3186 din. | The Serbian Epic Ballads: an anthologyPrevodilac: Geoffrey N. W. Locke Dvojezična antologija srpskih epskih narodnih pesama donosi 21 pesmu prevedu na engleski jezik. Pesme je prevodilac, istaknuti engleski slavista Džefri Lok, podelio u sedam ciklusa. Knjiga pocinje pesmom “Ženidba cara Dušana”, a završava se pesmom “Pocetak bune protiv dahija.” Tri pesme su o Kosovskom boju (“Car Lazar i Carica Milica”, “Kosovka devojka”, “Stefan Music”), osam pesama o Kraljevicu Marku (“Marko Kraljevic i Musa Kesedžija”, “Oranje Marka Kraljevica”…), pet o hajducima (“Stari Vujadin”…). Neobican je i zadivljujuci prevod “Banovic Strahinje”. U knjizi se nalazi 50 reprodukcija u boji slika Đure Jakšica, Paje Jovanovica, Uroša Predica, Anastasa Jovanovica, Vladislava Titelbaha, Adama Stefanovica, Vesne Kneževic… Nada Miloševic ?ordevic: "The author, Geoffrey N. W. Locke, has produced outstanding translations of twenty-five traditional Serbian national poems, mostly from the collections of Vuk Karadžic, arranged by historical subject-matter in accordance with Karadžic’s principles, from those of ancient times to those of the nineteenth-century Serbian Uprisings. Mr Locke has succeeded admirably in his aim of presenting a selection of ballads covering a wide historical range, in displaying the ideological, motivational, and stylistically-expressive richness of Serbian epic poetry, and in making clear how the process of composition, memorisation, development and repetition were both a catharsis and a special source of strenght and resolve to the Serbian people." Geoffrey Locke: "The epic poetry of Serbia constitutes the richest oral epic material in any single European language. Its value and appeal derive from the fact that, so far from being mere artificial recitation of obscure and half-forgotten tales of bygone ages (as is so much of the ‘folklore’ of most other European cultures, including the English) it is, on the contrary, the product of a continuous living tradition extending over the last several centuries." Ostali naslovi koji sadrže ključne reči: Srpska narodna poezija Ostali naslovi iz oblasti: Narodna književnost        |
detalji
prikazDetalji
Izdavač: TANESI
Godina izdanja: 2011
ISBN: 978-86-81567-45-6
Redni broj izdanja: 1
Format: 20 x 26 cm
Broj strana: 401
Prikazi
01.02.12 Dnevnik - Novine i časopisi
Antologija srpske epike na engleskom
The Serbian Epic Ballads: an anthology
Beogradska izdavačka kuća "Tanesi" objavila je luksuzno opremljenu "Antologiju srpskih epskih pesama" u dvojezičnom srpsko-engleskom izdanju koju je priredio i preveo na engleski jezik istaknuti britanski slavista Džefri Lok.
Izdavač se postarao da knjigu upotpuni sa 50 reprodukcija u boji slika Đure Jakšića, Paje Jovanovića, Uroša Predića, Anastasa Jovanovića, Vladislava Titelbaha, Adama Stefanovića, Vesne Knežević, ali i srednjevekovnih fresaka koje, kao u slučaju cara Dušana, mogu neposredno da se povežu sa likovima iz narodnih pesama. Priređivač, koji se 40 godina bavio prevođenjem srpskih junačkih pesma, u početku, "iz ličnog zadovoljstva", odabrao je 25 pesama koje je, kako piše u predgovoru, podelio u sedam ciklusa: doba srednjevekovnog carstva, boj na Kosovu, o Marku Kraljeviću, o hajducima, o velikašima, o Crnogorcima i o Prvom srpskom ustanku
U prvi ciklus uvrstio je: "Ženidbu cara Dušan", "Sveti Petar i majka mu " "Zidanje Ravanice", i "Banović Strahinja". Iz kosovskog ciklusa je preveo "Car Lazar i carica Milica", "Stefan Musić", i "Kosovka devojka " dok je između brojnih pesama o Kraljeviću Marku izdvojio osam: " Prvo junaštvo", "Oranje Kraljevića Marka", "Lov Markov s Turcima", "Marko Kraljević i Musa Kesedžija", "Marko Kraljević i orao", "Turci u Marka na slavi" i "Smrt Kraljevića Marka". U ciklusu o hajducima su " Mijat Tomić odmeće se u hajduke", "Starina Novak i Deli Radivoje", "Stari Vujadin", "Mali Radojica", dok je ciklus koji je priređivač označio da su to pesme o velikašima obuhvatio "Smrt vojvode Prijezde", "Bolani Dojčin", " Ban Zrinjanin i Begzada đevojka". U ciklusu koji je označen da je o Crnogorcima je samo jedna pesma "Tri sužnja", a od pesama koje se odnose na Prvi srpski ustanak izabrao je samo "Početak bune protiv dahija".
