Svetlana Velmar Janković (1933-2014) rođena je u Beogradu gde se školovala i živela. Kao sekretar i urednik časopisa Književnost bila je i u uredništvu koje je vodio Eli Finci i u uredništvu koje je vodio Zoran Mišić. Dugo je godina uređivala, u Izdavačkom preduzeću Prosveta, edicije savremene jugoslovenske proze i esejistike. Osnovala je biblioteku Baština.
Objavila je romane: Ožiljak (1956, drugo, prerađeno izdanje 1999), Lagum (1990), Bezdno (1995), Nigdina (2000) i Vostanije (2004); eseje: Savremenici (1967), Ukletnici (1993), Izabranici (2005) i Srodnici (2013); sećanja: Prozraci (2003); zbirke pripovedaka: Dorćol (1981), Vračar (1994), Glasovi (1997), Knjiga za Marka (1998) i Očarane naočare: priče o Beogradu (2006); molitve: Svetilnik (1998); dramu Knez Mihailo (1994) i knjigu drama Žezlo (2001); monografiju Kapija Balkana: brzi vodič kroz prošlost Beograda (2011).
Nagrade: „Isidora Sekulić“, Andrićeva nagrada za knjigu priča Dorćol, „Meša Selimović“, „Đorđe Jovanović“, „Bora Stanković“, „Pera Todorović“, Nagrada Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu u 1992. godini, Ninova nagrada za roman godine za Bezdno (1995), Nagrada „Neven“, Nagrada Politikinog zabavnika, Nagrada „6. april“ za životno delo o Beogradu, Nagrada „Mišićev dukat“ i Nagrada „Stefan Mitrov Ljubiša“. Prevođena na engleski, francuski, nemački, španski, italijanski, grčki, bugarski i mađarski jezik.
01.01.00
"Ovaj grad tamni i propada od duha sebičnosti i samodovoljnosti - odbranimo ga", kaže Svetlana Velmar Janković i poručuje: "Samo mu duh plemenitosti može vratiti sjaj"
I čini se kao da nema baš ničega više u Beogradu što bi moglo da bude apsolutno vedro ili bezbrižno. Teret istorije kao da se za kratko vreme svalio na svačija pleća: paradoksalno, jer tu našu istoriju - koju sada osećamo kao bolni pritisak - većina gotovo da nimalo ne poznaje! Stoga i nagrada za životno delo o Beogradu koja je preksinoć uručena spisateljici Svetlani Velmar Janković nosi naziv "6. april" u znak sećanja na dan kada je Beograd bombardovan 1941. godine i kada je do temelja srušena Narodna biblioteka na Kosančićevom vencu.
Da li takva vrsta podsećanja u ovom trenutku može da bude samo dodatni bol, ono što će nas još više uvući u našu tugu i ojađenost? Svetlana Velmar Janković, pisac knjiga "Dorćol", "Vračar", "Lagum", "Bezdno" - dela koja direktno ili posredno objašnjavaju istoriju Beograda, smatra da ne bi trebalo zaboraviti dan kada su spaljene knjige, kada je Beograd uništen. Ne praviti slavlje, ali se setiti.
Srušeno detinjstvo
"Tog dana je srušeno i moje detinjstvo", kaže spisateljica iako tu činjenicu smatra samo česticom nesreće koja se tada sručila na Beograd. Možda je upravo to bilo presudno da Svetlana Velmar Janković postane onaj "vidar i terapeut", kako je rekao Predrag Marković, koji, suočavajući nas sa istorijom i čestim uništavanjem Beograda, podseća na snagu kulture, na snagu manjine, snagu vrednosti što pomaže da grad opstane.
Pa ipak, među stranicama knjiga Svetlane Velmar Janković teško je pronaći teške reči, opore, optužujuće: sama naša istorija je dovoljno ozbiljna opomena! Važno je samo ne zaboraviti. Niti Beograd u svoj svojoj ljubavi mistifikovati.
Međutim, spisateljica sluti da nedovoljno pamtimo, osluškujemo, primećujemo naš grad koji ojađen i obeznađen - ipak traje. Odbijamo da primimo poruke iz prošlosti. Oni koji se trude da pamte Beograd, lakše će podneti i sadašnji trenutak. Jer, formula smisla života je stara i sasvim jednostavna: život dobija smisao u davanju, a ne u uzimanju.
Istorija Beograda, grada koji predstavlja ispunjenje jednog sna, istorija grada uzdignutog mudrošću i ljubavlju vladara Stefana Lazarevića, istorija je patništva. Ali i plemenitog otpora. Ima li dakle ičega osim patnje za one koji u njemu ipak ostaju?
U neherojskom vremenu...
"Tamo negde, u daljini prošlosti, blista Beli Grad Despota Stefana Lazarevića; ovde u sadašnjosti koja nam izmiče, tavori Beograd u ovom neherojskom vremenu", rekla je Svetlana Velmar Janković.
"Ali, kalemegdanska Tvrđava, sklopljena nad svojim tajnama, uznesena nad otrovanim vodama, s odrazom u nebesima, poziva nas na potpunije samosaznavanje i otpor beznađu. Na poniranje ka Suštini i ka Smislu postojanja. Ovaj grad tamni i propada od duha sebičnosti i samodovoljnosti - odbranimo ga. Uz duh opiranja zlu, samo mu duh plemenitosti, tako smišljeno odbacivan i prezren poslednjih decenija, može vratiti sjaj. Na nama je da našem gradu povratimo belinu u trajanju, smisao u opiranju, svetlost u postojanju. I nadu, po kojoj ne sme da popadne prašina..". poručila je Svetlana Velmar Janković.
M. Ognjanović