02.04.03 Dnevnik - Novine i časopisi
Bibliotekarstvo kao delatnost i nauka
Bibliotekarstvo je, kao jedna od najstarijih delatnosti u svetu, prolazilo kroz različite razvojne faze, ali je maksimum svog teoretskog uobličenja dostiglo kod Amerikanca DŽesija Šira, sa kojim nas upoznaje Gordana Stokić u svojoj studiji Ka filozofiji bibliotekarstva: DŽesi Šir u teoriji i praksi bibliotekarstva 20. veka.
S obzirom na stepen ekonomskog i kulturnog razvoja postignutog u prvoj polovini 20. veka u SAD, razvoj bibliotekarstva išao je u pravcu u kojem su se razvijale i ostale nauke - ono je u Americi podsticano uporedo sa jačanjem svesti da je bibliotekarstvo važan elemenat za prosperitat i nacionalni prestiž države, te je tako dostiglo onaj stepen postignuća koji je bibliotekarima omogućio utemeljenje filozofskih okvira njihove profesije i status naučne discipline za nju.
Na prvom mestu Gordana Stokić upoznaje nas sa temeljima američkog bibliotekarstva 20. veka do pojave Šira, kao i sa razvojem bibliotekarstva u Evropi i zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Predočen nam je i profil DŽesija Šira (1903-1982): bio je bibliotekar, predavač, dekan, bibliograf, izdavač, pisac, urednik, istraživač i sl. Autor je brojnih radova i devet značajnih knjiga: Temelji javnih biblioteka: poreklo pokreta javnog bibliotekarstva u Novoj Engleskoj 1629-1855, Bibliografska organizacija, Istoričari, knjige i biblioteke, Biblioteke i organizacija znanja, Sociološke osnove bibliotekarstva, Pravi bibliotekar i drugi eseji, Osnove bibliotekarskog obrazovanja, Uvod u bibliotekarstvo i Razumeti knjige i ljude, razumeti računare, takođe.
Centralni deo knjige posvećen je oblastima bibliotekarstva koje predstavljaju suštinu Širovog stvaralaštva, a koje je autorka podelila u tri dela. Prvi deo odnosi se na najznačajniju oblast njegovog rada, a to je pokušaj utemeljenja bibliotekarstva koje je definisao kao elemenat komunikacionog procesa, budući da je ono delatnost posredovanja u društvu, a biblioteku kao medij komunikacije. Gordana Stokić zaključuje da je Širovo tumačenje zadataka biblioteka imalo nedostataka, ali da je ponuđeni sociološki koncept biblioteke bio najcelishodnije viđenje ovog problema do tada. S obzirom na mogućnost naučnog istraživanja u okviru teorijskog korpusa bibliotekarstva i postojanje vrednosti podložnih valorizaciji, Šir dolazi do zaključka da je bibliotekarstvo eksperimentalna nauka, u kojoj su primena eksperimenta i interdisciplinarnost njene važne karakteristike.
Drugi deo ove celine odnosi se na dva osnovna pravca u razvoju biblioteka tokom 20. veka. Proučavanje javnih biblioteka dovelo je do potvrde stava da su njihova pozicija u društvu i pojava različitih organizacionih oblika među njima uslovljeni stepenom ekonomskog i kulturnog razvoja društva u kojem nastaju. Pored javnih u modernom dobu pojavile su se i specijalne biblioteke, odnosno, bibliotečke zbirke u okviru specijalizovanih ustanova, koje su imale zadatak da prikupljaju informacije iz relativno uskih oblasti znanja, što je uslovilo potrebom za specijalizacijom bibliotekarstva i odgovarajuće profesije. Pored novih tipova biblioteka, pojavile su se i dve nove naučne discipline - dokumentalistika i informatika - za čije se uvođenje Šir posebno zalagao.
Bibliotekarsko obrazovanje, kao treći segment celine koja se bavi delatnošću i teorijom američkog naučnika DŽesija Šira, ukazalo se kao posebno problematična oblast u vremenu velikih promena 20. veka, što je ostalo aktuelno i do danas, bez obzira na stepen unapređenja koje je u njemu Šir ostvario.
Studija se ne završava recepcijom Širovog stvaralaštva u svetu, već sadrži i pregled razvoja bibliotekarske profesije u Srbiji. Proizašla iz doktorske disertacije Gordane Stokić, ova knjiga danas predstavlja pionirsko delo u oblasti srpskog bibliotekarstva koje je, s obzirom na težak istorijski put i brojne probleme sa kojima se suočilo, u prošlom veku znatno napredovalo.
Lidija Mustedanagić