Akademik prof. dr Nada Milošević Đorđević koja je bila šef Katedre za srpsku narodnu književnost u Beogradu, napisala je kratak predgovor u kome je podvukla da se Lok u obimnom uvodnom tekstu, jasno ogradio da nema naučnih pretenzija, već ga je napisao za prosečnog obrazovanog čitaoca koga zanima kada su pesme nastale, o čemu pevaju i ko su bile istorijske ličnosti koje se pominju. Objašnjenja koja prate svaku pesmu su, prema mišljenju prof. Milošević-Đorđević, neophodna da bi savremeni čitalac mogao da razume jednu davno prošlu kulturu, dok je kratak pregled političke i kulturne istorije Srba potreban da bi se pesme stavile u odgovarajući kontekst. Za nju je bitno da je prevodiocu pošlo za rukom da, kroz prevode epskih pesama koje pokrivaju period od skoro pet vekova, pokaže bogatstvo srpske usmene književne tradicije, kako se ona prenosila s generacije na generaciju, i bila poseban izvor snage i rešenosti da se opstane. Upoređujući Lokove prevode na engleski srpske narodne epske poezije, sa najboljim koje su uradili DŽon Bouring (1827) i Oven Meredith (1861), Nada Milošević Đorđević je ocenila da ih je nadmašio, pošto je izbegao zamke doslovnog prevođenja. Lokovi prevodi, kaže ona, poseduju "sjaj starog srebra pa čak i njegovu patinu".
Nesporno je da se Lok upustio u mukotrpan posao prevođenja srpskih epskih pesama jer im se iskreno divio, što potvrđuje njegova ocena da su one jedinstvene u svetskom korpusu epike.
"Bazirane na istoriji i legendama, priče u usmenoj epici srpskog naroda govore o velikim tragedijama na jednostavan, ali dostojanstven način, opisuju nekadašnji sjaj, junačka dela, dramatične avanture (često začinjenje humorom)" objašnjava Lok i upoređuje balkanske junake sa kraljem Arturom, Lanselotom ili Robinom Hudom.
Ovu Antologiju je prvobitno objavila, u mnogo skromnijoj opremi, u Londonu Asocijacija srpskih pisaca u inostranstvu i dobila je veoma pozitivne ocene u stručnim krugovima.Tako je "Žurnal Južnih Slovena" preneo " da su ovo, bez sumnje, najčitiljivije epske narodne pesme koje su do sada objavljene, a Lokov prevod je verovatno najbolji" dok je Silija Hoksvort napisala u "Slavističkoj i istočnoevropskog reviji" da se stiče utisak da se čita univerzalno umetničko delo, slobodno prevedeno na engleski atraktivnim, tečnim stilom koji, bez žrtvovanja tačnost, u potpunosti otkriva veličinu, svežinu, humor originala".
