21.04.07 Pobjeda
Pjesma u prozi 21. vijeka
Mape za izgubljene ljubavnike, Nadim Aslam
To je "filigranski rad" u koji je autor utkao sve što je želeo da kaže o susretu dva svijeta, dvije kulture, o potrebi da ljudi različitih tradicija prihvate multikulturalnost kao novi obrazac savremenog društva.
U anglosaksonskoj književnostim pročuo se još prije 14 godina Nadim Aslam, Britanac, pakistanskog porijekla, ali do nas tada nije stigao njegov debitantski roman (1993.) "Sezona kišnih ptica", već drugi "Mape za izgubljene ljubavnike" u izdanju kuće " Mono& Manjana".
Aslam (1966) je za prvu knjigu pokupio pregršt nagrada, a bio je u najužem izboru za Vitbredovu i Bukerovu nagradu i tada ga je kritika dočekala kao još jednog pisca iz bivših britanskih kolonija, koji vlada engleskim jezikom bolje nego rođeni Britanci.
Za narednu knjigu bilo mu je potrebno 11 godina da je napiše (2004) i donijela mu je nagradu Udruženja britanskih pisaca, što znači da su mu kolege priznale majstorstvo.
Na konferenciji za novinare u knjižari "Mamut", Tatjana Bižić, koja se potpisala kao urednik, rekla je da se radi o knjizi kakve se sada rijetko pišu, jer je to "filigranski rad" u koji je autor utkao sve što je želeo da kaže o susretu dva svijeta, dvije kulture, o potrebi da ljudi različitih tradicija prihvate multikulturalnost kao novi obrazac savremenog društva.
Ona je jezik koji koristi Aslam nazvala čudesnim, a sa tim se složila i prevodilac Marija Stajić koja je rekla da je roman doživjela kao "ljubavnu pjesmu u prozi 21. vijeka".
Stajićeva smatra da je priča o životu pakistanskih imigranata, koji kao i drugi imigranti u Britaniji žive uglavnom po getima, neobična i nepoznata i Englezima, pogotovo što je ispričana iz ugla insajdera. Za nju je od posebnog značaja vještina autora da oživi sve likove i učini ih uvjerljivim.
Književnica Sanja Domazet je obrazložila svoju preporuku konstatacijom da je za nas veoma bliska priča o emigrantima, jer postoje sličnosti u njihoivm sudbinama bez obzira na to iz koje sredine potiču i gdje su našli novi dom.
Ona je rekla da je zadivljena u kojoj mjeri je autor, koji je napustio zavičaj koa dječak, sačuvao u sebi svijet iz koga je potekao, a nikada mu se nije više vraćao.Priča o raspadu jedne velike porodice veoma se često može sresti u velikoj literaturi prošlih vremena, podsjetila je ona, odajući priznanje Aslamu što je ovoj temi dao dragocjen prilog.
20.04.07 Glas javnosti
Roman "Mape za izgubljene ljubavnike"
Mape za izgubljene ljubavnike, Nadim Aslam
"Da je Markes pisao o pakistanskim emigrantima u Engleskoj, to bi verovatno izgledalo kao čaroban roman Nadima Aslama Mape za izgubljene ljubavnike", zapisao je jedan od kritičara romana "Mape za izgubljene ljubavnike" koji je nedavno objavila izdavačka kuća "Monoi manjana".
Smeštena u malu muslimansku zajednicu u Engleskoj, radnja ove priče prati nestanak dvoje mladih, koji su, kao i hiljade drugih širom zemlje, živeli u nevenčanoj zajednici. Međutim, za njihove porodice to je život u grehu, ponašanje koje se ne oprašta. Osramoćeni do te mere oni su spremni na sve, pa čak i na ubistvo.
Dok posmatramo razvoj događaja kroz oči brata nestalog mladića i njegove religiozne žene, Nadim Aslam nam predstavlja i dubinski portret ljudi čija tradicija ponekada može da im uništi živote. Poetičnim stilom Aslam dočarava dva sveta, dve kulture, dva načina razmišljanja, otvarajući samo srce porodice i pokazujući bol, čežnju i žudnju ali i lepotu predela, svetlosti, ptica i insekata.
Rezultat je roman i surov i pun saosećanja, koji prikazuje ljudsko u svoj složenosti i daje krajnju potvrdu lepote i ljubavi, iako ne previđa očajanje i slomljena srca. Kao leptiri, koje jedan od glavnih likova toliko voli, kroz ovu knjigu neprestano proleću podsećanja da bi trebalo da razumemo i prihvatimo one koji su drugačiji i pridošlice. Ta poruka možda i nije revolucionarna, ali je plemenita.
Nadim Aslam je rođen u Pakistanu 1966, odakle se s roditeljima odselio u Veliku Britaniju kad mu je bilo četrnaest godina. Sada živi u Hadersfildu, na severu Engleske. Rukopis prvog romana Season of the Rainbirds (1993) poslao je izdavaču i na veliko iznenađenje za deset dana dobio potvrdan odgovor. Za taj roman dobio je više književnih nagrada, i bio nominovan za Vitbredovu i Bukerovu nagradu.
"Mape za izgubljene ljubavnike" počeo je da piše 1992. godine, misleći da će ih završiti u roku od dve godine, ali mu je trebalo punih jedanaest. U međuvremenu je živeo od novca koji je dobio za nagrade u različitim delovima Engleske. Roman objavljen 2004. godine je pored brojnih nominacija osvojio nagradu Britanskog udruženja pisaca 2005.
Ljubitelji knjiga kakve pišu Zejdi Smit, Džona Banvila i Kazua Išigura odmah prihvatili i Nadima Aslama kao pisca čija proza je snažna, osvežavajuća, dinamična, i omogućuje čitaocu da u potpunosti oseti atmosferu i zaroni u dubine ljudske psihe.
"Dok sam pisao ovu knjigu, živeo sam u raznim gradovima, ali uvek u onom delu gde su nastanjeni Azijci. Čini mi se da se tamo značajne priče roje u vazduhu, pa se ponekad osećam kao da ne moram da radim ništa drugo nego da im pribavim površinu na kojoj će se kondenzovati, kao rosa na cvetnim laticama.
Pisanje je moj način da razumem svoj život, svoje mesto u svetu i svoju svest. Ako ono što sam napisao ima iole vrednosti i za druge, to je zato što sam običan čovek, jedan među milijardama - ako nešto važi za mene, sve su prilike da će važiti i za druge", rekao je između ostalog Aslam o svojoj knjizi.
M. M
