Izrael Jošua Singer je rođen 1893, a njegov brat Isak Baševis 1904. Porodica Singer je u vreme njihovog detinjstva živela u provinciji, u manjim gradovima (Leonćin, Rađimin, Bilgoraj, Stari Đikuv i dr.), gde im je otac bio rabin. U Varšavu se se preselili 1908. i živeli u centru grada, u Krohmalnoj ulici, u broju 10 i 12, koju je u svojim romanima i pričama ovekovečio Isak Baševis.
U paralelnom svetu, kome su pripadala braća Singer, takođe je vladalo interesovanje za svet, ali su se držali i jevrejske tradicije, posebno hasidske, sa kojom su porodično vekovima bili vezani. Prelomni trenutak u životu Izraela Jošue Singera, koga su zvali Šija, predstavlja boravak u Rusiji pred kraj Prvog svetskog rata i u vreme Oktobarske revolucije, a posle rata posao dopisnika njujorških jevrejskih novina «Forwerts» i misao o emigraciji u Novi svet.
Svoj najznačajniji roman Josje Telac Izrael Jošua je objavio 1932. godine u Varšavi. Iako je izašao najpre na jidišu doživeo je ogroman uspeh. Na poljski je preveden i objavljen 1934. Uskoro i u Americi na engleskom. Učlanjen je u poljski PENClub, što je retko činjeno s piscima jevrejskog porekla.
S ocem je od detinjstva bio u sukobu. Kasnije i sa veoma ortodoksnom majkom. Opisao ih je, tačnije sumornu atmosferu njihovog doma, preteranu pobožnost u svom romanu Braća Aškenazi (1934). Objavio je i zbirku priča Biseri (1922). 1928. objavljuje knjigu reportaža Nova Rusija, koja je zbog kritičkog odnosa prema komunizmu u Poljskoj i Americi jako dobro primljena. Uspeh njegovih knjiga dovodi do razilaska s mlađim bratom, koji počinje da ga izbegava i ogovara. Pre svega ističući da je bolji pisac od brata i da mu ovaj zavidi na tome. Taj trenutak u njihovim životima Izrael Jošua opisuje u romanu Braća Aškenazi, koji je u priličnoj meri autobiografski. Jer je, kao što rekoh, u njemu pisao i o veoma složenom odnosu s oba roditelja. Odnosi među braćom se ipak popravljaju. Isak Baševis hvali bratovljev roman Josje Telac, nazivajući ga remekdelom jidiš književnosti.
Posle Braće Aškenazi objavljuje novu porodičnu sagu Porodica Karnovski (1943), koja je takođe s uspehom izvedena i na sceni njujorškog jevrejskog pozorišta.I te dve sage su prevedene na engleski i do danas su popularne. Objavio je i veoma zapaženu knjigu priča Proleće. 1938. se vraća svom boravku u Rusiji i o svom obračunu s komunizmom piše roman Drug Nahman.. Na vrhuncu popularnosti, iznenada 1944. umire od infarkta. Posmrtno je 1946. objavljen njegov Dnevnik. Umro je u pedeset prvoj godini. Ubrzo mlađi brat počinje da piše romane porodične sage, poput Porodice Muškat, veoma nalik na bratovljeve, kome, kao velikom majstoru ovog žanra, posvećuje to delo. S obzirom da je svog starijeg brata nadživeo čitavih četrdeset sedam godina i za svoje veoma originalno stvaralaštvo je dobio Nobelovu nagradu, ovaj je dugo ostao u senci, a povremeno sasvim zaboravljan. Poslednjih godina ova nepravda se ispravlja, posebno u Poljskoj.
