Stevan Sremac rodjen je u Senti, u Backoj,1855. godine, gdje je proveo rano djetinjstvo. Posto je ostao bez roditelja, ujak Jovan Djordjevic dovodi ga u Beograd na dalje skolovanje. Stevan Sremac se opredjeljuje za studije istorije na Vejikoj skoli u Beogradu i za pripadnost Liberalnoj stranci. Svoj radni vijek proveo je kao profesor u gimnazijama u Nisu, Pirotu i Beogradu. Umro je 1906.goine u Sokobanji.
Poceo je da pise relativno kasno.U trideset i trecoj godini zivota, 1888. godine, poceo je da objavljuje prozne hronike o licnostima i dogadjajima iz srpske proslosti, koje ce se pojaviti kao knjiga 1903. godine pod naslovom "IZ KNIGA STAROSTAVNIH". To je bilo piscevo oduzivanje duga profesiji istoricara, ljubavi prema nacionalnoj prošlosti i snu o velikoj Srbiji. Realisticku prozu pocinje da pise tek posle dolaska u Beograd. Dugogodisnji zivot u Nisu bio je period stvaralacke inkubacije. Prvu realisticku pripovjetku objavio je 1893. godine pod naslovom "BOZICNA PECENICA",a potom slijede IVKOVA SLAVA(1895), VUKADIN(1903), LIMUNACIJA NA SELU(1896), POP CIRA I POP SPIRA(1898), jedan o najboljih humoristickih romana u nasoj knjizevnosti i ZONA ZAMFIROVA(1906) najbolje komponovano Sremcevo djelo.
Rodjen u Backoj , gdje je san o velikoj Srbiji bilo osnovno duhovno obiljezje, brzo je prisao Liberalnoj stranci koja se zanosila romanticnom prosloscu a u praksi bila potpora rezimu Obrenovica. To ce ga okrenuti protiv svega sto je novo i sto je doslo sa strane, iz Evrope. To ce ga okrenuti i protiv Svetozara Markovica i njegovih pristalica, pa ce do kraja zivota ostati okorjeli konzervativac- okrenut proslosti, protivnik svake promjene. Sremac je na strani gazda, birokratije, vlasti i vladara; on je protiv seoske sirotinje i slobooumnih ucitelja. U LUMINACIJI NA SELU i VUKADINU progovorio je Sremac liberal, ogorcen na politicke protivnike i netrpeljiv.
U Sremcevom djelu sukobljavaju se dvije strane njegove licnosti: Sremac gradjanin i politicar i Sremac pisac. Kao gradjanin, Sremac je na strani starog, patrijarhalnog i starovremenskog u ljudima i zivotu, na strani onoga sto polako cili i nestaje. Njegov zivot u palanci je zivot u ambijentu koji voli, koji mu "lezi". Kao politicar je na strani konzervativnih ideja, na strani onih koji imaju i vladaju. Sremac pisac nadvladava Sremca političara i tada nastaju pripovjetke i romani trajne umjetnicke vrijednosti.
Stevan Sremac je rasni realista. Obdaren sposobnostima posmatranja i zapazanja pronicanja u sustinu pojava i dogadjanja- Sremac je uvijek polazio od stvarnih cinjenica i podataka, od onoga sto je vidio, provjerio i zabiljezio.
26.01.04 Dnevnik - Novine i časopisi
Romani iz niškog života
Stevan Sremac: "Niška proza”
Za jedanaest godina provedenih u Nišu (1879-1881. i 1883-1892, dve godine je radio i u Pirotu) gde je bio profesor istorije u novoosnovanoj gimnaziji, Stevan Sremac je dobro upoznao podneblje, jezik i ljude. Sva ta iskustva pretočio je u deo svog opusa, koji možemo nazvati niškom prozom.
- U umetničkom i tipološko-žanrovskom pogledu, niška proza Stevana Sremca je dragocena zato što je paradigmatična za razumevanje piščeve poetike, za pronicanja u karakteristike narativnog postupka, te za razumevanje žanrovskih osobina njegovih proznih tekstova u celosti - istakao je priređivač knjige „Stevan Sremac - niška proza”, prof. dr Goran Maksimović, predstavljajući je u niškoj najznačajnijoj izdavačkoj kući „Prosveti”.
U antologiju Maksimović je uvrstio sledeća Sremčeva dela: „Ivkovu slavu”, „Zonu Zamfirovu”, „Ibiš-agu”, „Ćir Mošu Abehšaama”, „Jeksik adžiju”, „Kalču u pozorištu”. Tu su i „Veličanstvena šetnja madam Pompadur”, „Jusuf-agini politički nazori” i dve nedovršene romaneskne celine: „Secessio plebis” i „Očigledna nastava u ruskoj školi”.
- Sremčevo književno oblikovanje niške stvarnosti iz pretposlednje decenije 19. veka utemeljeno je na veštoj opservaciji autentičnih ljudi i događaja. Zatim, na uključivanju folklornog i etnografskog materijala, dijalekatskoj upotrebi govora, te na prepoznatljivim umetničkim osobinama. Pre svega: na komunikativnoj, dramatizovanoj i prisnoj poziciji sveznajućeg naratora, na autorskim komentarima, dinamičnom vođenju narativnog zapleta i reljefnoj karakterizaciji junaka, kao i humorističkom, povremeno i satiričnom pogledu na prostor, svet i ljude - zapaža priređivač Maksimović. - Otuda u kompozicionom pogledu Sremčevi romani iz niškog života „Ivkova slava” i „Zona Zamfirova” imaju prepoznatljivu strukturu. NJihova naracija o zanimljivim događajima i ljudima utemeljena je na šaljivom, anegdotskom predlošku iz stvarnosti, na dvema ljubavnim pričama, od kojih je ova druga, prema rečima Jovana Deretića, najbolji srpski ljubavni roman svih vremena.
Na konferenciji za štampu antologiju je predstavio i Tihomir Nešić, glavni urednik „Prosvete”. Govorio je o velikom, i značajnom projektu štampanja antologija pisaca čiji je deo ili ceo stvaralački opus vezan za Niš. Antologija „Stevan Sremac - niška proza” prva je knjiga u ovoj ediciji koja osvetljava poetiku jednog autora.
T. Kostić