799 din. | Velika boginjao ženskim figurama tokom 25.000 godinaAutor: Toni Liversejdž Prevodilac: Milena Rudež Naslov originala: Den store gudinde / Toni Liversage Uzbudljiva knjiga o predstavljanju žene i ženskog tela u kulturi, tradiciji, religiji i svakodnevici. Polazeći od preistorijskih ženskih figura – od kojih su najstarije stare skoro 25.000 godina – danska književnica Toni Liversejdž na intrigantan i zanimljiv način prati dugi vremenski period koji je iznedrio društva, kulture i religije u kojima središnje mesto zauzimaju ženska božanstva. S razvojem patrijarhata ove religije postepeno nestaju i muško (hrišćansko) božanstvo preuzima dominantnu ulogu, što donosi promenu u ulozi i samospoznaji žene i muškarca. U bogato ilustrovanoj knjizi Velika boginja Toni Liversejdž izlaže nove teze i saznanja o ženskim figurama – boginjama – koje su nađene uglavnom u području „Stare Evrope“ (Balkan, Istočna Evropa, Južna Italija i Mala Azija). Ostali naslovi koji sadrže ključne reči: Praistorija , Mitologija Ostali naslovi iz oblasti: Istorija ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |

detalji
intervjuDetalji
Izdavač: ARHIPELAG
Godina izdanja: 2010
ISBN: 978-86-86933-76-8
Redni broj izdanja: 1
Format: 21 cm
Broj strana: 162
Povez: Tvrd povez
Intervju
15.09.10 Danas
Od glinenih boginja do žena s bilborda
Toni Riversejdž
Danska književnica i prevodilac dela srpske književnosti na svoj maternji jezik, autorka Ogleda ženskih likova u Andrićevim delima, sedamnaest knjiga i biografija žena - Toni Riversejdž, objavila je još jednu knjigu „Velika boginja“ koju je upravo izdao Arhipelag.
Analizirajući predstave ženskog tela kroz umetnost epoha od pre 25.000 godina do danas, Toni Riversejdž, prati uzroke nastanka društava, kultura i religija i pravi prikaz socijalnih odnosa u svakom od njih. Velika boginja, esej iz edicije Znakovi, u rasponu od arheologije do etnografije i istorije umetnosti do osnovnih antropoloških postulata, modernim dokumentarnim, ali ilustrovanim pristupom govori o doživljaju i ulozi žene kroz vreme: - Ne verujem da je postojao decidni matrijarhat, ali istražujući ženske figurine širom sveta, saznajemo da su žene hiljadama godina zauzimale centralno mesto u slici sveta - govori Riversejdž za naš list. - Brojne figure plodnosti govore o njenoj važnosti, kako za brigu o fertilnosti zemlje tako i žene, zahvaljujući kojoj zajednica opstaje. Ipak, s uvođenjem pluga, muškarci se bave obradom zemlje. Menjaju se vlasnički odnosi jer ona udajom ide u muškarčevu postojbinu, zemlja je oskudna i nasledna, pa on brine o vernosti i kontroliše njenu seksualnost.
Žena se od pojave privatnog vlasništva smatra neprijateljem i bilo je potrebno da takvo uverenje bude urezano u svest mušku, ali i žensku. Ženske studije, aktuelne sedamdesetih, učinile su ovu pojavu vidljivijom, kaže autorka. Ipak, otišle su u drugi ekstrem, negirajući sopstvenu ženstvenost, ne bi li se prikazale doraslim muškarcima. Slični pokreti u Danskoj učinili su neke od ideja životnim: izdejstvovali su prostor, ostrvo, na koje muškarcima neće biti dozvoljen pristup. Osamljeno mesto trebalo je da omogući „ženama da zajedno budu žene“, da se oslobode nametnutog osećaja krivice.
