01.01.00
Politika
22.05.2002.
NAJLEPŠE PESME STEVANA RAIČKOVIĆA
Apsolutni pesnik
Ako je sreća u tome biti pesnik, ja sam srećan pesnik, izjavio autor povodom izabranih stihova u izdanju "Prosvete"
Jučerašnje prepodne u Galeriji "Geca Kon" izdavačke kuće "Prosveta" u Beogradu bilo je pravi praznik poezije. Odavno tako lepe reči nisu izgovorene o jednom pesniku, i odavno se jedan pesnik nije tako odužio svojim poštovaocima, zaneseno i melanholično čitajući jednu od najlepših pesama koje je napisao.
"Najlepše pesme Stevana Raičkovića", najnovije izdanje u izuzetnoj biblioteci izbora iz dela naših savremenih pisaca, bile su povod za susret sa pesnikom za koga je Ljubica Miletić, urednik u "Prosveti", juče kazala da bi dobro bilo da u ovim teškim vremenima prošeta od Slavije do Kalemegdana, kako bi Srbi videli kako izgleda jedan veliki srpski pesnik...
Nizu hvala koje je izrekla, Ljubica Miletić je dodala i tu da je Raičković jedan od poslednjih, ako ne i poslednji živi bard srpske književnosti, a da je zbirka soneta "Kamena uspavanka" jedna od najboljih u našoj sveukupnoj savremenoj poeziji u proteklih pet decenija.
Slobodan Rakitić, autor nadahnutog i, kako je juče rečeno, "lekovitog" predgovora knjizi "Najlepše pesme Stevana Raičkovića" ukazao je na tematsko-motivska svojstva Raičkovićeve lirike, jednostavne i složene u isti mah, zgusnute i narativne, okrenute ka svetu ali, istovremeno, i ka sopstvenom biću. U traganju za savršenim izrazom, Stevan Raičković se okušao u slobodnom stihu, u distisima i katrenima, u sonetu, u vezanom stihu i u prozi, dodao je Rakitić, ocenjujući i sam pesnikovu "Kamenu uspavanku", tu duboku intimnu ispovest, pesnički roman u sonetnom obliku, kao jedan od najblistavijih vrhova srpske savremene poezije.
Stevan Raičković, završio je svoje slovo Slobodan Rakitić, jeste apsolutni pesnik, baš u onom smislu i u onoj meri u kojoj je to sam jednom kazao za Desanku Maksimović.
Podsećajući se da je pre pedeset godina, upravo u "Prosveti", objavljena njegova prva knjiga stihova "Pesma tišine", Stevan Raičković je kazao: "Ako je sreća u tome biti pesnik, onda sam ja srećan pesnik jer sam toliko dugo pokušavao da izrazim ono što sam nosio u sebi, i ono što je uticalo na mene tokom tog dugog perioda. U ovom izboru ima onih pesama koje i sam najviše volim, ali nema i onih drugih, koje takođe najviše volim. Ali, to nije greška priređivača. To je samo jedan dug period u kojem ja pišem. I da sam pisao po desetak pesama godišnje, opet bi ih se nakupilo dovoljno, pa ne bi ni bilo čudo što bi se još jedna ovakva knjiga mogla napraviti".
A onda je, za kraj, pesnik izgovorio pesmu "Kamena uspavanka".
"Znam je napamet, nisu mi potrebne naočare", rekao je.
U galeriji je vladala tišina. Samo pesnikov glas. I potom aplauz.
Cvijić