10.06.06 Danas
Čitalište
Enciklopedija mitova i mitologije / Josje Telac / Moja tvrđava
Feliks Giran, Žoel Šmit:
Mitovi i mitologija Istorija rečnik
Plato, 2006. preveli Melita Logo-Milutinović, Mirjana Perić i Radoman Kordić
Pred nama je obimno enciklopedijsko delo o mitovima i mitologiji, sačinjeno iz dva dela. Prvi deo predstavlja pregled opšte mitologije, a drugi deo čini rečnik. U pregledu opšte mitologije, autori su usvojili geografski poredak i rasporedili su sadržinu u okviru osamnaest geografski diferenciranih celina (praistorijska mitologija, zatim egipatska, asirsko-vavilonska, fenička, grčka, rimska, keltska, germanska, slovenska, litvanska, ugro-finska, staropersijska, indijska, japanska, mitologija dveju Amerika, Okeanije i Afrike).Ovde su izostali mitovi vezani za otkrivene religije, kao što su judejska, hrišćanska ili islamska, a koji se u drugim sličnim pregledima pojavljuju. Za ove autore biblijske ili kuranske priče imaju status koji je drugačiji od mitskog. Ovo delo ilustrovano je brižljivo odabranim crnobelim reprodukcijama umetničkih dela vezanih za pojedine mitove i propraćeno je odgovarajućim mapama, kao i obimnim indeksom imena i pojava.U pratećem rečniku, iznetom na oko tri stotine strana, Šmit donosi kraće odrednice koje se tiču najznačajnijih mitskih likova i ukazuje na neke aspekte koji nisu bili vidljivi u prvom delu knjige. Rečnik, dakle, dopunjava mitologiju i čini ovo delo kompletnom enciklopedijom koje nam približava samu suštinu mitova i mitskog.
Josje Telac, Izrael Jošua Singer
Agora, 2006. prevela Biserka Rajčić
Roman Josje Telac, najznačajnije je delo Izraela Jošue Singera i sasvim sigurno spada u velike ljubavne priče svetske književnosti, iako nam dolazi iz sasvim male i egzotične književnosti, koja je nastala na jidiš jeziku. Suptilno, minuciozno i precizno, prateći različita lica stvarnosti kroz različite slojeve karaktera i njihovih romanesknih relacija, autor ispisuje romanesknu mapu emocija, pre svega, ljubavi. Radnja ovog romana poljske jevrejske književnosti događa se u XIX veku u Galiciji, u svetu hasidskih dvorova.Tamo se život odigrava prema viševekovnim običajima i uz strogo poštovanje tradicije. Zbog toga ništa ne može da se dogodi što je u suprotnosti sa njima. Nahum i lepotica Malkele su se usudili da naruše utvrđeni poredak i njihovi životi su se zbog nastanka tragične situacije imali sudbinu koja nije bila ni lepa ni laka. Izrael Jošua Singer ovim delom pokazuje da je po daru blizak talentu svog brata , Isaka Baševisa Singera.
Moja tvrđava, Franc Kafka
Rad, 2006. preveo Jovica Aćin
Nedavno je, ljubaznošću nemačkih izdavača i bibliotekara, Jovica Aćin pregledao i pročitao najnovija izdanja Kafkinog dela, priređenog prema originalnim, netaknutim rukopisima, koji se danas, većim delom, čuvaju u Bodlejanskoj biblioteci, u Oksfordu. Aćin je, iz ovih rukopisa, usredsređujući se na neobjavljene stvari, prebrao priče, nezavršene, ideje za priče, nacrte, zapise, lične i vezane za literaturu, koji se neposredno mogu odnositi i na planirani romaneskni poduhvat. Ta građa je kod nas poglavito nepoznata ili jedva poznata, ili možda zanemarena. Ovde je Kafka u originalu, bez intervencija Maksa Broda. O ovom rukopisu, Aćin kaže: "Ovde je reč o rukopisima koji nam svedoče da je pred nama struja pisanja, koja se ne prekida, i prolazi kroz razne modulacije, kao da ne mari da li će ovo biti čitano kao pismo, dnevnički zapis, lična beleška, nacrt ili čak roman. Ukratko, zašto ne čitati ovu knjigu prosto takvu kakva jeste, ne smerajući da je ona zbir takozvanih fragmenata nenapisanog romana? Smatram da je ona takva već, po sebi, više od romana. Moja tvrđava je, dakle, put u lavirint koji se zove Kafka. Kako god nazvali ovo putovanje, ono ništa ne gubi od svoje uzbudjivosti. U dvadesetprvom veku, Kafka je neko ko nam je najbliži. "A put do bližnjih je veoma dug", kaže on u ovom delu.
Sanja Domazet