- Od divljenja ženskom božanstvu i njenoj moći da nahrani zajednicu, danas imamo ženu sa bilborda koja je sada sredstvo da se proda nešto drugo, proizvod ili ideja. To je na granici sa pornografijom koja je destruktivna i sasvim suprotna prvobitnim pobudama slikanja i vajanja ženskog tela. Stvari danas nisu sjajne, ali mislim da se u glavama mlađih muškaraca dosta promenilo: žene rade u firmama, ima ih u parlamentima, imaju pravo da odlučuju o svom telu i rađanju, dok muževi kuvaju ručak i čuvaju decu - kaže Riversejdž.
Silne žene vinčanske
Obilazeći svetske muzeje i arheološka nalazišta, Toni Riversejdž posvetila je naročitu pažnju Balkanu i to Bugarskoj, Rumuniji i Srbiji. Za vinčanske statuete kaže da odišu samopouzdanjem zbog stava i snažnog ženskog tela, te da je sigurna da je u vreme njihovog nastanka, žena bila na prestolu zajednice, poštovana i cenjena.
A. M.
Analizirajući predstave ženskog tela kroz umetnost epoha od pre 25.000 godina do danas, Toni Riversejdž, prati uzroke nastanka društava, kultura i religija i pravi prikaz socijalnih odnosa u svakom od njih. Velika boginja, esej iz edicije Znakovi, u rasponu od arheologije do etnografije i istorije umetnosti do osnovnih antropoloških postulata, modernim dokumentarnim, ali ilustrovanim pristupom govori o doživljaju i ulozi žene kroz vreme: - Ne verujem da je postojao decidni matrijarhat, ali istražujući ženske figurine širom sveta, saznajemo da su žene hiljadama godina zauzimale centralno mesto u slici sveta - govori Riversejdž za naš list. - Brojne figure plodnosti govore o njenoj važnosti, kako za brigu o fertilnosti zemlje tako i žene, zahvaljujući kojoj zajednica opstaje. Ipak, s uvođenjem pluga, muškarci se bave obradom zemlje. Menjaju se vlasnički odnosi jer ona udajom ide u muškarčevu postojbinu, zemlja je oskudna i nasledna, pa on brine o vernosti i kontroliše njenu seksualnost.
Žena se od pojave privatnog vlasništva smatra neprijateljem i bilo je potrebno da takvo uverenje bude urezano u svest mušku, ali i žensku. Ženske studije, aktuelne sedamdesetih, učinile su ovu pojavu vidljivijom, kaže autorka. Ipak, otišle su u drugi ekstrem, negirajući sopstvenu ženstvenost, ne bi li se prikazale doraslim muškarcima. Slični pokreti u Danskoj učinili su neke od ideja životnim: izdejstvovali su prostor, ostrvo, na koje muškarcima neće biti dozvoljen pristup. Osamljeno mesto trebalo je da omogući „ženama da zajedno budu žene“, da se oslobode nametnutog osećaja krivice.
- Od divljenja ženskom božanstvu i njenoj moći da nahrani zajednicu, danas imamo ženu sa bilborda koja je sada sredstvo da se proda nešto drugo, proizvod ili ideja. To je na granici sa pornografijom koja je destruktivna i sasvim suprotna prvobitnim pobudama slikanja i vajanja ženskog tela. Stvari danas nisu sjajne, ali mislim da se u glavama mlađih muškaraca dosta promenilo: žene rade u firmama, ima ih u parlamentima, imaju pravo da odlučuju o svom telu i rađanju, dok muževi kuvaju ručak i čuvaju decu - kaže Riversejdž.
Silne žene vinčanske
Obilazeći svetske muzeje i arheološka nalazišta, Toni Riversejdž posvetila je naročitu pažnju Balkanu i to Bugarskoj, Rumuniji i Srbiji. Za vinčanske statuete kaže da odišu samopouzdanjem zbog stava i snažnog ženskog tela, te da je sigurna da je u vreme njihovog nastanka, žena bila na prestolu zajednice, poštovana i cenjena.
A. M.
















