Grčke tragedije

Glas javnosti
09.03.2002.
Kuća "Dereta" pokrenula novu ediciju "Prevodi Miloša M. Đurića"
Grčke tragedije
Sedam Eshilovih, dve Sofoklove i tri Euripidove drame
"Grčke tragedije" koje sadrže 12 drama Eshila, Sofokla i Euripida u prevodu Miloša N. Đurića, izašle su u izdanju Grafičkog ateljea "Dereta". Kao pisani izvor za ovu knjigu korišćeno je izdanje Srpske književne zadruge objavljeno 1994. godine, koje je odavno rasprodato i do kojeg, poklonici grčke književnosti teško dolaze.

Nepotrebno je govoriti o značaju ovog izdanja, ne samo što se danas retki prevodioci bave prevođenjem antičke književnosti, već i zbog toga što je značaj koju ova književnost ima za razvoj čitave evropske civilizacije, a napose, umetnosti, krucijalan.

U "Deretinom" izdanju "Grčkih tragedija" zastupljeno je sedam Eshilovih ( "Pribeglice", "Persijanci", "Sedmorica protiv Tebe", "Okovani Prometej" i trilogija "Orestija", koja je zapravo bila tetralogija, ali četvrti deo, koji je, po ondašnjim pravilima takmičenja na kojima su drame izvođene predstavljala komedija, nije sačuvan), dve Sofoklove ("Car Edip" i "Antigona") i tri Euripidove drame ("Medeja", "Hipolit" i "Ifigenija na Tauridi").

Čitajući ih hronološki, može se uočiti i način na koji se grčka drama razvijala, od eshilovskog "idealizma" u prikazivanju uzvišenih osećanja i postupaka ljudskih, preko Sofoklovog prikazivanja ljudi, kako je sam govorio, "onakvih kakvi bi trebalo da budu", do Euripidovog "realizma" ili prikazivanja ljudi "onakvih kakvi jesu" kroz fokusiranje na borbu između strasti i uzvišenih osećanja.

"Grčkim tragedijama", "Dereta" je pokrenula novu ediciju "Prevodi Miloša M. Đurića".

LJ. P.

Danas
12.03.2002.
Grčke tragedije u Dereti

Grafički atelje "Dereta" nedavno je objavio luksuzno izdanje 12 tragedija grčkih klasika, Eshila, Sofokla i Euripida, a u prevodu Milosa M. Đurića. Za ovo izdanje korišćeno je ono koje je objavila Srpska književna zadruga 1994. a koje je rasprodato. Ovom knjigom, izdavačka kuća "Dereta" pokrenula je novu ediciju "Prevodi Milosa M. Đurića", koji je bio izuzetan poznavalac antičke književnosti i njen sjajan prevodilac.
O značaju ponovnog izdavanja grčkih tragedija, Dragan Lakićević, urednik edicije, napomenuo je da na ovom korpusu tragedija počiva evropska književnost i da one nikada ne prestaju da budu u žiži čitalačkog interesovanja. "Tragedije se, za razliku od antičke epske poezije koja u centar zbivanja stavlja bogove i mitove, bave ljudima i ljudskim sudbinama, a sam Aristotel najviše je cenio ovu vrstu književnosti", ističe Lakićević i dodaje da su tragedije grčkih klasika temelj svetske kulture, bitan deo kulturne baštine i temelj svetske teorije književnosti. Knjiga sadrži Eshilove "Pribeglice", "Persijance", "Sedmoricu protiv Tebe", "Okovanog Prometeja" i tri dela "Orestije". Od Sofoklovih drama u knjizi se nalaze "Car Edip" i "Antigona", a od Euripidovih "Medeja", "Hipolit" i "Ifigenija na Tauridi".
Izdanje ovog dela hvale je vredan potez kuće "Dereta", koja ovom svojom edicijom ima za cilj da prave kulturne vrednosti vrati sredini u kojoj su zaboravljene.
S. D.

525/524-456 pre.n.e., rodom iz Eleusine, sin otmenog zemljoposednika; grčki pesnik tragedija. U persijskim ratovima je učestvovao kao pešak, a na njegovom nadgorbnom natpisu pominje se samo kao učesnik u maratonskoj bitci (490.), a ne i kao pesnik. Ubrzo posle 500 godine počeo je da se takmiči sa tragičarima. Na poziv kralja Hijerona iz Sirakuze posetio je više puta siciliju, gde su neke od njegovih drama prvi put izvođene. Na Siciliji je i umro. Napisoa je 90 drama (tragedija i satirskih igara) u celini je sačuvano samo 7 tragedija; Persijanci (bitka kod Salamine i njene posledice po Persijance), Prometej, Sedmorica protiv Tebe, Hiketide, i kao poslednja, jedina grčka sačuvana trilogija, Orestija, koju čine tri drame; Agamenon, Heofore, Eumenide.