01.07.06 Danas
Na pramcu dobre knjige
Baron Gauč, Miša D. Jovanović
Legendarni, žovijalni i mudri Dušan Matić je vrlo rado citirao Andrea Žida: "Romansijeru, prijatelju moj, rekoh sebi, ded’ da te vidim na delu. Opisi-vati? Ah, vraga! Nije reč o tome, valja otkriti stvarnost ispod izgleda...". (iz "Izabele")
Upravo čitajući, još jednom, red po red, najsvežiji, najbrujniji roman Miše D. Jovanovića "Baron Gautsch", trudim se da u njemu, na njegovoj poetičkoj brodskoj mapi pronađem takozvanu stvarnost kao autonomnu zbilju same stvari, samog sižea, pripovedanja i komponovanja. Jer, naš Jovanović se iza svojih knjiga - čas guste, a čas lelujave proze, nazire kao stvaralac u poletu, u zaletu, čak mudar po opredeljanju za misao do koje dolazi lavirintom, brižnim disputom sa sobom i s drugima.
On voli polifoniju života, i to onu koja ide obalom reka, mora i okeana, s kojima zbore njegove sile i strasti, java i priviđenje. I sam sus-topice govori preko obuzetih i udaljenih (u pripovedačevoj vizuri) junaka, likova, silueta, uveren da istina, da stvarnost, da zbilja nikada nije isključivo kod jednih, kod onih nadomak ruke.
"Baron Gauč" je noveletska storija o jednom istorijskom događaju, o jednom tragičnom putovanju civilnog putničkog broda od Kotora do Trsta koje započinje uoči izbijanja Prvog svetskog rata, tačnije 12. avgusta 1914. godine. Sve je po Bosni, Sarajevu, po Crnoj Gori, Kotoru... još uvek u glomaznoj hijerarhiji crno-žute monarhije zlokobne habzburške carevine kojoj će tragičnim udesom upravo biti najavljena katastrofa. Propast kojoj kumuje vojno-civilna ekipa - posada i putnici narečenog i suđenog dana.
"More je usamljeno kao slepac" - piše u jednoj poemi Horhe Luis Borhes. U Jovanovićevom romanu more je vidovito, ali su neobično sastavljeni ljudi iz više slojeva (klasnih) i nacionalnih (švapskih, talijanskih, srpskih...) zakovitlani putničkim i saputničkim slepilom. Svake večeri jedna nova luka, svakog dana neka nedodirljiva obala, obris nekog ostrva.
A na carstvujuščoj prenakrcanoj lađi odvija se veseli, dokoličarski, ladanjski i tajni, verolomnički život. Bičevan morem jadranskim, obeleo kartografisanim žigom crno-žute monarhije, a u snovima slovenskih joj podanika, punim himničnog usklika: Hajd’ na more, na Adriju, - "Baron Gauč" ispisuje rukom veštog i nadahnutog Miše D. Jovanovića svoje potonje dane i noći. Ovaj brod, ovo ljudsko ostrvce, među zagonetnim svačijim i ničijim ostrvima jadranskim, ni luk jeo, ni luk mirisao, pošao je s početka jedne istorije, a brodolomno, tragično završio čitavu povesnu epohu Velike države - "Tamnice naroda", kako su je nazivali libertinci slovenskih naroda u Austro-ugarskoj monarhiji.
Ali život, beskrajno vidljiv i vazda nepredvidljiv, bruji i na palubi, i u potpalublju, po kabinama, trpezariji, kuhinji, službenim prolazima... Stare i nove ljubavi, preljube, romanse, šifre i zagonetke, obični vulgarni dijalozi i poetične dosetke, siva realnost dana, ružičasta romantika noći (Laza Kostić bi rekao: "Što dan šije, noć opara"), ispunjavaju ovu (i inače svaku) samo naoko dosadnu-monotonu plovidbu. A sve što je ljudsko (a tek što je žensko!) u Jovanovićevom romanu, ključa kao u Papenovom loncu! A ipak sve je obavijeno metafizičkom, ljubičastom aurom. Borhes, uvek na obali smisla i besmisla, rekao bi: "Sunce nam prekriva nebo, pesak nas vreba po obalama, a more odiše mržnjom!".
Tako živopisna priča, životno - ushićenog slučajnog mnoštva, a ne slučajno tragičnog putešestvija, teče mozaički šarno i čarovito, s koloritnim ljudima, s telesnim darovima gaučevskih sirena, dama i plebejki, kao u krležijanskoj prozi.
Sve življe, sve životnije, meni se čini da Jovanovićev roman ima više ličnosti, reljefa, lica i obrazina nego čitavi nizovi našeg savremenog romana. I što najviše pleni u ovoj knjizi, to je njegovo faunsko osećanje života u susret stravičnoj pomorskoj kalvariji koja se čitaocu čini kao povesno, kao pesnička građa dostojna Anabeze Sen Džon Persa.
Ali, ako se ja ovog prolećno-zvučnog jutra, ovde na Vračaru varam i preterujem, sve to valja proveriti prijatelju moj. I ti možeš, čitajući ovu knjigu, "otkriti stvarnost iza izgleda".
Milosav Buca Mirković