knjizara.com
Ne mogu da se setim jedne rečenice

Mihajlo Pantić (autor)

Ne mogu da se setim jedne rečenice
rasprodato

Priče sažetosti iz knjige "ne mogu da se setim jedne rečenice" predstavljaju, dakle, jezički uhvaćene svakodnevne slike i situacije a često i metastrukturalne predloške odnosno fragmente esejističkog razumevanja urbanog splina i urbane samosvesti, rok osećajnosti i ispraženjnog sveta opsednutog entitetima kakvi su smrt, ideologija, istorija. Posledica tih entiteta jeste pojava onoga što se u priči "Svi MIlanovi ljudi" naziva novim defetizmom. Ako se novi

defetizam ne može prevladati, o njemu je moguće pripovedati - sažeto i uvek drugačije, sa malim preobražajima koji mimikrijski prate temu pripovedanja, tražeći rečenicu koja postoji baš zato što ne moižemo da je se setimo.Način na koji se to pokazuje u ovoj knjizi zahteva da dopunimo njenog pripovedača: priča nije samo sažet, ubrzan put do smrti. Priča može da bude i trenutak u kome zaboravljamo na smrt i na velike naracije ovog sveta. Do takvih trenutaka Mihajlo Pantić dolazi u svojim najboljim pričama.Sve sto karakterise Panticevu prozu sazeto je u ovoj knjizi vec poznatog panticevskog naslova: urbanost, rok (sub)kultura, poeticka samosvest, "novi defetizam"... I jedino sto se moze o ovoj knjizi reci kao sud, jeste da je ovo prisecanje realno sve bezuspesnije, a estetski uspesnije.Priče sažetosti iz ove knjige predstavljaju našu svakodnevicu prelomljenu u prizmi esejističke samospoznaje. Ipak, kada esejistika dobije toliku notu ličnog i proživljenog, negde između defetizma i nerealnog optimizma, analitika prerasta u umetničku prozu. Zivot i smer u ovoj knjizi i dalje ostaju antipodi, ali ove priče su trenutak kada se zaboravlja na smrt i sve velike naracije ovog sveta.


Ostali naslovi iz oblasti: Pripovetke

Izdavač: Oktoih; 1999; Broširani povez; ćirilica;