540 din. | Beleženje po BeograduAutor: Đorđe Bobić Đorđe Bobić, Beograđanin i duhom i sluhom, vidi svoj grad onako kao što su pesnici starijih vremena videli prirodu: kao skup raznolikih simbola. S tim što je u prirodi bilo moguće uočiti sklad, dočim se u svim velikim gradovima ovoga sveta, pa i u Beogradu, odmah uočava rad stihije i protivrečenosti koji obrazuje ljudsku svakidašnjicu. Svojim povlašćenim tačkama, reljefom, najvišim građevinama, mostovima, hramovima, arhitektonskim, istorijskim i umetničkim spomenicima, parkovima i prospektima, a posebno kapilarnom mrežom ulica, grad na jednoj ravni omogućuje i osvedočava ljudski život, a na drugoj ga uslovljava, usmerava i oblikuje. Ništa ne određuje čoveka toliko kao prostor, prostor je scena na kojoj se formiraju i karakter i mentalitet. Da smo rođeni negde drugde, i da živimo negde drugde, sigurno bismo bili drukčiji! Ali u Beogradu, određeni smo „pogledom sa Kalemegdana”, da iskoristim tu sintagmu jednog starog Beograđanina, koji je nekada, taman kao Đorđe Bobić sada, čitao svoj grad. Čitanje grada, a ništa manje i njegovo zamišljanje ili uređivanje, to je posao kojem vredi dati jedan ljudski vek... Mihajlo Pantić Ostali naslovi koji sadrže ključne reči: Beograd Ostali naslovi iz oblasti: Memoari, biografije, dnevnici, pisma ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |

detalji
biografijaDetalji
Izdavač: SAMIZDAT B92
Godina izdanja: 2010
ISBN: 978-86-7963-353-8
Redni broj izdanja: 1
Format: 19 cm
Broj strana: 370
Povez: Broširani povez
Biografija
Đorđe Bobić
Rođen sam pri kraju trajanja Kraljevine Jugoslavije u Beogradu, potom sam se školovao u zemlji koja više nije bila kraljevina i izučio za arhitektu. Od tada sam se bavio arhitekturom i urbanizmom, najviše u Beogradu, ali i u Parizu, Sarajevu, Zenici, Moskvi, Skoplju, Kruševcu, Nišu, Jakucku, Sočiju... i praktikovao zanat neprekidno, a stvaralački adrenalin smirivao učestvovanjem na javnim konkursima - tako sam osvajao pravo da projektujem i gradim.Sedamdesetih godina prošlog veka, sa Mišom, Vladom, Bracom i drugarima osnovao sam CEP i kada smo postavili nove standarde u urbanizmu i planiranju i uspostavili komunikaciju sa radoznalim ljudima iz cele Jugoslavije, posle deset godina, razišli smo se, a ja sam sa Milicom i posle Kićom ustoličio Preduzeće za arhitekturu „Slavija biro» gde sam uradio najveći deo dodeljenog mi zadatka na unapređenju planete. Ipak, od svega što sam stvorio u arhitekturi, najviše cenim projekat našeg porodičnog splava na Adi Ciganliji i jednu u nizu promenjenih fasada zgrade JDP-a koju uredih sa Čedom.Posle sam prihvatiio da budem Glavni arhitekta Beograda, što me nije sprečilo da i dalje crtam svoje dnevne beleške, grafičke replike i komentare o stvarima koje se događaju oko mene, ali i meni. Isto to radim i dalje i pošto sam opet samo Arhitekta.
















