantasticne price). Sada sam ja, u sustini, pisac u razvoju, koji zivi u izobilju zahvaljujuci knjizevnom radu. Ukupni tiraz svih mojih knjiga je oko 500 hiljada primjeraka. Imam nekoliko knjizevnih nagrada, mada su me sve tri glavne knjizevne nagrade Rusije iz raznih razloga zaobisle. Ja ne pozicioniram sebe kao "istorijskog pisca". Mnogo me vise zanima savremenost. Ali ja dobro poznajem istoriju rodnog kraja. Ljepota i neobicnost te istorije prozimaju i mene kao pisca, i moje aktuelne teme, iako su tirazi mojih "ne-istorijskih" djela veci od istorijskih. Nadam se da ce vremenom sve doci na svoje.

Vi ste i osnivac Djecjeg muzeja u Permu. Sta nam Vise o tome mozete reci?
- Nema niceg posebnog u tome. Tu cinjenicu su uvelicali novinari, koji nijesu shvatili o cemu se zapravo radi. Prije nego sto sam presao na put profesinalnog pisca, radio sam u domu pionira. Tako u Rusiji zovu institucije gdje djeca provode svoje vrijeme poslije skole. U svojoj instituciiji sa svojim vaspitanicima organizovao sam mali muzej. Mali, ali veoma interesantan. Ipak, rukovodstvo je odlucilo da ustedi na zakupu koji je placalo za nekoliko soba i zatvorilo je nas muzej. Obicna administrativna svinjarija. Napustio sam posao. I to je sve. Nije bilo nikakvih podviga, ni kulturnih, ni gradanskih.

Koliko se ruska knjizevnost promijenila u doba post- komunizma? Kako Vi vidite savremenu rusku knjizevnost?
- Promjena ima veoma mnogo. Kao prvo, pojavila se ogromna kolicina djela masovnih zanrova - zenskog romana, detektivskih, akcionih romana, melodrama, fantastike i drugih. Kao drugo, usitnjavanje citateljske bujice na posebne tokove. Neko cita samo fantastiku, neko samo istorijske romane, i tako dalje. Takvi citatelji ne poznaju ni pisce, ni knjige drugih knjizevnih pravaca. Kao trece, veoma je opao nivo knjizevne vjestine. Pisci dobijaju male honorare i prinudeni su da rade brzo, da bi izdali vise knjiga. A brzina utice na kvalitet djela. Po mom misljenju, te tri pojave su glavna obiljezja aktuelnog trenutka. Ja nijesam posebno primijetio nestanak sovjetske ideologije, jer ni ranije nijesam obracao paznju na ideologiju. A prodor nekada zabranjenih tema u knjizevnosti - seksa, psovki, nasilja, kritike vlasti - smatram spoljasnjom promjenom, a ne unutrasnjom.

Saradnja sa Pavelom Lunginom

Po Vasim romanima se snimaju i filmovi..
- Prodao sam prava za ekranizaciju cetiri svoja romana, ukljucujuci i prava za ekranizaciju djela "Srce tajge". Prava su odavno prodata. Ali nijedna ekranizacija nije zapoceta. No, ja se tjesim drugim dostignucima. Pavel Lungin, jedan od vodecih ruskih rezisera, tek sto je zavrsio snimanje velikog istorijskog filma o Ivanu Groznom. Ja sam napisao scenario za taj film. Uskoro ce poceti snimanje velikog crtanog filma u formatu 3D, za koji sam takode napisao scenario. Taj crtani film ce biti obrada veoma popularne bajke u Rusiji o carobnom Konjicu Grbonjicu. Istina, ja sam prepricao tu bajku tako, da je stvorena potpuno nova prica. Na kraju, sada, tokom ljeta, ucestvujem u snimanju velikog televizijskog filma od cetiri serije o istoriji Urala. Taj film snima najbolji televizijski novinar Rusije Leonid Parfjonov.

Uralski susret tri religije

Zasto religiozna tema ima tako znacajno mjesto u romanu "Srce tajge"?
- Zato sto ona ima veoma veliki znacaj u zivotima ljudi i naroda. Na Uralu su se istovremeno susrele tri religije: samanizam lokalnog stanovnistva, islam Tatara, koji su se pojavili na Uralu prije Rusa, i pravoslavlje Rusa, koji su se pokazali jacim od Tatara. Ali uslovi zivota na Uralu bili su ekstremni za sve - za pagane, muslimane i za hriscane. Sama situacija je ljudima nametala neophodnost da se pomire sa religijom susjeda, kako se ne bi istrosile snage u ratu za bogove i da se ne bi poginulo u surovim uralskim uslovima. Narod u religiji iskazuje svoju sustinu. Ako nauce da pomire bogove, mozda ce i narodi nauciti da zive u slozi. Ural se istorijski pokazao kao obrazac takve situacije. A ispostavilo se da glavni neprijatelj nije vjera, vec Moskva, koja je ujedinila Ural protiv sebe. Ali takva nezahvalna uloga Moskve ne ogleda se u ideji o imperiji, vec u kulturnoj diskriminaciji, kada centar zemlje apriori smatra da je pametniji i vazniji od njenih periferija. A zapravo, oni su ravnopravni.

Vujica OGNJENOVIC