01.01.00
Vikend Danas
12.05.2001.
Bela Hamvaš: "Antologija humana" (pet hiljada godina mudrosti)
Bukvar za školu mudrosti
Pise: Žarko Trebješanin
U nasoj kulturi dobro poznati i veoma popularni madjarski pisac, esejista i mislilac Bela Hamvas nacinio je veoma smeo i ambiciozni poduhvat - izdvojio je iz celokupne duhovne istorije covecanstva ona, po njegovom misljenju, najznacajnija pisana dela (zapravo, njihove odlomke) i od njih sastavio zbornik najumnijih mislilaca ljudske istorije, od Hermesa Trismegistosa, Lao-Cea, Konfucija, Bude, preko Heraklita, Platona, Origena, Svetog Avgustina, Erazma, Paskala, Getea, pa sve do Jaspersa, Hajdegera i Siorana. Hamvasevu knjigu sa gotovo svim navedenim tekstovima preveo je Sava Babic, koji je i autor sazetog i veoma korisnog pogovora pod naslovom "Zapadno-istocni brevijar".
Hamvaseva Antologija humana predstavlja svojevrstan pandan oficijelnoj, skolskoj istoriji covecanstva, koja je istorija ratovanja, bezumlja i bestijalnosti. Njen autor nas podseca da postoji i jedna druga i sasvim drugacija istorija, a koja je po njemu autenticna ljudska istorija. U svom Uvodu Hamvas veli: "S ovih stranica nas posmatra pet hiljada godina. Sto se za ovih pet hiljada godina zbilo na povrsini, to je sacuvala istorija sveta; prokleta istorija ratova, gladi, revolucija, propasti naroda, prolivanja krvi. Nije to jedina istorija. Ispod i iza nje nalazi se blagoslovena istorija umetnosti, religija, filozofija i poezije. Ova druga, ona je prava. (...) Nase pravo bivstvo se nalazi u onome sto smo stvarali a ne u onome sto smo razorili. U onome sto ostaje, ne u onome sto je prolazno.
Ali nema ni jedne blagoslovenije, ni jedne vece, ni jedne vernije i istinskije, zvonkije, dublje istorije od pisane reci. Rec je pravi tekst bivstva; istinski sadrzaj i smisao i odgonetka celokupne istorije" (str. 7).
Knjiga je podeljena prema hronoloskom principu na sedam nejednakih delova (Drevno doba i Istok; Grcka i Rim; Srednji vek; Renesansa i prosvetiteljstvo; Moralisti; Romantika i klasicizam i Dvadeseti vek), a u svakom od njih predstavljeno je, u proseku, nekih tridesetak najznacajnijih mislilaca i pisaca (sa po jednim ili dva pisana fragmenta).
Cilj ovog originalnog i gigantskog poduhvata Bele Hamvasa na aksioloskom planu je prevrednovanje sveukupne pisane bastine covecanstva i reafirmisanje onih zaboravljenih a dragocenih znanja. A na gnoseoloskom planu to je razotkrivanje onog temeljnog problema celokupnog ljudskog traganja za istinom, od treceg milenijuma pre nove ere, pa do drugog milenijuma posle.
Velike teme smisla ljudskog postojanja iste su u svim epohama i na svim meridijanima. Zapravo, kod najrazlicitijih mislilaca, proroka, pesnika, romanopisaca nazire se jedna jedina sustastvena tema a to je kako postati covek. Po Hamvasu covek je bice koje stremi buducnosti, bice na putu ka nedosegnutom ljudskom bivstvu. Nasa je najmocnija i nikada ostvarena zelja da budemo istinski ljudi. Sve sto je za pet milenijuma napisano ima samo jednu svrhu, jednu temu i vrhunsku strast, a to je: "biti covek, biti pravi i istinski covek, i ziveti na ljudski nacin", pise Hamvas.
S obzirom da ova knjiga predstavlja destilat celokupne duhovne istorije covecanstva, te da njenih pedesetak stranica sadrzi ono sto je najbolje i najznacajnije napisano za nekoliko stotina godina, razumljivo je da se tako "gust" tekst cita sporo. Kako kaze Hamvas, kod nje nije preporucljivo citati odjednom vise od tri stranice, ali zato valja obavezno procitati makar jednu recenicu dnevno. Odabrani tekstovi u ovoj knjizi su, veli njen autor, "objekti meditacije". Ovaj predmet meditacije moze biti zapazanje nekog pisca, misao filozofa, metafora pesnika ili vidjenje proroka.
Konkretno, mozemo za predmet meditacije uzeti misao jednog srednjovekovnog pisca koja glasi: "U kojoj se meri priblizavas Bogu, u istoj meri ti se priblizava Satana" ili, pak, ovo zapazanje jednog drevnog kineskog mislioca: "Covek se brani od udaraca sudbine, ali je bespomocan pred nesrecama koje je izazvao sopstvenim strastima". Kada se citalac udubi u ovu ili neku drugu misao, kada se usredsredi na njeno znacenje, tada se sve druge misli, ideje i predstave oko nje organizuju kao oko magicne tacke. U tekstu Meditacija, koji je stampan kao dodatak na kraju ove antologije, Hamvas razjasnjava sta podrazumeva pod "objektom meditacije" i daje prakticna uputstva za njegovo koriscenje. Za Hamvasa ovaj imaginarni objekt se koristi na slican nacin kao mandala u Jungovom ucenju, odnosno kao sredstvo za razotkrivanje vlastitog unutrasnjeg sredista.
Kakva je psiholoska, eticka i religijska funkcija objekta meditacije? "Meditativni objekt sluzi da bi covek skoncentrisao snage svoje duse i na taj nacin ucinio delotvornim svoje beskrajne sile. (...) Sto u vise objekata zivi snaga duse, covek je sve oslobodjeniji, svetliji, ozbiljniji, zadovoljniji. Apstraktni ljudi imaju veoma malo sredista, to su suvi, bezivotni ljudi koji zive u unutrasnjem siromastvu. (...) Fanatici jedva da imaju srediste-dva. Ludaci samo jedno - to je fiks-ideja. (...) Normalnom coveku je malo dvadeset-trideset sredista. A covek veoma lako zivi s vise stotina unutarnjih sredista, odnosno s jezgrom kristalizacije. To je jedan od uslova unutarnje celovitosti", pise Hamvas u tekstu Meditacija (str. 311).
Hamvasevo delo Antologija humana veoma je izazovno i podsticajno za razmisljanje i za licni duhovni razvoj. Ova neobicna knjiga se moze koristiti kao lekovito sredstvo za odrzavanje mentalne higijene i dusevne ravnoteze, ali isto tako, i kao dragocen "udzbenik za prvi razred osnovne u skoli mudrosti", kako to rece njen autor.