01.08.16
Korak ka obnovi sociologije (sa)znanja u nas
Etnoantropološki problemi
„Zar najglavnija i najglasovitija nauka u naše doba nije naučiti da shvatamo učene? Zar to nije opšti i krajnji cilj svih proučavanja?” Mišel de Montenj1
Iako sociologija (sa)znanja u zemljama srpskohrvatskog govornog područja nije bila centralna oblast interesovanja društvenih naučnika, ona svakako nije bila ni potpuno marginalizovana. Pored solidnog (ali, avaj, nikad dovoljnog) broja prevedenih knjiga i članaka, domaća produkcija monografija i radova manjeg obima, uzevši u obzir ukupan razvoj sociologije na ovim prostorima, nije zanemarljiva2.
Pored studija Vojina Milića, kao utemeljivača ove discipline u Jugoslaviji, sabranih u njegovoj Sociologiji saznanja (1986)3, u ovom kontekstu svakako moraju da se pomenu i dela Đure Šušnjića: Otpori kritičkom mišljenju: ideje za sociologiju ideja (1971), Ribari ljudskih duša: ideja manipulacije i manipulacija idejama (1976), Cvetovi i tla: ogledi o ulogama ideja u životu (1982), a odmah zatim i knjige: Sociologija znanja i marksizam (1977) Ante Marušića, Egzistencija u mišljenju: prema predmetu sociologije saznanja (1992) Miodraga Milenkovića, Sociologija spoznaje (2001) Ivana Cvitkovića, Uzaludan poziv: sociologija znanja između ideologije i samorefleksije: slučaj Karla Manhajma i Prosvetiteljstva (2005) Milana Brdara, Konstrukcija društvene realnosti u sociologiji (2006) Duša na Marinkovića, Knowledge Production at the Semiperiphery: A Gender Perspective (2009) Marine Blagojević, i konačno: Nacrt za sociologiju ideologije (2013) Dušana Marinkovića i Dušana Ristića.
Upravo ova dvojica sociologa koji su poslednji pomenuti su se prihvatili posla sastavljanja hrestomatije prevoda apsolutno nezaobilaznih4 radova koji prilaze problemu znanja iz sociološkog ugla uz nesumnjiv značaj za zasnivanje i razvoj sociologije (sa)znanja5.
Nakon uvodne studije priređivača – „Sociologija znanja – marginalnost i borba za disciplinarni identitet”, prevedeni tekstovi su poređani, manje-više, hrono loški, tako da prate razvoj discipline – od odeljka o proizvodnji svesti iz Marksove i Engelsove Nemačke ideologije, raspravi o kategorijama iz Dirkemovih Elementarnih oblika, razmatranjima racionalizacije Zapada iz Veberove Protestantske etike, programskih tekstova o problemima sociologije znanja njenih faktičkih osnivača – Manhajma i Šelera, preko radova prvog istoričara sociologije znanja Ernsta Grinvalda („Sociologija znanja i epistemologija”), velikana sociologije Roberta Mertona („Sociologija znanja”6), Artura Čajlda7 („Problem pripisivanja u sociologiji znanja”), popularizatora evropske sociološke misli, posebno Zimla i Manhajma, u Americi – Kurta Volfa („Sociologija znanja i sociološka teorija”), poznatog sociologa religije i saznanja Vernera Starka („Posledice sociologije znanja”), do teksta „Sociologija znanja: nove perspektive”8 Nor berta Elijasa – jednog od najnepravednije zapostavljenih (ali, na sreću, ponovo otkrivenih) socioloških teoretičara XX veka. Njegove studije Engagement und Distanzierung. Arbeiten zur Wissenssoziologie I (1983; engleski prevod: Involvement and Detachment. Contributions to the Sociology of Knowledge, 1987) i Über die Zeit. Arbeiten zur Wissenssoziologie II (1984; eng. Time. An Essay, 1991), kao i 14. tom sabranih dela na engleskom jeziku – Essays I: On the Sociology of Knowledge and the Sciences (2009) predstavljaju još uvek nedovoljno istražene zlatne rudnike za sociologe okrenute problemima znanja. Izbor se nastavlja prevodima odlomaka iz knjiga Florijana Znanjeckog, Žorža Gurviča9 i Majkla Polanjija, tekstom o metodološkim posledicama sociologije znanja Rajta Milsa, te uvodnim poglavljem iz čuvene Društvene konstrukcije stvarnosti Bergera i Lukmana i prevodom Bergerovog teksta „Identitet kao problem sociologije znanja”. Slede, u odnosu na pomenute, noviji prilozi: odlomak iz knjige Knowledge as Culture: The New Sociology of Knowledge Dojl Makarti, članak „Nova sociologija znanja” En Svidler i Horhea Arditija.
Na kraju se nalaze tekstovi tvrde konstruktivističke provenijencije: poglavlje o jakom programu sociologije znanja iz knjige Knowledge and Social Imagery Dejvida Blura, uvod u konstruktivističku i kontekstualnu teoriju znanja iz The Manufacture of Knowledge Karin Knor-Ce tine i, konačno, deo o diskurzivnim tvorevinama iz Arheologije znanja Mišela Fukoa.
Odabir koji su načinili Marinković i Ristić zaista predstavlja reprezentativan presek istraživačkih tradicija, tema i problema sociologije znanja, što je i bila namera priređivača. Kod ovakvih poduhvata uvek može da se nađe članak ili poglavlje koje bi moglo da se doda ili oduzme, već shodno nečijem naučnom stanovištu ili teorijskom ukusu, tako da kriterijum za izbor potpada pod maksimu de gustibus, što predupređuje kritike učinjenog izbora i drži vrata otvorenim za izmenjeno i dopunjeno izdanje ili drugi tom (koji bi sadržao propušteno i novonastalo).
Danas na Odsecima/Odeljenjima/ Departmanima za sociologiju u Srbiji postoje, što obavezni, što izborni, kursevi sociologije (sa)znanja, te je svakako prisutna potreba za jednom ovakvom hrestomatijom, posebno iz razloga što je veći deo tekstova prvi put objavljen na našem jeziku.
Zbornik Društvo i znanje može da bude od velike koristi najpre studentima sociologije, ali i drugih humanističkih disciplina zainteresovanim za epistemološka pitanja, a bez sumnje i istraživačima koji proučavaju različite aspekte znanja – od kojih, čini se, nije najmanje bitan upravo onaj društveni.
Miloš Jovanović