Terorizam danas
Šta ako teroristi aktiviraju amaterski napravljenu nuklearnu bombu u podnožju Empajer Stejt Bildinga u Njujorku? Nuklearna eksplozivna naprava snage od jednog kilotona – majušna po standardima supersile - stvorila bi plamenu kuglu od 100 metara u prečniku, potpuno bi uništila taj oblakoder i njegovih 20.000 zaposlenih, a na tom mestu bi ostao krater prečnika 40 metara. Intenzivna vrelina pretvorila bi u paru mnoge delove zgrade, i sva ljudska bića zatečena u njoj. Udarni talas bi se počeo širiti iz tačke eksplozije, udarajući u sve ispred sebe, stvarajući pritisak koji bi nadmašio jednu tonu po kvadratnom santimetru. One komponente Empajer Stejt Bildinga koje ne bi isparile, pretvorile bi se u oluju betonskih, staklenih i čeličnih projektila, koja bi, nošena jakim horizontalnim vetrovima, poletela stotinama metara daleko.
Srušile bi se sve zgrade u krugu od 200 metara. Takođe bi, u istom radijusu, došlo do kolapsa podzemnih gradskih infrastruktura: metroa, kablova, cevovoda, kanalizacije. Cevi gasovoda bi popucale, što bi izazvalo mnoge požare. Blistava svetlost, mnogo puta jača nego sunce u pustinji u podne, videla bi se u nekoliko susednih saveznih država. U krugu poluprečnika 400 metara odelo bi se na ljudima zapalilo zbog jake toplote, pa bi time bili unakaženi i oni koji bi, u tom radijusu, ostali živi. Naročito bi loše prošli oni koji nose tamnu odeću (što je inače sklonost Njujorčana), zato što tamne boje (i sintetika) upijaju zračenje. Od radioaktivnog zračenja bi brzo pomrli svi koji bi se zatekli u radijusu od 900 metara od tačke eksplozije.
Zatim bi vazduh krenuo silovito uvis. Ovo uzlazno kretanje bi usisalo prljavštinu i krš, pa i ostatke Empajer Stejt Bildinga, u radioaktivni pečurkasti oblak koji bi dostigao visinu od preko tri kilometra, i koji bi imao boju krvi, zbog stvorenih oksida azota i zbog kiselina u kojima bi azot učestvovao. Hladeći se, ovaj oblak bi dobio belu boju običnih kumulusa. Kao sumorna oznaka šta se desilo, bio bi vidljiv sa velikih daljina.