Izdavač se postarao da knjigu upotpuni sa 50 reprodukcija u boji slika Đure Jakšića, Paje Jovanovića, Uroša Predića, Anastasa Jovanovića, Vladislava Titelbaha, Adama Stefanovića, Vesne Knežević, ali i srednjevekovnih fresaka koje, kao u slučaju cara Dušana, mogu neposredno da se povežu sa likovima iz narodnih pesama. Priređivač, koji se 40 godina bavio prevođenjem srpskih junačkih pesma, u početku, "iz ličnog zadovoljstva", odabrao je 25 pesama koje je, kako piše u predgovoru, podelio u sedam ciklusa: doba srednjevekovnog carstva, boj na Kosovu, o Marku Kraljeviću, o hajducima, o velikašima, o Crnogorcima i o Prvom srpskom ustanku
U prvi ciklus uvrstio je: "Ženidbu cara Dušan", "Sveti Petar i majka mu " "Zidanje Ravanice", i "Banović Strahinja". Iz kosovskog ciklusa je preveo "Car Lazar i carica Milica", "Stefan Musić", i "Kosovka devojka " dok je između brojnih pesama o Kraljeviću Marku izdvojio osam: " Prvo junaštvo", "Oranje Kraljevića Marka", "Lov Markov s Turcima", "Marko Kraljević i Musa Kesedžija", "Marko Kraljević i orao", "Turci u Marka na slavi" i "Smrt Kraljevića Marka". U ciklusu o hajducima su " Mijat Tomić odmeće se u hajduke", "Starina Novak i Deli Radivoje", "Stari Vujadin", "Mali Radojica", dok je ciklus koji je priređivač označio da su to pesme o velikašima obuhvatio "Smrt vojvode Prijezde", "Bolani Dojčin", " Ban Zrinjanin i Begzada đevojka". U ciklusu koji je označen da je o Crnogorcima je samo jedna pesma "Tri sužnja", a od pesama koje se odnose na Prvi srpski ustanak izabrao je samo "Početak bune protiv dahija".
Akademik prof. dr Nada Milošević Đorđević koja je bila šef Katedre za srpsku narodnu književnost u Beogradu, napisala je kratak predgovor u kome je podvukla da se Lok u obimnom uvodnom tekstu, jasno ogradio da nema naučnih pretenzija, već ga je napisao za prosečnog obrazovanog čitaoca koga zanima kada su pesme nastale, o čemu pevaju i ko su bile istorijske ličnosti koje se pominju. Objašnjenja koja prate svaku pesmu su, prema mišljenju prof. Milošević-Đorđević, neophodna da bi savremeni čitalac mogao da razume jednu davno prošlu kulturu, dok je kratak pregled političke i kulturne istorije Srba potreban da bi se pesme stavile u odgovarajući kontekst. Za nju je bitno da je prevodiocu pošlo za rukom da, kroz prevode epskih pesama koje pokrivaju period od skoro pet vekova, pokaže bogatstvo srpske usmene književne tradicije, kako se ona prenosila s generacije na generaciju, i bila poseban izvor snage i rešenosti da se opstane. Upoređujući Lokove prevode na engleski srpske narodne epske poezije, sa najboljim koje su uradili DŽon Bouring (1827) i Oven Meredith (1861), Nada Milošević Đorđević je ocenila da ih je nadmašio, pošto je izbegao zamke doslovnog prevođenja. Lokovi prevodi, kaže ona, poseduju "sjaj starog srebra pa čak i njegovu patinu".
Nesporno je da se Lok upustio u mukotrpan posao prevođenja srpskih epskih pesama jer im se iskreno divio, što potvrđuje njegova ocena da su one jedinstvene u svetskom korpusu epike.
"Bazirane na istoriji i legendama, priče u usmenoj epici srpskog naroda govore o velikim tragedijama na jednostavan, ali dostojanstven način, opisuju nekadašnji sjaj, junačka dela, dramatične avanture (često začinjenje humorom)" objašnjava Lok i upoređuje balkanske junake sa kraljem Arturom, Lanselotom ili Robinom Hudom.
Ovu Antologiju je prvobitno objavila, u mnogo skromnijoj opremi, u Londonu Asocijacija srpskih pisaca u inostranstvu i dobila je veoma pozitivne ocene u stručnim krugovima.Tako je "Žurnal Južnih Slovena" preneo " da su ovo, bez sumnje, najčitiljivije epske narodne pesme koje su do sada objavljene, a Lokov prevod je verovatno najbolji" dok je Silija Hoksvort napisala u "Slavističkoj i istočnoevropskog reviji" da se stiče utisak da se čita univerzalno umetničko delo, slobodno prevedeno na engleski atraktivnim, tečnim stilom koji, bez žrtvovanja tačnost, u potpunosti otkriva veličinu, svežinu, humor originala".
Slične knjige
